Taman negdje nakon drugog rođendana sam ja odlučila da je dosta i rekla gospođici da mi nije više fino kada ona cica (i stvarno mi nije bio više gušt) i ona (smiješno kako dvogodišnje dijete može biti toliko empatično!!) je prestala. Tu i tamo malo nagovaranja ALI BEZ SUZA! :shock:

Sugestija: pokušati prvo odviknuti dijete od noćnog dojenja (ja sam svojoj rekla kada bi se tijekom noći probudila da će dobiti cicu kada dođe dan (puna razmijevanja kakva je - i to je prihvatila bez suza, na moje opće čuđenje - i stvarno bih joj tada ujutro dala cicati).

I sada, skoro mjesec dana nakon prestanka me često pomalo grize savjest, ali bar mi je drago da je sve prošlo glatko, ne bih mogla posegnuti za bilo kakvim drugim metodama (limun, papar, sol ili druga čudesa koja mame rade). Previše ju poštujem kao malu osobu, a očito je da i ona to kuži!

Isprika da djelomični offtopic, ali koristim svaku priliku da ispričam tu svoju priču, da mi bude lakše! Hvala!