Da, nekada moze biti previse za djete sve skupa, tri jezika i sve te rijeci iz jednog, drugog, treceg.....Ja sam jako puno citala na tu temu raznu literaturu jer smo mi prisiljeni da djeca budu bilingualna ili ce pricati samo engleski koji mi pricamo, pa ce onda svi razumjeti sve. ( a kad dode baki i dedi u Zgb onda cu joj ja prevoditi sto su rekli...ne dolazi u obzir!)

U cijeloj toj mojoj procitanoj literaturi se nigdje ne kaze da je pricanje dva jezika problem za djete, pitanje je samo na koji nacin i kako brzo djeca uce te jezike. Takoder svuda naglasavaju da to ne smije izgledati kao prisila za djete, nego igra i potreba. Najveca je pogreska mjesati dva jezika, malo jedan malo drugi i tako govoriti djetetu. Treba biti dosljedan i pricati samo jedan. U svim tim knjigama takoder pise da ce djete pricati jezik odnosno usvojiti novi najbolje ako to zahtjeva okolina. Odnosno, ako se ja napravim da ne razumijem sto mi pokusava reci na norveskom i uporna sam u tome da ne razumijem ona je prisljena reci mi na hrvatskom , jer mi govori da joj nesto dodam ili da nesto treba i sl.

Treci jezik je malo problematicniji u ovom slucaju kakav je moj.
Naime ako je tata npr. talijan , mama iz Francuske, a zive u Njemackoj,
onda su tri jezika neminovnost, jer mama ce uvijek govoriti francuski, tata talijanski a okolina ce utjecati njemackim jezikom.
Ali recimo u mom slucaju, ja hrvatski , on norveski a zivimo u Norveskoj, znaci okruzena je norveskim jezikom, onda joj nema tko svaki dan govoriti engleskim i zato u mom slucaju sa trecim jezikom treba oprezno jer ako ja pocnem malo engleski, malo hrvatski, nastati ce zbrka.
U ovom slucaju je najbolje da engleski slusa, samo slusa za pocetak pa ce joj uci u uho i onda ce moci i poslije progovoriti.

Svuda takoder pise da djete ne treba prisiljavati da prica jezik ako ne zeli. Treba dati vremena da se navikne na to da mora govoriti na dva jezika.