To što opisuješ česta je pojava, posebno kod drugog i svakog sljedećeg djeteta. Iz nekog razloga prvo je manje pod utjecajem okoline nego drugo. Drugo već ima brata ili sestru s kojim govori jezik okoline (pretpostavljam da cure među sobom govore njemački) i time se utjecaj kućnog jezika smanjuje. To za posljedicu može imati da su faze u razvoju "slabijeg" jezika drugačije nego kod prvog djeteta, tj. da na primjer ponešto kasne.
Prema ovome što pišeš ne stječem dojam da je to problem za logopeda. I sve što radiš, radiš dobro. Ustraj na hrvatskome, ispravljaj, ali ne primjetno (F: Ima puno krvija. Ti: Misliš ima puno krvi? Da, ima stvarno puno krvi. Jesi li ikada vidjela toliko puno krvi?...) Treba puno puta ponavljati i stavljati u nove kontekste. Da bi se usvojio određeni obrazac, dijete ga mora čuti najmanje 7 puta!
Dobar model je sve što joj sada treba. Nemoj previše ispravljati da to ona kuži, jer ćeš postići suprotan učinak - neće htjeti govoriti.
Čitajte i dalje, nema veze što i kako, neka slušaju hrvatske priče na cd-u, družite se što više s ljudima koji govore hrvatski (ako ih imate u blizini)...