Bilingvalna djeca

[Freja]

Dva su osnovna principa u dvojezičnosti: jedan roditelj - jedan jezik i(li) jedna situiacija - jedan jezik. I dosta je važno toga se načelno držati. Jer djeca povezuju jezik s osobama, mogu i sa situacijama (npr. u školi se govori njemački, s bakom govorim hrvatski, s mamom i tatom govorim engleski i sl.). Dakle, dobro je da postoji kakav-takav red, pogotovo u ranijoj dobi.

Literature ima pregršt. Preporučam, za početak, knjigu Mirjane Prebeg Vilke Vi, Vaše dijete i jezik. To je nešto starija knjiga, ali nikako zastarjela. A na engleskome naslova ima koliko hoćete. Na ovoj Facebook-stranici ima odličnih članaka.

[lulu-mama]

Kod nas je još kompliciranija situacija. Država je dvojezična (nizozemski/francuski), a u Brusselu se još priča i ENG.
No s djetetom (budućim) ćemo pričati HR. MM ima neke ideje da će on forsati NL, ali to mu neće upaliti jer ne možeš ti tepati bebi na jeziku koji ti nije materinji
Mislimda će kod nas biti situacija da će doma biti HR, u vrtiću/školi NL i FR, sa prijateljima (našim osobnima i njihovom djecom) ENG

[Dilek]

Dva su osnovna principa u dvojezičnosti: jedan roditelj - jedan jezik i(li) jedna situiacija - jedan jezik.

Upravo to. Mi zivimo u Turskoj. Ja s djetetom pricam stalno hrvatski, svako drugi dan moji starci preko Skypea takodjer s njom pricaju hrvatski. Tata i svekiji pricaju turski, a planiramo je upisati u medjunarodni vrtic gdje se koristi iskljucivo engleski i kamo idu djeca stranaca.
Malo me brinulo ovo s vrticem, jer mi je palo napamet da ce djeca tamo mozda govoriti i neke druge jezike pa ce joj se sve izmijesati. Medjutim, kolegice su bile u slicnoj situaciji i djeci se ne brka apsolutno nista.
Jedini bed je bio na pocetku, trebalo joj je zaista malo vise dok nije progovorila, ali otkad je pocela pricati prava je brbljavica na dva jezika

[Kaae]

Dva su osnovna principa u dvojezičnosti: jedan roditelj - jedan jezik i(li) jedna situiacija - jedan jezik. I dosta je važno toga se načelno držati. Jer djeca povezuju jezik s osobama, mogu i sa situacijama (npr. u školi se govori njemački, s bakom govorim hrvatski, s mamom i tatom govorim engleski i sl.). Dakle, dobro je da postoji kakav-takav red, pogotovo u ranijoj dobi.

Literature ima pregršt. Preporučam, za početak, knjigu Mirjane Prebeg Vilke Vi, Vaše dijete i jezik. To je nešto starija knjiga, ali nikako zastarjela. A na engleskome naslova ima koliko hoćete. Na ovoj Facebook-stranici ima odličnih članaka.

Nekih davnih dana, dok sam jos razmisljala o nekom hipotetskom djetetu koje bi, u hipotetskoj situaciji bilo biliingualno (zapravo, muz je cijelo vrijeme konstanta), ovo mi je ostalo kao neki najbitniji lajtmotiv.

A onda sam puno citala, puno ispitivala i jos vise upoznala bilingualne i multilingualne obitelji i shvatila da to zapravo uopce i nije tako bitno, a prema nekim knjigama, cak i nebitno. Bitna je izlozenost jeziku i cinjenica da onaj tko jezik govori taj jezik i zna (po mogucnosti da mu je materinji).

Moje dijete, s nepunih 17 mjeseci, govori dvadesetak rijeci, vecina kojih je na engleskom. Ne cudi me ni najmanje jer su te rijeci, sve redom, puno lakse pamtljive, a da ne pricam izgovorljive. Zasto bi, u samom pocetku razvoja govora, govorio knjiga kad moze reci book, ili ball umjesto lopta? U isto vrijeme, savrseno razumije oba jezika, tj. cini mi se da hrvatski razumije bolje. U vrticu (engleskom) puno rade i na baby sign languageu tako da se sve vise koristi i tim. Kad smo sami, ja govorim iskljucivo hrvatski, kad smo s tatom, uglavnom iskljucivo engleski, a u ostalim situacijama se meni, uglavnom, ne da prevoditi svijetu oko nas pa i ja govorim engleski. Ne vidim da mu to imalo smeta. Tu je jos i moja rodbina koja na vise-manje dnevnoj bazi, a preko Skypea, govori hrvatski.

Tako da, i iz vlastitog iskustva, a i iz svega sto sam citala ili vidjela, neka teska konzistencija nije potrebna. Bitna je samo izlozenost.

[Jurana]

Pa vidis da jesi dosljedna.

Mislim da je bitnije da se jezici ne mijesaju bas u jednoj recenici i u jednoj situaciji - npr. da ti, kad ste sami, govoris malo hrvatski, malo engleski.

[Freja]

Pa vidis da jesi dosljedna.

I ja sam pomislila isto.

Negdje sam davno prije već pisala o tome što smo i kako mi raditi. Ni mi nismo bili dosljedi u smislu kako sam gore napisala, gdje sam iznosila čistu teoriju. Ali jesmo bili (i još uvijek smo) dosljedni u nekom svojem rasporedu. Mi se nismo htjeli praviti da tata ne znam hrvatski kad zna. Niti smo htjeli da on pred mojim roditeljima s djecom govori isključivo engleski, na primjer. Rekla bih da smo mi stvorili neki svoj modus, kominaciju prvog i drugog modela (jedna osoba jedan jezik i jedna situacija jedan jezik) i to zapravo jako dobro funkcionira. Ali određena dosljednost je potrebna, inače jezik iz okruženja jako lako prevlada i jako nadjača onaj "manjinski".

[techna]

Tako da, i iz vlastitog iskustva, a i iz svega sto sam citala ili vidjela, neka teska konzistencija nije potrebna. Bitna je samo izlozenost.

slažem se.

kod bliskih prijatelja je situacija slijedeća: mamin je materinji jezik francuski,
tatin je materinji hrvatski, žive na njemačkom govornom području.
sa djetetom je tata dosta, ali ne "pod mus" razgovarao hrvatski, dijete od malena naravno sluša rodbinu kad razgovara na hrvatskom,
ima prijatelje s kojima se pod praznicima igra na hrvatskom.
mama je isto tako uglavnom sa djetetom pričala francuski, dijete sluša rodbinu na francuskom i tamo se igra sa malim francuzima.

dijete je išlo u njemački vrtić i roditelji su godinu-dvije prije početka škole počeli inzistirati na njemačkom, dakle gotovo isključivo
pričati na njemačkom, svi skupa i sa djetetom, ali na praznicima i u pretežito hrvatskom ili francuskom okruženju je dijete naravno
izrazito izloženo tim jezicima (rodbina mu se isključivo obraća na svojim jezicima).

rezultat je da dijete sa 7 super priča hrvatski - na praznicima se možda u prvih par dana zabuni u padežu ili nešto, ali nakon toga
priča savršeno. Njemački naravno isto priča super jer sada doma pretežito pričaju njemački, a u školi stalno.
francuski kao i hrvatski.
A sve nekako bez nekog presinga.