Da ne otvaram novi topic, malo ću dignuti ovaj na kojemu se dosta pisalo.

Dakle... Imam dvoje dvojezične djece. Kod kuće pričamo hrvatski, a izvan nje (vrtić, škola, prijatelji) njemački. Fiona još od vrtića uči i engleski (ali to je za ovu priču nebitno).

S Fionom (7 god.) nema nikakvih problema; odlično piše i čita na oba jezika, lijepo se snalazi, tu i tamo ne razumije neku riječ pa traži objašnjenje, ali sve je i više nego u redu (kuc-kuc ).

Međutim, Flora (5 god.) je počela sve lošije pričati hrvatski, iako mu je intenzivno izložena (primjerice, cijelo ljeto nije išla u vrtić, nego je bila kod kuće, gdje pričamo isključivo hrvatski). Mnoge riječi izgovara krivo (npr. kaže "kapaona") ili u krivom rodu (npr. "ovaj krv"), zbog čega slijedi i pogrešna deklinacija ("ima puno krvija" ). Zapravo, njezino loše vladanje hrvatskim počelo je još u vrtiću u Zg, gdje su mnoga djeca govorila pogrešno (npr. "oni dođeju", "on je htjeo"), a ona je to pokupila. Neke je greške uspjela vremenom ispraviti, neke nije, a odjednom je došlo i par novih (ili se barem meni tako čini).

Puno pričamo s njom i puno joj čitamo, no njezina koncentracija za slušanje priča nema neki pretjerani raspon (za druge stvari ima) i kad sluša priču, više se skoncentrira na promatranje crteža (ne želi da joj čitamo ako ne može gledati slike) i tijek radnje nego na jezik kojime je priča ispričana. Mene je u posljednje vrijeme to počelo toliko živcirati da ju čak i otvoreno ispravljam, iako znam da to nije najsretnije rješenje.

Teško da ću u Beču pronaći logopeda za hrvatski jezik, tako da mi, zapravo, preostaje da sama nešto napravim, no osim puno čitanja i razgovaranja, nemam nikakvih posebnih ideja. Imate li vi koju?