Bilingvalna djeca

[Sanja]

Hvala ti na iscrpnom odgovoru, Freja.

Vidiš, nisam imala pojma to o mlađoj djeci. Moje curke međusobno govore hrvatski, osim kad su u društvu nekog tko govori samo njemački, tada se bez problema prešaltaju. Zato mi i je čudno što Florino znanje hrvatskog ne pokazuje neki pretjerani napredak. Sintaksa joj je često njemačka, što me čak ni ne brine previše (jer mi je jasan razlog), ali ponekad joj rečenica nije ni hrvatska, ni njemačka, nego jednostavno... pa... sprčkana.

Do sad sam je uvijek ispravljala na način koji si predložila, ali ne vidim promjene. Ona jednostavno ne percipira jezik na način na kojeg ga percipiramo Fiona i ja (pogotovo ja ). Kad Fionu na taj način ispravim, ona najčešće neće ponoviti istu pogrešku. Podatak o najmanje sedam ponavljanja mi je jako dragocjen, probat ću smišljati načine korištenja pojedinih riječi i fraza.

U svakom slučaju, puno ti hvala!

[Sanja]

Evo prvih dojmova... Trudim se što više ponavljati i parafrazirati određene riječi i fraze da joj uđu u uho, međutim, ne uspijevam doći do sedam komada. Već kod četvrtog (ako ne i ranije) sama sebi zvučim krajnje neobično, da ne kažem nešto drugo. Osim toga, toliko ponavljanja prekine tijek razgovora, a primijetila sam i da me djeca čudno gledaju dok ja verglam iste ili slične rečenice.

Ali nema predaje, idemo do kraja!

[Freja]

Sanja, 7 puta može biti kroz dan, pa čak i kroz nekoliko dana. Ne mora biti odmah. Problem je jedino svega se sjetiti. Nekad ćeš se sjetiti, nekad nećeš, ali ne treba ti biti cilj da ti odmah na licu mjesta napraviš 7 ponavljanja. Za usvajanje treba vremena - za nešto koja minuta ili sat, za nešto nekoliko dana pa i mjeseci. Samo strpljivo! Držite se! I javljaj kako ide. Najvažnije je da Flora želi govoriti hrvatski i da ne osjeća odbojnost. To je puno. Jer motivacija je ključan čimbenik u usvanju jezika. Barem jednako kao i dobar jezični unos.

[Sanja]

Hvala ti, Freja.

Flora voli govoriti, zapravo, ona je prava mala brbljavica (na oba jezika ). Krivo sam razumjela savjet o sedam ponavljanja; mislila sam da je potrebno da budu u što kraćem vremenskom razdoblju. Kroz dan ili dva je sasvim izvedivo, a da ne zvuči isforsirano.

Problem je u tome što ona krivo govori riječi i fraze koje ionako stalno sluša i ne kužim kako ne čuje da svi oko nje izgovaraju na jedan, a ona na drugi način. Npr. danas mi je došla reći "veši su pali" (par komada odjeće je palo sa sušila), iako je milijun puta čula da o vešu pričamo u trećem licu jednine. (I da, znam da se pravilno kaže rublje, ali mi kod kuće govorimo uobičajenim zagrebačkim govorom.)

[Freja]

Sve je to ok, i u redu je da govoriš s njom kako govorite doma. Ni ja ne bih drugačije.
Ne uzrujavaj se oko toga što pogrešno govori. Treba joj duže da si posloži sustav. Sve će sjesti na svoje mjesto s vremenom. Kako ste vi blizu i sigurno često u Hrvatskoj, ne bojim se za rezultat. Pa što ako i nije savršeno? Važno je da može komunicirati. bude li morala u školu u HR, to je već drugi problem, ali otom - potom
Na usvajanje jezika ne može se silom. Što ide - ide, što ne ide - ne možeš ni na koji način isforsirati. Tvoj je zadatak samo dobar unos (dobar primjer) i održati motivaciju.

[Mojca]

Mene muči sljedeći problem: živim u HR, porjekom sam iz SLO, s 4 i pol godine sam došla u HR. Nakon par tjedana šutnje u dvorištu na igralištu, vratila se doma s igranja s djecom i pobjedonosno zaključila da sam naučila hrvatski.
Slovenski koji smo govorili doma se vremenom totalno iskrivio, pa sam u 20 i nekoj išla u školu slovenskog, ne bi li ga popravila. Iako mi je to bio prvi jezik (kad bucam u snu, buncam na slovenskom ), razmišljam na hrvatskom, brojim na hrvatskom... on mi je primarni, slovenski je naučen.

Skoro ću roditi i želim da moje dijete uspješno barata s oba jezika... jedan problem je što su dosta slična (bar meni ), a drugi problem je što doma s MD-om govorm hrvatski, a slovenski tek s roditeljima s kojima se više čujem telefonom nego vidim, jer ne žive u istom gradu. Relativno često idemo u SLO, imam tamo još rodbine, s njima svima govorim slovenski.

Razmišljala sam kako i kada početi s uviđenjem slovenskog, da li su posjeti rodbini i čitanje slikovnica na slovenskom dovoljni, eventualno gledanje crtića na slovenskom? Da li bi ja trebala s djetetom pričati slovenski? Iz ove perspektive, mi se to čini nekako neprirodno, na silu... jednako kao što mi je neprirodno da s mamom pričam hrvatski.

A neovisno o tom slovenskom, budući mi brat živi u Engleskoj i često idemo tamo, rado bi uvela i engleski.
Kako sve to iskombinirati? Hvala na savjetima.

[Sanja]

Freja, hvala ti još jednom. Znam da nije neka tragedija, ali ipak se već pomalo brinem, vjerojatno zato što znam da ovdje gdje živimo nemam mogućnosti stručne intervencije i da je sve prepušteno meni (tj. nama, roditeljima).

Ipak, moram reći i da Flora ima određenu dozu jezične kreativnosti. Npr. jučer je, nakon što su se ona i Fiona dva-tri puta porječkale, rekla "Danas je smetodan. Svi jedni drugima smetamo." Ona kuži da "smetodan" nije riječ i sigurna sam da ga više nijednom neće upotrijebiti, ali joj je fino sjeo u toj konkretnoj situaciji.

Ništa, čitat ćemo, razgovarati i diskretno ispravljati više nego do sad pa se nadam da ni napredak neće izostati.

Mojca, ja bih s djetetom pričala isključivo na onom jeziku kojeg spontano govorim. Mislim da je dovoljno da baku i ostatak slovenske rodbine zamoliš da s bebom govore na slovenskom i budući da ste često u kontaktu, vjerujem da će dijete pokupiti oba jezika. Uostalom, pročitaj ovaj topic od početka, mislim da ćeš pronaći odgovore na većinu svojih pitanja.

[pikula]

Mojca ja sam s tatom pričala albanski, sa mamom hrvatski, a u jedno ljeto sam pokupila turski od šire obitelji i od onda sam skoro pa potpuno zaboravila albanski, i sad s tatom pričam turski, a on samnom albanski. Hoću reći djeca u spužve, najbolje što možeš učiniti je da izvorni govornici pričaju svaki svoje, a klinci upijaju, po mojem iskustvu ono što im se najviše svidi

[Freja]

Mojca, ja bih s djetetom pričala isključivo na onom jeziku kojeg spontano govorim. Mislim da je dovoljno da baku i ostatak slovenske rodbine zamoliš da s bebom govore na slovenskom i budući da ste često u kontaktu, vjerujem da će dijete pokupiti oba jezika. Uostalom, pročitaj ovaj topic od početka, mislim da ćeš pronaći odgovore na većinu svojih pitanja.

Ne stignem sad pisati detaljnjije, ali na ovo veliki potpis.

A smetodan mi se jako sviđa .

[Mojca]

Hvala na odgovorima, pročitala sam cijeli topic, sve mi je jasno, osim što me i dalje muči to što su ta dva jezika prilično slična, (ponavljam, bar meni... iako neki mladi članovi moje slovenske obitelji kažu da ne razumiju niti riječ hrvatskog, što mi je nevjerovatno, jer ima toliko isth ili bar sličnih riječi), da li to može biti više zbunjujuće nego kad se radi o potpuno različitim jezicima?

Da li da u prisustvu moje rodbine, kad sa svima govorim slovenski, s djetetom (kao i s MD-om, koji razumje i čita slovenski, ali ga ne govori) i dalje govorim hrvatski ili da pređem na slovenski?

[TTiL]

Evo kako forum radi za tebe!! Bas sam razmisljala da potrazim ovakav topic, jer nam to sad postaje aktualno...

Sve sam procitala, ali ostalo mi je jos par pitanja u glavi.
Nasa situacija je slijedeca:
Ja sam hrvatica, mm srbin i zivimo na engleskom govornom podrucju. Kod kuce pricamo srpsko-hrvatski ili hrvatsko srpski, ja ijekavicu, mm ekavicu.
TT ima 23 mjeseca i polako pocinje pricati. Jos uvijek joj je izgovor netocan (mm kaze da jos ne smatra da je progovorila) ali ja ju razumijem i vidim da pokusava baratati poprilicnim brojem rijeci.
Zanima me da li netocnost u izgovoru moze biti posljedica zbunjenosti zbog razlika izmedju hr i srb jezika? I da li ce ona ikada moci u potpunosti razluciti ta dva jezika.
Uskoro krece i u vrtic na engleskom...pretpostavljam da ce to dodatno usporiti napredak, ali sta je tu je...
Mozemo li joj ikako pomoci?

[Nightswimming]

Pozdrav,

imam i ja jedno pitanje.

Imam dvoje djece - curicu od 3 godine i decka od 15 mjeseci. Prije 6 mjeseci smo se preselili u državu francuskog govornog područja. Curica ide u vrtić gdje se govori francuski, a s malenim je dadilja koja isto tako govori francuski.
Muz i ja jos nismo frankofoni iako ucimo i medju sobom pricamo hrvatski. Dakle, od 8-16 su kikici okruzeni francuskim, a od 16-21 i vikendima hrvatskim jezikom.

Ocekivala sam da ce malena u 6 mjeseci progovoriti taj nesretni francuski - ali nista. Inace je brbljavica velika i pitala sam tetu u vrticu prica li sta a teta se smije i veli Da, puno prica - ali na hrvatskom i nis je ne razumijemo. Po njoj nema problema (a ima puno iskustva sa slicnom djecom).

U posljednje je vrijeme malena pocela ubacivati neke francuske rijeci kad prica i muz i ja to ohrabrujemo i pohvalimo je kad tako nesto kaze. Jucer mi je cak otpjevala i pjesmicu, ali skroz iskrivljenu (bila sam prisutna kad su je ucili i ono sto doma pjeva samo slici ispravnom tekstu).

Sad sam jos procitala na ovom topicu post o slicnoj situaciji koja je zavrsila tak da malac nije naucio jezik kak treba do skole i onda imao problema.

Bas se brinem.. i sa zanimanjem i pomalo strahom cekam koji ce mi jezik mladje dijete progovorit..

[Freja]

Evo kako forum radi za tebe!! Bas sam razmisljala da potrazim ovakav topic, jer nam to sad postaje aktualno...

Sve sam procitala, ali ostalo mi je jos par pitanja u glavi.
Nasa situacija je slijedeca:
Ja sam hrvatica, mm srbin i zivimo na engleskom govornom podrucju. Kod kuce pricamo srpsko-hrvatski ili hrvatsko srpski, ja ijekavicu, mm ekavicu.
TT ima 23 mjeseca i polako pocinje pricati. Jos uvijek joj je izgovor netocan (mm kaze da jos ne smatra da je progovorila) ali ja ju razumijem i vidim da pokusava baratati poprilicnim brojem rijeci.
Zanima me da li netocnost u izgovoru moze biti posljedica zbunjenosti zbog razlika izmedju hr i srb jezika? I da li ce ona ikada moci u potpunosti razluciti ta dva jezika.
Uskoro krece i u vrtic na engleskom...pretpostavljam da ce to dodatno usporiti napredak, ali sta je tu je...
Mozemo li joj ikako pomoci?

Tek sam sad ovo vidjela, ali vjerujem da je i dalje aktualno. Engleski joj neće smetati, ali za očekivati je da će znatno više miješati mamin i tatin jezik nego djeca koja govore dva nesrodna jezika. Hoće li ih ikada u potpunosti razlikovati, teško je znati. Vjerojatno hoće u nekom obimu, ali će zasigurno imati više "izleta" u drugi jezik nego drugi dvojezičari. Što bude veća, to će jasnije uočavati razlike, a dalje sve ovisi o motivaciji.

[Freja]

Nightswimming, strpljenja. Šest mjeseci i nije tako puno. Djeci treba tzv. tiho razdoblje, tijekom kojeg samo slušaju i upijaju jezik. S obzirom na njezinu dob, ima vrlo dobre, dapače izvrsne izglede da progovori francuski (skoro) kao izvorni govornik. Dajte joj vremena. Omjer izloženosti jezicima mi se čini dobar, tako da zaista ne bi trebalo biti nekih poteškoća. Za sada je važno da se ona dobro osjeća u vrtiću, jer ako ne, onda bi te osjećaje mogla proicirati na jezik, pri čemu bi se mogao javiti određeni otpor. No prema ovome što pišeš, čini se da je sve pod kontrolom.

[Nightswimming]

Nightswimming, strpljenja. Šest mjeseci i nije tako puno. Djeci treba tzv. tiho razdoblje, tijekom kojeg samo slušaju i upijaju jezik. S obzirom na njezinu dob, ima vrlo dobre, dapače izvrsne izglede da progovori francuski (skoro) kao izvorni govornik. Dajte joj vremena. Omjer izloženosti jezicima mi se čini dobar, tako da zaista ne bi trebalo biti nekih poteškoća. Za sada je važno da se ona dobro osjeća u vrtiću, jer ako ne, onda bi te osjećaje mogla proicirati na jezik, pri čemu bi se mogao javiti određeni otpor. No prema ovome što pišeš, čini se da je sve pod kontrolom.

Hvala ti puno! U vrtiću je sve ok, bilo je početnih problema s adaptacijom, ali sada ide s veseljem. U početku nije ulazila u interakciju s drugom djecom (rekla mi je teta da je uvijek po strani i igra se sama), ali i to se unazad tjedan-dva promijenilo tako da se sada priključuje zajedničkoj igri.

Samo još jedno pitanje: kao što sam rekla, ni muž ni ja ne govorimo francuski, ali ga učimo. I mi sada pokušavamo doma nju naučiti nekim korisnim frazama, pa inzistiramo npr. da nam prije spavanja govori Bon nuit i slično. Sve u silnoj želji da što prije propriča.. Radimo li krivo i trebamo li s tim prestati?

Još jednom hvala!

[In love]

Mojca, naši klinci su slovensko-hrvatska kombinacija.

Ja s njima pričam slovenski,mm hrvatski. Bude smiješnih situacija, baš zbog toga što su slovenski i hr dosta slični, a neke riječi koje su jednake ne znaće isto (recimo stol-miza,..). Ali sve u svemu, klinci točnu znaju sa kime i gdje se priča slovenski, a sa kime i gdje hrvatski - kada smo u Slo kod mojih nitke ne prijeti da nisu "čistokrvni Slovenci", a sa druge strane isto tako u Hr...Najstarija je sada krenula u školu i kaže učiteljica da tu i tamo ubaci koju slovensku riječ ali ništa strašno.

Ako želiš svoje klince naučiti slovenski je najbolje da počneš s nima odmah pričati na slovenskom, najgore je kad nešto mijješaš pa su klinci samo zbunjeni.

[Freja]

Hvala ti puno! U vrtiću je sve ok, bilo je početnih problema s adaptacijom, ali sada ide s veseljem. U početku nije ulazila u interakciju s drugom djecom (rekla mi je teta da je uvijek po strani i igra se sama), ali i to se unazad tjedan-dva promijenilo tako da se sada priključuje zajedničkoj igri.

Samo još jedno pitanje: kao što sam rekla, ni muž ni ja ne govorimo francuski, ali ga učimo. I mi sada pokušavamo doma nju naučiti nekim korisnim frazama, pa inzistiramo npr. da nam prije spavanja govori Bon nuit i slično. Sve u silnoj želji da što prije propriča.. Radimo li krivo i trebamo li s tim prestati?

Još jednom hvala!

Nekoliko fraza neće znatno ni pomoći ni naškoditi. Vi biste se trebali držati hrvatskoga, a francuski propustiti drugima, okolini. Više će joj možda koristiti ako vas čuje da ste u dućanu, u banci, u vrtiću pozdravili osoblje na francuskom, onoliko koliko možete.

[Sanja]

Tek sam sad ovo vidjela, ali vjerujem da je i dalje aktualno. Engleski joj neće smetati, ali za očekivati je da će znatno više miješati mamin i tatin jezik nego djeca koja govore dva nesrodna jezika. Hoće li ih ikada u potpunosti razlikovati, teško je znati. Vjerojatno hoće u nekom obimu, ali će zasigurno imati više "izleta" u drugi jezik nego drugi dvojezičari. Što bude veća, to će jasnije uočavati razlike, a dalje sve ovisi o motivaciji.

Znam sličan slučaj (ali na njemačkom govornom području). Djeca odlično govore njemački, ali druga dva jezika ne razlikuju, odnosno, miješaju ih. S druge strane, roditelji nisu jezičari i ne pridaju jezicima (odnosno razlikovanju ta dva jezika) pretjeranu pažnju. Možda bi bilo drugačije da se svaki roditelj strogo drži svog jezika, no i oni su već počeli prilično miješati. S druge strane, djeca su još mala, tko zna kako će govoriti kad narastu.

[sillyme]

Trenutno se lagano pripremam za preseljenje u inozemstvo. Ono sto me malo muci je tamosnja situacija s vrticima - dakle, na raspolaganju su nam samo privatni vrtici, a ti su gotovo svi ili dvojezicni (eng + lokalni jezik) ili iskljucivo engleski (u sklopu international schools). Kako je moj konacni plan da curica ide u drzavni vrtic od iduce jeseni tj. primarno na lokalnom jeziku, bitno mi je da ga nauci pa bih je do tada upisala u neki od tih dvojezicnih programa. Trenutno "zna" samo hrvatski (ima 2,5 godine) i ne pokazuje neki pretjerani interes za engleski iako joj ponekad dam i nesto sadrzaja na njemu (ali malo).

Ima li smisla da jos ovih par mjeseci prije preseljenja pokusam je nauciti bar osnove engleskog, da umanjim sok i olaksam komunikaciju kad krene u taj novi vrtic, ili je bolje prepustiti se jednostavno situaciji, jer ce vjerojatno zbog okoline ionako mislim brzo prevladati ucenje lokalnog jezika (tv, parkic, ducani,...) sto mi je i prioritet, a za engleski (po meni) ima vremena za uciti...

P.S. Ni ja ni mm ne znamo lokalni jezik pa nam to nije opcija za uciti je, engleski znam relativno dobro...

[Freja]

Ako se uskoro selite, dijete od 2,5 godina neće imati koristi od engleskoga, tj. on nekoliko riječi koje će do tada usvojiti i dvije-tri pjesmice koje će naučiti (jer, koliko shvaćam, engleski nije lokalni jezik tamo kamo idete). Pričekajte dok se ne preselite pa će tamo početi s tim drugim jezikom, a za engleski zaista ima vremena kad krene u školu. Jeidno ako se odlučite za vrtić na isključiv engleskome, onda ima (ponešto) smisla. Što odabrati ovisi i o tome koliko tamo namjeravate ostati. Ako je to trajnije preseljenje, svakako je bolje da uči lokalni jezik, ako je tek nekoliko godina, dovoljan je internacionalni vrtić. Ako krene u dvojezičan, sigurno će vam svim biti teško u početku s dva nova jezika, ali djeca to (obično) puno lakše podnose nego odrasli. Moram priznati da bi mi bilo lakše odgovarati da znam o kojem je jeziku riječ i na koliko dugo odlazite.

[Sanja]

Sillyme, slažem se s Frejom. Jedino na čemu bih radila jest da naučim dijete da kaže par osnovnih fraza na engleskom: gladna sam, žedna sam, moram piškiti, hladno mi je, vruće mi je. Da se izbjegnu nesporazumi tijekom prvog perioda.

[sillyme]

Hvala na savjetima... a budemo onda naglavacke u sve kad preselimo, za pocetak vjerojatno 3 dana tjedno vrtica a onda dalje kako ide...
Na zalost ne znam koliko ostajemo, ovisi i o tome kako se snadjemo, da li cu i ja naci posao itd.

Internacionalni vrtic nam trenutno nije opcija i iz financijskih razloga (ja cu veci dio vremena biti na porodiljnom na onih drugih 6 mjeseci, a kosta otprilike 20-30x vise nego drzavni vrtic) a takodjer iako mislim da je engleski super za znati (narocito kad se uci od izvornih govornika) cini mi se bitnijim da se cim prije integrira pa makar na godinu dana.

[TTiL]

Freja i Sanja hvala na odgovorima!

Mi se trudimo da se drzimo svatko svog jezika. Ona vec zna da mama kaze mrkva a tata sargarepa, i primjecujem da samnom koristi hrvatske rijeci a sa tatom srpske.
Mislim da ce problem biti konstrukcija recenica. No, o tom potom.

Ovaj tjedan krecemo u vrtic i javit cu kako napredujemo jezicno.

[seni]

evo i ja bih imala jedno pitanje.
zanima me, da li postoje neka znanstvena istrazivanja ili iskustvo po pitanju pisanja na hrvatskom.
naime moje dvojezicno dijete (cca 11,5 godina) odlicno govori oba jezika, hrvatski i njemacki. mozda je na njemackom malo elokventnija, posto zivimo na njemakom govornom podrucju, te skola, prijateljice i sve ostalo okruzenje je njemacko. sto se tice hrvatskog, ne radi gramaticke greske, stil je ok (pogotovo nakon dva ljetna mjeseca koje vecinom provede na moru), jedino se malo cuje njemacki rrr, ali to je ok.

hrvatski cita, ali je, to sam primjetila jedno 20% sporija, nego kad cita njemacki, ali to je vjerojatno zato sto iako jako puno i rado cita, to je vecinom na njemackom. uz to posto je na njemackom jako brza, onda na hrvatskom bas i ne zeli citati, ako i nadem knjige koje je sada zanimaju na hrvatskom.

uvijek nam je bilo vazno, a i sad jest da nam dijete odlicno govori hrvatski, te da je na hrvatskom pismena. tako da smo mislili, ili je sami poducavati pisanju i hrvatskoj gramatici (mislim, moze ona bez problema nesto napisati, ali c,c, ij, veliko, malo slovo..itd je prilicno drugacije nego na njemackom), ili pronaci neku dodatnu skolu jednom tjedno na hrvatskom.
prije polaska u prvi razred, savjetovala sam se sa strucnjacima, te su mi oni rekli da se dijete treba alfabetizirati na jednom jeziku /citaj njemackom, te da hrvatski treba doci poslije.

e sad. vrijeme nam je nekako proletilo. ideja da je ja poducavam mi sad izgleda malo nerealna. em se puno toga u pravopisu promjenilo, pa iako sam ja bila, (sto sam skromna ) izvrsna u hrvatskoj gramatici, pravopisu i pisanju, nisam sigurna koliko bih to sad mogla. takode mi je nekako draze da vrijeme koje smo zajedno ne provodimo u poducavanju.

znam da postoji hrvatska dodatna skola pri crkvi Am Hof, koja je subotom ujutro, te nam je relativno blizu. nisam jos bila tamo, niti se raspitala, tako da ne znam da li bi nam se skola svidjela.
ali bez obzira na to, taj subote ujutro mi nekako tesko pada. htjela bih da je vikend slobodan, pogotovo sto curka preko tjedna i onako ima dosta obaveza. ona je i sama izrazila zelju da "uci" hrvatski/gramatiku, pravopis..
da li je bolje naci nekoga, tko bi joj davao privatne sate? ili neki drugi prijedlog?
do kojeg uzrasta djeca to pisanje brzo savladavaju?
ili da naprosto probamo da svaki tjedan pokusa napisati pokoji sastav, pa da vidimo....
ili vam nesto drugo pada na pamet?

[Elly]

E. je prvo naucila pisati na hrvatskom, prije polaska u skolu (a krenula je s 5g11mj), ucila sam ju ja, na njeno trazenje.
Onda je krenula u skolu, odlicna je iz talijanskog (evo sad vec 3. razred), i kad usporedjujem, vidim da je samo mrvicu losija kad pise hrvatski - ponekad ju zbuni lj, nj, kvacice je svladala, ije i je takodjer, i tako.
Njoj je definitivno primarni jezik talijanski (bez obzira na nas), no trudim se povremeno joj zadati nesto na hrvatskom. npr. listu za kupovinu ju zamolim da mi napise na hrvatskom, i slicno. Ovdje nemam izbora hrvatske dodatne skole, a cak i kad bih imala, nisam sigurna da li bih ju u nju upisala; konkretno nisam sigurna da li bi joj to puno vise pomoglo, jer mi se njeno baratanje (pismeno i usmeno) hrvatskim cini i vise nego zadovoljavajuce.
To bi bilo nase iskustvo.

No, ako tvoja curka zeli u hrvatsku dodatnu skolu, a tebi je tako lakse, mozda to i nije losa ideja. Postoji li mogucnost da proba ici par puta, da vidite kako je organizirano i da li bi ona (a i vi) bila zadovoljna?

Da li ima neku prijateljicu u HR s kojom bi se mogla dopisivati na hrvatskom?
Na taj nacin bi vjezbala, a ne bi to vidjela kao "ucenje"...

[cowgirl]

Mislim da svakao morate poslušati nastavu u toj školi. Moje je iskustvo (imam bratića u diplomaciji već 15-tak godina na njemačkom govornom području) da djeca koja kod kuće govore hrvatski i dobro su ga svladala, na toj dodatnoj nastavi ne mogu puno naučiti.
Naime, djeca naših ljudi koji žive vani većinom dosta loše govore hrvatski i nisu baš poticajna sredina. Vašoj djeci ne trebaju osnove, nego nadgradnja, a bojim se da se u hrvatskim školama većinom uči govoriti, čitati i pisati.
Što više čitanja na hrvatskom i razgovor kod kuće bi treblo biti sasvim dovoljno, ako se ne mislite vraćati u Hrvatsku u osnovnu ili srednju školu.

[seni]

cure, hvala na prijedlozima i odgovoima.

[Sanja]

ili pronaci neku dodatnu skolu jednom tjedno na hrvatskom.

znam da postoji hrvatska dodatna skola pri crkvi Am Hof, koja je subotom ujutro, te nam je relativno blizu. nisam jos bila tamo, niti se raspitala, tako da ne znam da li bi nam se skola svidjela.

Seni, pri crkvi djeluje jedna skupina, ali u Barichgasse postoji i sasvim odvojena hrvatska škola čiji raspored je preko tjedna. Ne znam koliko bi to tvojoj curki odgovaralo zbog ostalih školskih obaveza koje ima.

Vidi linkove s desne strane: http://www.anno93.at/Hrvatska%20djecija%20skola.htm

Koliko mi je poznato, o toj školi brinu MVPEI i MZOŠ RH.

[seni]

sanja, hvala!

[Sanja]

Nema na čemu.

[Sanja]

Malo dižem topic da vidim kako su mali bilingvalci.

Kod nas je još uvijek manje-više sve po starom - Fiona odlično barata s oba jezika (s tim da joj njemački, zbog toga što ga rabi najveći dio dana, ide bolje), dok Flora šteka s hrvatskim.

Pokušavam je "neprimjetno ispavljati" na način da kad ona kaže nešto pogrešno, ja to u obliku pitanja ili potvrde njezine izjave izgovorim pravilno, ali ona jednstavno nema uho za jezične nijanse i nikad ne primijeti razliku između svog i mojeg govora. Kad idući put kaže istu stvar, uglavnom ponovi i pogrešku. Očito joj je najbitnija komunikacijska funkcija jezika i dok je ona ispunjena, finese joj nisu prevažne. Tek nakon što je eksplicitno ispravim, primjećujem razliku (ali to ne radim prečesto da je ne demotiviram pri govoru).

S druge pak strane Fiona vrlo rijetko griješi i čim čuje da ja nešto kažem drugačije, istog se trena ispravi i prestane ponavljati tu grešku. Jednostavno je talentirana za jezike.

I s treće strane često u Hr čujem djecu koja su čak i starija od Fiona (i pogotovo od Flora) kako govore "hoćeju", "nećeju", "zaboraviju" i slično i nitko se oko toga ne živcira previše. A ja sam pak... Bolje da ne kažem što.

[seni]

sanja,
to ti svemir poslao floru, da ti "trenira" zivce

[Sanja]

da ti "trenira" zivce

Na više od jedan način.

[litala]

namjerno si nisi djecu deklinirala?

[Sanja]

namjerno si nisi djecu deklinirala?

Najprije mi je trebalo pola minute da skužim o čemu pričaš, a zatim - tako mi i treba kad istodobno u drugom prozoru pišem nešto na njemačkom.

Ali "više od jedan način" sam namjerno napisala, tako bi, naime, Flora najvjerojatnije rekla.

[Elly]

Malo dižem topic da vidim kako su mali bilingvalci.

E. - odlicno. Talijanski joj je definitivno prvi jezik (kao i tvoja Fiona, koristi ga duze tijekom dana), ali i hrvatski joj je na vrlo slicnom nivou. Rijeko se dogodi da, dok pricamo hrvatski pita sto neka rijec znaci - pa joj to moram prevesti na talijanski, no vidim da takve rijeci odmah usvoji i koristi. Hrvatski pravopis joj je takodjer na vrlo dobrom nivou, vise ne napise "g" kad zeli napisati "dj" i sl. (donedavno joj se to desavalo). I, zanimljivo, ni ona nikad ne kaze "hoceju" i sl.

Uglavnom, zadovoljna sam jako, vise ni ne primjecujem te nekakve bilingvalne razlike.

[Mojca]

Molim za pomoć.
Htjela bi joj pokloniti neku knjigu na hrvatskom, curici od nepunih 6 godina, živi u Engleskoj, mama je iz Hrvatske, pa malena uči hrvatski od posjete do posjete.
Postoje li knjige ze učenje hrvatskog za tu dob?

[Sanja]

Mojca, ne znam za knjige namijenjene učenju jezika, ali zašto joj ne pokloniš neku zgodnu, zabavnu (i pismenu) knjigu za neobavezno čitanje? Ako curica ne zna slova, može joj mama čitati, a kasnije će moći i sama.

[Freja]

Mojca, ne znam za knjige namijenjene učenju jezika, ali zašto joj ne pokloniš neku zgodnu, zabavnu (i pismenu) knjigu za neobavezno čitanje? Ako curica ne zna slova, može joj mama čitati, a kasnije će moći i sama.

x

Nama je draže kad dobijemo "obične" knjige na drugom jeziku nego knjige za učenje tog drugog jezika. Uzmeš nešto što je malo ispod njezine dobi (ako ga ne govori svakodnevno). Sad imaš, npr. Zeko i potočić ili Tata kupi mi auto slikovnicu s cd-om. Takve ja šaljem nećacima u Australiju.

Inače, ima jedan udžbenik Školske knjige za učenje hrvatskoga za djecu: http://dominovic.hr/webkosarica/inde...901&parent=138

A ovdje su popisane još neke: http://dominovic.hr/webkosarica/inde...901&parent=138

[Elly]

Slazem se; frendu koji zeli nauciti talijanski smo u toj dobi kupili Winnie the Pooh knjigu (morala bih sad potraziti na netu koju, ali ne slikovnicu, nego onu vecu, kao zbirku prica), i kaze njegova mama da ju i sada (ima preko 8 godina) vrlo rado cita.

[Freja]

Sad vidim da su mi linkovi isti

Evo ponovo drugi: http://www.ucimohrvatski.com/index.p...d=63&Itemid=40

[Mojca]

Hvala, hrvatskih slikovnica ima dosta, šaljemo redovito, ali kako je sad krenula u školu, učinilo mi se zgodno da ima i takav "udžbenik".

[Bebica]

MM i ja odlučili smo da naš malac od rođenja uči tri jezika. Mišljenja ljudi oko nas su podjeljena. Neki kažu da je to prenaporno za dijete (kao dva još nekako, ali tri je previše) i da bi radi toga mogao kasnije progovoriti, imati problema u vrtiću, čak i u školi i bla bla bla... dok drugi tvrde da dijete to može savladati bez ikakvih problema. Zanima nas vaše mišljenje o tome.

iz iskustva moje djece-MOZE SE! Obje su rodene u USA govore pisu i citaju hrv.kao ja i ti...isto i engleski...bez greske.manja ce cak imati priliku nauciti jos jedan jezik plus dva nabrojena...ako nece u toj dobi,nece nikada!

[TTiL]

Napokon sam nasla koju minutu da vam javim kako ja moja mala bilingualka (??!!).
Krenula je u vrtic prije 4 mjeseca I tete kazu da sve razumije I bez problema prati sve aktivnosti ali odbija ponavljati rijeci na engleskom, nego im sve sto joj kazu na engleskom ponovi na hrvatskom A kod kuce broji na engleskom.
Razliku izmedju hrvatskog I srpskog hvata prilicno dobro, tati ce reci 'idemo na voz' a onda ce se okreniti meni I reci 'idemo se voziti vlakom'.
Pretpostavljam da je poprilicno zbunjena ali vidim da napreduje I ne pritiscem ju previse. Javit cu vam kako napredujemo...
Pozdrav svi malim bilingvalnim misicima!

[Sanja]

Bok, TTiL, super da si se javila i da su ti vijesti dobre.

Mišica je vjerojatno u fazi da upija, upija i upija, a kad progovori (mislim na engleski), nećete je moći zaustaviti. Ne brini zbog povremenih zbunjenosti, to je kod malih bi/trilingvalaca očito uobičajena faza koja se povremeno javlja.

[moia]

čisto kao ideja, mi pjevamo i hr pjesmice - klinci s ribnjaka i zg mališani, najdraža za sada kišobran za dvojetata je skinuo negdje s neta cd-ove pa pustimo to svaki dan, pjevamo, plešemo, ili joj otvorim na youtube ponekad da ih i vidi, sreći nema kraja
isto naše brojalice, ima ih puno na netu, kratke, slikovite, slatke, brzo ulaze u uho, brzo se pamte, rimuju se

[moia]

a brkamo njemački i hrvatski da se sve praši, pravi hr-nje esperanto, i mislim isto po iskustvima drugih da će to potrajati i kod nas, stvarno kod nekih koliko čujem i do škole i onda se naglo sve posloži na mjesto

[moia]

e da što sam još htjela reći, ovo sa pjesmicama i brojalicama mi se čini zgodno jer ima ritam i kontinuitet u nizanju riječi na hr, a kako se svugdje i čak štoviše rijetko uokolo susreće sa hrvatskim, nije svugdje prisutan, pa nekako mi se ovo čini dobro rješenje, da dijete ne pomisli da samo mama i tata govore tim nekim čudnim jezikom

[Tiziana]

Podizem malo ovu temu.... bilingvalci ima li vas jos na forumu?
Jeste li ikad pokusali ubaciti treci jezik i s kakvim uspjehom?

Imam jednog malog savrsenog bilingvalca. Savrsenog u smislu da je hrvatski pokupio od mene, od radjaone nadalje uvjek mu samo taj jezik govorim, a talijanski od tate koji mu uvijek i samo taj jezik govori jer je talijan. Zapravo bi mi bilo neprirodno pricati djetetu na ikojem drugom jeziku iako zivimo u Italiji. Oko treceg rodjendana poceo se interesirati za engleski i jako sam zaloslna sto ovdje nemamo engleski u vrticima.
Imamo i bebu, buducu bilingvasicu. I svojoj seki se poceo od pocetka obracati na hrvatskom. Zlato mamino

Mozemo ogovarati sve talijane oko nas a da nas ne razumiju

(Ali mm pocinje previse razumjevati hrvatski uz nas)

[jelena.O]

a štos je u tome da on ne zna engleski ( tata)?

znalas am taku familiju , znam i još sad ali sad su mi jaaako daleki, ona cura iz Pušće Bistre, on talijan s juga italije, upoznali se i oženili u Švici, tamo dobili klinca, i kasnije su ošli u njegov rodni kraj polse dobili još 3 klinaca ( sad su svi prek 25): Doma se stalno pričalo hrvatski( tata super pričao), u selu su pričali talijanski, a roditelji i stariji klinac su tada pričali i njemački , pa kad su riditelji trebali nekaj povjerljivo pričati kaj je smio slišat i najstariji pričali su na njemačkom, a ono kaj ni najsratiji nije smio čuti na ruskom. Posle su i klinci naučili i njemački i engleski., ruski baš i nisu.