Sve ste već rekle pa tek toliko da potvrdim iz perspektive lingvista (s užom sprecijalizacijom baš na ovome području) i mame dvojezičnog djeteta - samo naprijed s koliko god jezika možete. Naravno, mislite na to da ne treba stvarati umjetnu okolinu - jezik kojim se obraćate djeci treba vam biti prirodan. Izborna dvojezičnost (kada jedan od roditelja govori jezikom koji je i njemu strani u zemlji u kojoj se tim jezikom ne govori) obično ne donosi tako dobre rezultate (premda i tu ima iznimaka). Mame, sklona sam vam stoga preporučiti da se ipak držite svoga prvoga jezika -na njemu vjerojatno bolje i ljepše tepate, znate više pjesmica i sl. Kod tata je već lakše, oni su njačešće ipak manje kod kuće, zar ne? ;o)
Ukratko, nema pravila, svaka je obitelj priča za sebe, no stvarno je neizmjerno važno biti dosljedan.
I ne dajte da vas pokolebaju! Ne slušajte tete i strine kako to nije dobro, pa čak ni psihologice u vrtiću koje vam kažu, kao nama, da je to loše i da dvojezična djeca zaostaju u kognitivnom razvoju! Mislim da takve zaostaju u stručnom usavršavanju!!!
Nego, kad smo već kod toga, ima li neka simpatična obitelj u Zagrebu kojoj je jedan od jezika engleski koja bi se s nama družila? Naime, htjeli bismo malo pojačati naš unos engleskoga (mama, baka, deda, jaslice - previše hrvatskoga! ;o))