[quote="tridesetri"] tatek malo sam se i salila ovo sa "strucnom pomoci", nije stvar bas tako ozbiljna...
[quote="tridesetri"]
Nema frke, ti znas najbolje ...

Citiraj tridesetri prvotno napisa
stvar je u tome da mi se naprosto ne da trositi energija na te neke stvari jer imam toliko drugih i vaznijih stvari na pameti.
a sto se tice razlika i prihvacanja razlika o tome mozda imamo drugaciji stav. ja se dobro sjecam nekih sitacija iz svog djetinjstva, sjecam se osjecaja razlicitosti, izdvajanja i moram priznati da osjecaj nije nimalo prijatan. zato ne zelim kcer bespotrebno i prerano opterecivati odredjenim stvarima.
veze sa rodbinom joj ne zelim prekidati, to je njena rodbina, mislim da nemam pravo na to, tj. smatram da ona ima pravo na svoju rodbinu, a kad bude dovoljno odrasla ce sama birati da li joj ista odgovara ili ne. do tada ja cu se truditi da se moja kcer osjeca sto vise prihvacenom od iste, te da uziva u prijateljstvu svojih bratica i sestricni. prijatelje mozes mijenjati ali rodbinu ne.
svejedno hvala na preporukama,
pozdrav
I ja sam bio u djetinjstvu izoliran od okoline, prvo fizicki jer sam do skole zivio na osami, a zatim drustveno ... nisam bas uzivao i cesto sam pozelio da budem prihvaceniji, no tek je to bilo. A sa 16-17-18 godina sam poceo pronalaziti srodne ljude. I sad zivim uglavnom u okruzenju takvih ... naravno, nisam prekinuo sa ostatkom svijeta, ali ga zato nemam vise nego sto zelim.
A s rodbinom sam raskrstio - nit se njima dalo druziti sa mnom kad ne zelim slijediti ustaljene rodbinske kanone,a meni jos manje s njima. Mama i sestra su OK, a drugi me ne zanimaju sa svojim tracevima, alkoholizmima i slicnim. I bas mi je dobro.

I to je super stvar - svatko si moze kreirati svoj svijet kako zeli. Ne bas 100%, ali u povecoj mjeri... a dobro je da to nauce i djeca sto ranije, nadam se da Vedran nece trebati cekati 16,17 ili 18 godina da si nadje pravu skvadru koaj njemu odgovara. Zapravo, gotovo sam siguran da nece.