Moji su progovorili vrlo kratko prije druge godine života.
Anna sa 22 mjeseca Karlo s 23 mjeseca. Tada su počele rečenice.
S Annom sam uz njemački kojim je okružena od rođenja govorila hrvatski i ona je startala s hrvatskim jer smo bili na moru, međutim kad smo se vratili prebacila se na njemački. Njen jači jezik je njemački, hrvatski je slabiji, a prebacuje se na hrvatski odmah čim se je nešto pitaš na hrvatskom. Danas ima 7 godina i treba joj kad dođemo u Hrvatsku da malo izbrusi uspavani hrvatski jer naš familijarni jezik je njemački.

S Karlo koji će za mjesec dana navršiti 4 godine je stvar bitno drugačija. S njim nisam pričala hrvatski od rođenja, ali sam imala babysitericu koja je znala samo hrvatski. Rezultat je bio da je Karlo progovorio neposredno nakon njegove druge godine naravno njemački, makar je razumio i hrvatski. Karlo nije govorio hrvatski kako treba do 9 mjeseca ove godine kada je počeo dolaziti sa mnom SAM u Hrvatsku bez Anne. Sad koristi polako hrvatski jezik aktivno jer ga čuva hrvatska babysiterica pa nema više izvlačenja. Počeo se i prebacivati na hrvatski i u odgovorima inače je godinama na hrvatsko pitanje odgovorio na njemačkom što je uvježbao sa svojom starom babysitericom. Međutim to ne pali s novom babysiericom jer ona baš ništa ne razumije njemački.
Pomoglo je i to što mu Anna nije pomagala u komunikaciji pa se morao sam snalaziti. Bio je i žalostan i plakao i bolestan, ali sad je sav ponosan jer je počeo pričati i rado se toga sjeća sad u Njemačkoj.

Dvoje djece, različiti putevi savladavanja jezika. Ipak ima u toj šumi različitosti nekakvih pravila, međutim ona se iskristaliziraju kad malo bolje analiziraš vlastiti život pa vidiš što sve utječe na dijete u smislu učenja jezika jer oni ne uče iz knjiga.