U zadnje vrijeme intezivnije razmišljam o drugoj trudnoći, kalkulišem, mislim da bi kao bilo vrijeme, bebcu je skoro 2 i po godine, meni je 32, suprugu 40...sve ja to nešto vagam, a blokirana strahom...kad čitam vase postove shvatam da ustvari to što ja osječam nije ništa ''ne normalno''.
Prijateljice oko mene su imale ok trudnoće, njima je to bio najljepši period, a ja se ne mogu sjetiti fine stvari iz tog perioda, nisam se mogla opustiti i uživati...mislim da je najbolje da sačekam još malo, iz vasih iskustava strah vremenom prođe, pa valjda će i kod mene biti tako. Hvala vam na podršci, olakšali ste mi. Pozdrav