Malo dižem topic da vidim kako su mali bilingvalci.

Kod nas je još uvijek manje-više sve po starom - Fiona odlično barata s oba jezika (s tim da joj njemački, zbog toga što ga rabi najveći dio dana, ide bolje), dok Flora šteka s hrvatskim.

Pokušavam je "neprimjetno ispavljati" na način da kad ona kaže nešto pogrešno, ja to u obliku pitanja ili potvrde njezine izjave izgovorim pravilno, ali ona jednstavno nema uho za jezične nijanse i nikad ne primijeti razliku između svog i mojeg govora. Kad idući put kaže istu stvar, uglavnom ponovi i pogrešku. Očito joj je najbitnija komunikacijska funkcija jezika i dok je ona ispunjena, finese joj nisu prevažne. Tek nakon što je eksplicitno ispravim, primjećujem razliku (ali to ne radim prečesto da je ne demotiviram pri govoru).

S druge pak strane Fiona vrlo rijetko griješi i čim čuje da ja nešto kažem drugačije, istog se trena ispravi i prestane ponavljati tu grešku. Jednostavno je talentirana za jezike.

I s treće strane često u Hr čujem djecu koja su čak i starija od Fiona (i pogotovo od Flora) kako govore "hoćeju", "nećeju", "zaboraviju" i slično i nitko se oko toga ne živcira previše. A ja sam pak... Bolje da ne kažem što.