evo i mene koja zivim zemlji i gradu jezicnih buckurisa...

dvojezican je grad (sluzbeno) a u njemu zivi preko 50 razlicitih nacionalnosti...i gotovo svi prijatelji su mi odrasli s dva-tri jezika... svi pomalo mijesali do odredjene dobi (do oko 5 god) no poslije bez problema razlucili... frendica mi cak kaze da se sjeca kako je tek jos kasnije skuzila da se radi o 2 jezika... 2 razlicita jezika... do tada joj je feeling bio da se radi o jednom iako je vec oba koristila bez mijesanja...

nisam cijeli topic citala ali ono sto je gore freya pisala je cini se tocno...
pedijatar nam isto govori o doslijednosti...
naglasavaju da djeca cesto znaju odbiti govoriti neki ne-svicarski jezik ako osjete da je majki nelagodno govoriti tim jezikom u javnosti tj. srami se na neki nacin svog podrijetla... djeca imaju posebne 'antene' za to...

s lukom pricam u potpunosti hrvatski... otac mu se obraca na francuskom...
mi medjusobno govorimo engleski uglavnom...
poceo je, osim hr (najbolje, jer sam za sad najvise ja s njim a ne ide u vrtic) i franc., kupiti i engleski... iako mu se ne obracamo na engleskom... ali mu je dosta izlozen jer moj francuski jos nije tako dobar, hm tj. nisam jos toliko slobodna pricati ga pa ako sugovornik zna engleski radije koristim engleski...

za sad smo dolsijedni i cak nam je to preslo u automatiku... stvarno bi mi bilo glupo obracati mu se na eng. ili franc. ... ono za mommy-talk sam isto cula i osjecam da je tocno...

no, htjela bi vam napisati anegdotu koju mi je frend ispricao: kad je bio malen njegovi su zivjeli u usa i tamo je progovorio... s njima na njemackom a u vrticu je naucio i govorio engleski.. samo u vrticu...
kad su se ubrzo vratili i krenuo ovdje u vrtic na njemackom on se nastavljao djeci obracati na engleskom... i bio sav zbunjen kad su mu rekli da s djecom prica na njemackom jer ga nece razumjeti...
zasto? on je mislio da je engleski jezik kojim govore djeca - sva djeca! a na njemackom se prica sa odraslima.