Nas update: s dvije i pol godine govori vise engleski nego hrvatski, sto mi je razumljivo jer hrvatski govorim samo ja (i moja strana obitelji preko Skypea). Kad smo sami, ja pricam hrvatski, on uglavnom hrvatski, ali ulijece mu ponekad i engleski. S tatom pricamo engleski, ponekad hrvatski. Sljedecih skoro dva mjeseca imamo moje u posjeti pa ce biti dodatno izlozen hrvatskom jeziku i nadam se da ce opet malo bolje propricati.

Recimo da je odnos ovakav - na engleskom slaze recenice do 12-15 rijeci, na hrvatskom mozda maksimalno 7-8. Malo mijesa padeze, ali nije strasno, pogotovo s obzirom na dob. Prevodi s jednog jezika na drugi bez problema kad ga se pita, a ponekad i sam od sebe (tipa, prosli tjedan je kod zubara rekao tehnicarki "I didn't eat crayons today at the vrtic. Vrtic is Croatian." Inace mu je vrtic jedna od omiljenih rijeci, uz nogu, pa ih namjerno stavlja u engleske recenice (zna bez problema engleske rijeci za te pojmove). Nekad namjerno bira jezik koji publika ne razumije i misli da je to najbolja stvar na svijetu. Tete u vrticu kazu da neka od djece s kojima sjedi za doruckom i ruckom pokusavaju pricati hrvatski sto je presmijesno jer su to troje mladji od njega i prakticki bas ne govore ni engleski. Inace je u govoru, prema pedijatru i odgajateljima, oko godinu i pol ispred svoje dobi. Zapravo cekamo da se oslobodi mjesto u sljedecoj, starijoj grupi u vrticu jer su odlucili da je bolje za njega da se prebaci sto prije, umjesto s navrsenih tri godine.

Inace se trudim citati samo na hrvatskom, a i kad gleda TV, gleda samo hrvatske crtice. Ne ocekujem bas previse od hrvatskog, s obzirom da ga stvarno nema gdje vjezbati i koristiti, osim sa mnom, ali voljela bih da mu barem ostane dovoljno poznat da sve razumije... a i da govori dovoljno da ga razumiju.