Ja bih im rekla vrlo otvoreno da sam čitala na forumu i prepoznala mnoge znakove kod njihovog djeteta. Ne možeš ih natjerati da pročitaju ili krenu na pretrage ali za dobro djeteta barem probaj jer 4,5 godine je krajnja granica za pokrenuti se.
 |
|||
|
|
|||
Ja bih im rekla vrlo otvoreno da sam čitala na forumu i prepoznala mnoge znakove kod njihovog djeteta. Ne možeš ih natjerati da pročitaju ili krenu na pretrage ali za dobro djeteta barem probaj jer 4,5 godine je krajnja granica za pokrenuti se.
@anilokin
Zar nitko od strucnjaka u vrticu nije primjetio da s djetetom nesto nije u redu? :?
Ako nitko strucan ne potegne pitanje njihovog djeteta, tesko da ces ti doprijeti do njih ako su takvi kako kazes :/
Jel on sada ispisan iz vrtica?
stray, ovo sam primjetila da vise puta spominjes.stray_cat prvotno napisa
Ja ne razumijem odakle ti te informacije?
Jel to pricas o statistikama na internacionalnoj razini, strucne studije neke ili ... :?
Iskreno, ne poznam nijednu obitelj koja ima dijete s autizmom a da ih je to rastavilo ili da su dijete stavili u ustanovu.
Dapace, nisam cula ni za jedno dijete predskolske ili skolske dobi u HR koje se nalazi u bilo kakvoj ustanovi.
U HR se u ustanove smjestaju starije osobe s autizmom (konkretno u Dubravi ima jedan centar) ili u inkluzije (zajednice koje promoviraju samostalan nacin zivota) ciji su roditelji vec stariji i ne mogu brinuti o njima.
Flower, tebi je to struka, znas li ti jel u HR ima ustanova u koju se smjestaju djeca s autizmom ili slicnim poremecajima? :?
U Sloboštini su npr. trajno smještena djeca sa pp.
svašta,da se dijete ispiše iz vrtiće jer je neprilagođeno? :? pa kakve su to gluposti,oni su trebali ukazati roditeljima da eventualno sa djetetom nešto nije u redu,a ne katapultirati ga van bez pomoći.užas.možda je dijete bilo samo takvo u vrtiću a doma je ok? ne znam,ja bi definitivno rekla da mislim da nešto nije u redu,radi sebe,pekla bi me savjest da znam da sam nešto primjetila i odignorirala.ali ako veliš da nisu baš za komunikaciju upitno je da li će pomoći.vrijedi probati zbog maličkog.
ja stvarno nisam pametna sto reci anilokin...vjerujem da oni vide da nesto nije ok ali si jos to nisu spremni priznati i krenuti u akciju, mozda da ponovno probaju s vrticem (nisam shvatila da su ih izbacili vec da su zajedno napravili dogovor da ponovno probaju).
postoje u rh ustanove koje skrbe od djeci s teskocama koja su bez rod. skrbi ili su u ustanovama preko tjedna...no takav broj djece je manji postotak od onih koji su kuci.
ne vjerujem da su ga izbacili iz vrtića... neznam točno što se dogodilo i jesu li ih uputili na kakve stručnjake
problem je u tome što neznam da li oni stvarno misle da je u redu što on priča kao 1,5 godišnjak i da će to sve doći na svoje ili su svjesni svega pa to ignoriraju jer im je teško priznati sebi i drugima da dijete ima poteškoća u razvoju :/
pričala sam s mamom danas, ona je mišljenja da ne govorim ništa...
smatra da oni neće ništa poduzeti ako im ja šta kažem, već da će se samo naljutiti
ja smatram da je dijete najbitnije i da im treba otvoriti oči... pa makar nikad više ne pričali samnom. ali ne znam kako im to reći...
Hja, teško pitanje.
A da joj pošalješ mail-pismo, vrlo brižno sastavljeno?
Vjerujem da ti je iskreno stalo do dobrobiti djeteta...
Imala sam i ja slično iskustvo prije nekoliko godina - dečko od 3,5 g. uopće ne govori, ima ispade nekontroliranog bijesa, komunikacija - neartikulirano cviljenje i urlici.
Mama (moja malo bolja poznanica) je zabijala glavu u pijesak, a ja sam joj u jednoj prigodi (s obzirom da radim u zdravstvu) vrlo, vrlo obzirno i u rukavicama izdaleka napomenula eventualnu mogućnost pregleda/odlaska dijagnostičaru/rehabilitatoru/logopedu.
Rezultat: mama tada nije s djetetom otišla nigdje/sa mnom ni danas ne razgovara.
Nakon nekoliko godina doznala sam da je mali danas u tretmanu Centra za autizam, a na upit zajedničke poznanice zašto žena ne želi ni danas sa mnom komunicirati, doznah sljedeće: "ne mogu podnijeti da je neka strana osoba prije mene-majke zamijetila što je s mojim djetetom". :?
ovo je uzasno tesko pitanje a odgovor jedino zavisi od toga sta zelis i sta ti je bitnije - ako ti je vazno djetetovo zdravlje bez obzira na kasniju reakciju roditelja onda im kazi svoje misljenje
ja sam bila u situaciji da djecak u mojoj bliskoj rodbini ima problema sa izgovaranjem pojedinih glasova tipa R, LJ, Č i mozda jos po nekim
njegovoj mami sam onako izokola rekla da bi mogla da podje sa njim kod logopeda, kad je djete imalo vesto vise od 5.5 godina.
nisu otisli, ali su se na mene naljutili i dugo vrijemena me drzali na distanci zbog tog komentara.
danas, posle 2 godine, decak i dalje nepravilno izgovara iste glasove ali to vise nije moj problem
konačna odluka je palarazgovarat ću s njima iako vjerojatno neće razgovarati samnom poslije toga
javit ću rezultate razgovora
@anilokin
svi roditelji kojima sam ja skrenula paznju su lose odreagirali. frendicin klinac ima definitivno probleme iz spektra i ona je nakon godinu dana mojih povremenih komenatara reekla da njen mali definitivno ima problema ali da ce oni cekati (ne znam sto ce cekati ali ja tu ne mogu nista)
kad je meni spomenut autizam dozivila sam to ko smrtnu presudu, nisam uopce kod sebastiana prepoznavala autizam jer je on uzasno komunikativan ali je imao druge simptome
@Marsupilami pa imas po netu statistike, nailazila sam na USA statistike i oni jedini upozravaju na opasnost da se veza raspadne. NL podaci spominju samo kolicinu ljudi sa simptomima iz spektra i trenutno se vrti broj 1 na 112
cini mi se da sam se po prvi put susrela sa podatkom o raspadu veza na "autism speaks"
http://www.blisstree.com/articles/ho...utism-parents/
http://www.garynull.com/documents/autism_99.htm
ne govorim nista drugo osim engleskog i nizozemskog pa drugo ni ne citam
velis im da koliko ti kuzis dijete ima neke simptome kao djeca iz spektra, autisticnog spektrakonačna odluka je pala
javit ću rezultate razgovora
znaci to nije nuzno autizam ali dio simptoma je tu i rana intervencija moze puno
meni je to lako reci jer imam osobno iskusto ali starci se stvarno uvrijede jer rijec autizam (ili hiperaktivnost) dozivljavaju kao osobnu uvredu pa stvarno pazi kako prezentiras
imas jos mogucnost da velis "sensory integration disorder" jer se simptomi jako preklapaju a manji je shock pa ako krenu u testiranje tamo ce im strucnjak otvoriti oci
mi smo isli na borongaj po drugo misljenje i stvarno sam sretna kako su zene u kabinetu za sensory integration odradile posao
Meni je fascinantno kako roditelji usljed veličine vlastitog ega zanemare dijete.
Nažalost se "iz vana" često bolje vidi problem nego kad si direktno involviran, ali se na to još više nažalost loše reagira.
e sad sam se sjetila kaj sam htjela pitati.da li je poremećaj senzorne integracije jedan od simptoma autizma ili je to poremećaj sam za sebe ali se javlja i u sklopu a.?
sensory integration disorder je problem za sebe, znaci klinci mogu imati samo SID ali najveci dio djece sa autizmom ima i SID
djeca mogu izgledati kao da imaju simptome autizma a u igri je samo SID. znaci dijete recimo ne prica jer mu je sognal od uha do mozga los i do mozga ne dopire a klinac uopce nije gluh
mogu imati super osjetljivost na svjetlo, probleme sa dodirom, sa strukturom hrane (odbijaju odredjenu strukturu, moj konkretno ne moze podnijeti ljuskice od grozdja, graska ili kukuruza, i koliko god mu je ta hrana fina njega te ljuskice mogu izazvati povracanje)
mogu imati egzoticne reakcije na odjecu odredjene strukture, moje im biti kao da si ih obukao u smirgl papir pa polude od te odjece. mi smo proslu zimu imali paniku sa preosjetljivoscu stopala i nije mogao nositi duboke cipele jer ga je jako smetalo za zglobove
moze im hrana biti pretopla ili prehladna, moj sve jede hladno, jede ledenu juhu...
stray_cat ja te jednostavno uživam čitati, hvala ti za svaki napisani post, dobro je znati ponešto i o ovome
Dobri prikazi autističnog djeteta i djeteta sa Aspergerovim sindromom dani su u knjizi Cammie McGovern "Izravan pogled". Autorica je majka autističnog dječaka na kojem je temeljen glavni lik romana.
Pojavio se novi tekst: Toxic metals may influence autism severity
Čini se da je time detoksikacija apsolutno opravdana.
samo sto detoksikacija nije dovoljna niti jedina koja pomaze, ima djece koja i nakon detoksikacije i dijete ostanu autisticna ili kako se to kaze - u spektru, detoksikacija pomaze ali ne lijeci
kod nas je detoksikacija odradjena saunom ali po meni pomak se dogadja kad se uklone aktivni virusi, paraziti i porozna crijeva
problem sa detoksikacijama je da DAN doktori i samouki DAN doktori forsiraju i provode detoksikacju u najrazlicitijom improvizacijama
more roditelja iz hr ide u njemacku kod doktora kojeg nudi "nasa"mama koja je tamo isla i tip najuredije radi i provokaciju na metale i tetoks DMSA na porozna crijeva i uz prisutnu candidu a GPL na svojim konferencijama svaki put naglasava da se provokacija i detoks DMSA provode tek nakon st su sanirana crijeva jer ce se u suprotnom podignuti metali definitivno vratiti u organizam
da je odgovor u kemijskoj detoksikaciji autizma vec odavno ne bi bilo
zanimljivo je da je preko 50% djece koja su HIV psitive u spektru, sto ce reci d virusi i tu odradjuju svoje
Stray koje aktivne viruse pokušavaš ukloniti?
nismo jos krenuli u testiranja jer dio price ukljucuje spect scan uz reagens, mentalno se spremam za vadjenja krvi, mri scan pa kad se oporavimo od toga mozda odemo i na spect scan (koj dokazuje da su virusi aktivni u mozgu i pokazuje neprokrvljenost mozga). mozak se moze aktivirati ciscenjem od virusa i HBOT (cisti kisik u barokomori u serijama od po 40 tretmana)
http://www.tarzanacme.com/video.asp?VidID=notautism tu je po meni najpreciznije odradjen seminar o virusima u autizmu
baš mi je žao što je tema tako brzo skončala
djeluje jako zanimljivo!
sad da ja malo podignem jer me nešto zanima.da li se sa prestankom dijete i ostalih tretmana koji su doveli do poboljšanja aut.dijete vrati u svoju non verbal fazu ili kad se jednom "otključa" ostane verbalno i relativno "prilagođeno".
mi smo u par navata pokusavali povratak na normalnu prehranu ali mu je poceo odlaziti govor i sad pokusavam iskemijati pretrage za intolerancije na hranu
pozdrav svima...
moj sin sad ima 5,5 god.. pripada AD-spektru...
problem smo shvatili kad je imao 2god.(iako nismo do 2,5 shvatili kako se problem zove),a netko tko poznaje ovaj poremećaj mogao je i prije 1.rođendana shvatit o čemu je riječ.
.često su me pitali kako sama nisam shvatila,ali kako bi mogla(meni je izgledao i djelovao sasvim normalno,a imam i stariju kći radi usporedbe) kad nikad prije nisam čula za taj poremećaj,osim svima nam poznatog kišnog čovjeka(a naravno u filmu nije pokazan kao dijete) .
najčešće mi ovakvo pitanje postavljaju stručnjaci,a kad bi istima spomenula da ne govori(nije se odnosilo samo na govor već i na refleksne radnje brbljanja kod beba)tada bi rekli dječak je i ne uspoređujte ga sa sestrom,a poslje kad je svima jasno pa zar niste imali dijete prije njega..
da ne duljim kroz sve što smo prošli (a proši smo puno:dijeta,suplementi,floor time,ABA,defektolozi,logopedi,psiholozi,psihijatri (državni i privatni)...
što mu je pomoglo????????????
o djeti nebi puno samo da je to uzalud potrošeno vrijeme i novac(što se mog sina tiče) i da nažalost što smo se odlučili na taj korak jer mislim da bi mu dok je išao u državni vrtić bilo mnogo lakše...(provam naći i studiju o dijeti koja pokazuje njenu neučinovitost-osim naravno ,ako dijete uz ovaj pormećaj nema celijakiji ili problem sa laktozom ili kakvom drugom supstancom iz mlijeka,jer ako dijete ima autizam ne znači da ne boluje od drugih bolesti koje zbog svog problema nemože iskomunicirati npr.GERB i sl.
.o drugim vježbama mogu reći da su na njega djelovale u onolikoj mjeri koliko je to on u datom trenutku mogao ostvariti...logika radi bezprijekorno,ali interes to je skroz obrnuta priča) ...
e sad "pomno" prateći razvoj svoje desetomjesečne curice vidim da kod njega se nisu razvili primarni refleksi(refleksi koji se očito razvijaju poslje rođenja)...npr.radnje za koje sam smatrala da su naučene ubiti sad vidim da su refleksne(pogled,okretanje glave,pokazivanje prstom,tapkanje nogom uz muziku,stvaranje glasova ba,ta,ma,da i sl. također i oponašanje(zvukova i pokreta) je refleksno(nagonsko),a ne naučeno)..
i sad kad vidim kako to kod nje ide imam dojam da je to kod njega kao npr.da netko nezna disat pa ga sad ti učiš disat,ali to mu nikad ne postane refleksno (bez obzira na ponavljanje)već tehničko pitanje...
definitivno sad mogu reći da visina napredka djeteta iz spektra ne ovisi o njegovoj inteligenciji već o tome koliko je to refleksno oštećeno i koliko ga se može rehabilitirati i zbog toga je upravo jako važna ta rana intervencija i rad na tim refleksima koji poslje razviju instinkt,intuiciju i inteligenciju...
isto tako misim da inteligencija ne ovisi o tim refleksima ,ali opet jedno bez drugog ne može funkcionirat normalno tj.taj refleks služi da bi dao informaciju intelektu...
još bi ovdje mogla navest dosta primjera tog refleksnog ponašanja kroz desetomjesečni razvoj svoje djevojčice,upravo onog razvoja kroz koji moj sin nije prošao,a mnogo djece je prošlo pa su se ti refleksi povukli...zašto????
većina studija upućuje na genetski poremećaj i to u smislu epigenetike...men i je interesantno kako danas liječe bolesti tako da virusom pošanju informaciju genu ...možda je u našem slučaju desila se obrnuta stvar...
ali bez obzira kad smo mi krenuli u ovu priču bilo je 1:164,a nova brojka je 1:91--kad misle ovo proglasit epidemijoj???valjda neće čekat da otkriju uzrok,jer ovom brznom bojim se da je kroz 10godina neće imat vremena za proglasit...alarmantno je stanje i u Dalmaciji -naši neurolozi pozivaju na pozornost jer je stanje takvo da tjedno dođe novo dvoje djece...
volila bih da napišete i svoja mišljenja na moje izlaganje..
o temi roditeljstvo pišem drgom prilikom ,a priložim i studije o tretmanima ,d jeti i genetici...
a sad o roditeljstvu...
kroz mnogo bolnih situacija čovjek prođe vjerujem kad ima dijete sa bilo kakvom poteškoćom,a imati dijete iz spektra je posebna priča...
dijete je naočigled zdravo i dosta vam ljudi (iz struke )tvrdi da je sve uredu ili da će biti te da samo treba vremena--međutim vrijeme i ne prihvaćanje problema je najveći neprijatelj nama i našoj djeci--tako da dijet do same škole nema ni dijagnozu ni terapiju...
ali ja ne krivim ljude koji mi dobace o tome kako ga treba smirit i sl.,jer se stavim u njihov položaj i mislim kako bi se ja ponjela uz ovoliku sabotažu stručnjaka,roditelja i javnosti da se svi skupa više educiramo o ovom problemu...
znam i ja dosta puta burno reagirat--zadnji put je to bilo u jednom dućanu na kasi.. možda sat vremena od kada sam ga uzela iz vrtića otiđemo u jedan centar-i on se stalno vrpolju(što mu baš i nije nalik)..i tako gospodin ispred mene nakon nekoliko mijih upozorenja malome da ga ne gura i da se smiri--gospodin mene opomene"pa gospođo smirite ga"..a ja već na kraju snaga odbrusim--on ima autizam ,a koji je vaš problem(i tako nastavim brojat sebi u bradu...
poslje mi je bilo krivo jer sam možda trebala odmah upozorit gospodina na njegov problem(ali opet čovjek nema snage svakome to objašnjavat),a i da nemam takvo dijet vjerovatno bi isto postupila ,jer po izgledu i ostalom ponašanju ne možeš na njemu vidit da ima problem-jer tko bi na djetetu tako zdravog izgleda posumnjao da ima problem...
mislim da se malo govori javno o ovom problemu da bi ljudi zaključili da ta zdravog izgleda djeca imaju velik poremećaj pa da bi nam pomogli da se i mi i djeca više uklopimo -umjesto da zaobilazimo ili trošimo vrijeme na konstantnu "advokaturu" našoj djeci...
doduše uvjek će postojati i ljudi neosjetljivi za djecu sa pp. smatrajući da nisu jednaka njihovoj NT djeci (kao nedavno jedna mama iz vrtića u koji ide moj sin),ali takve mogu samo da žalim jer će odgojit neosjetljivu djecu koja će sutra sudeći po statistici imat isti ili sličan problem u svojoj obitelji...
zar nema još roditelja djece iz spektra?
pa ja mislim da smo mi našoj djeci najveća prepreka (barem većina)...
poznato je da u ST postoje stručnjaci koji će vam na prvu reći da sumnjaju na ovaj problem,ali većina roditelja će se uporno trudit opovrgnut tu činjenicu ...pa će djeca biti pod raznim dijagnozama npr.kašnjenje govora,usporen psiho motorni razvoj,a izmišljat će se i kojekakve druge "dijagnoze"(za mene osobno je to i ovaj SID jer kad prevedeš tu poteškoću ubiti je to PDD-nos--dijete ima probleme spektra,ali nezadovoljava sve kriterije)...
kako će ljudi shvatit koliki su invalidi naša djeca kada to ni sami ne priznajemo???
recimo kako će shvatit da je dijte iz spektra veći invalid od onoga u kolicima koji nemože hodat ,ali može sve drugo?
kako ćemo dobit asistente,ako ljudi neshvaćaju da su asistenti ubiti isto što i invalidska kolica djetci koja ne hodaju(naravno ne za sve ,ali za većinu nekima samo treba jača stimulacija )...
kako ćemo dobit ranu intervenciju(0d 1godine do 5),ako nemožemo svoju taštinu prevladat i dozvolit da se dijete dijagnosticira...
kako ćemo tražit dijagnostiku sa kvalitetnom procjenom kad govorimo da su "ludi" i nesposobni oni koji ti odmah ukažu na problem i dok masa stručnjaka strepi od roditeljskih reakcija na samu spomen spektr(masu roditelja neće da ide više kod tih stručnjaka),jer kako se usuđuju takvo nešto i spomenit --jer moje djete hoda i trči(BESCILJNO),jer moje dijete ima pogled(TU I TAMO),jer moje dijte pokaže prstom(NA MOJE UPORNO NAGOVARANJE),jer moje dijete slaže kocke(ALI NE SUKLADNO ZA SVOJU DOB),jer moje dijte zna pokazat 10 stvari u dobi od 3godine(ALI NEDAJ BOŽE DA GA PITAM ZA ŠTO SLUŽE ILI DA OKRENEM PITANJE),jer moje dijte govori(PREMDA TAJ GOVOR NEMA VEZE SA SITUACIJOM I JER MU SVE APSTRAKTNO MORAM DODATNO POJASNIT,A U SLJEDEĆOJ SITUACIJI TO OPET NEĆE ZNATI PRIMJENIT)...kako se ti istri stručnjaci mou usuditi reći da moje zdravo dijte ima stereotipije glasa(UVJEK ISTE KRIKOVE ILI EHOLALIJE),stereotipije u hodu(TRČKARANJE OD ZIDA DO ZIDA,STALNO PODSKAKIVANJE),sterotipije pokreta(LADICE UVJEK MORAJU BITI ZATVORENE I sl),stereotipije predmeta(UZMANJE UVJEK ISTOGPREDMETA npr.nigdje bez igračke autića,plastičnog jajeta i sl..) ITD.ITD.ITD.....
činjenicu koju pokazuju sve studije je da rad sigurno pomaže,da sve što je preko 15 sati(u svim studijama unazad 50godina)daleko više doprinosi negoli rad ispod 10 sati tjedno. da je sa radom potrebno počet što ranije tj. i pri najmanjoj sumnji.da rana intervencija sve što je prije 5god. to bolje,jer sa ranom intervencijom pola od ove djece moći će se uklopit u vrtiće i škole,a da im ne predstavlja preveliku frustraciju...i to CILJANI RAD bez obzira kojom se terapijom koristili...postoje razvojne skale koje svatko dijete treba proći,a ne preskakati ih(to su one refleksne ili kako ih neki nazivaju zrcalne reakcije)...
i mislim da griješe oni koji kažu da mi djecu treniramo da budu NT,normalno je da se djeca tako razvijaju...ako netko nezna hodat sve radiš da bi ga tome naučio ,ne zato da glume NTdjecu već zato što je to normalno i svrsi shodno...isto tako djecu iz spektra treba učiti svim NTreakcijama jer će im koristiti u životu...
i naravno napredak će najviše ovisiti o samom djetetu tj,koliko će se veza koje nisu postojale ili su narušene opet povezati...
e sad da nebi ispalo da su roditelji jedini "krivci"moram još neke primjere navest...
znači i kad je roditelj spreman prihvatiti osuđen je "lutati"od stručnjaka do stučnjaka,pa će jedan reć ovo drugi ono (neki iz sažaljenja ,a neki iz neznanja,jer ako je netko stučnjak za neku drugu problematiku ne znači da je stučnjak i za ovaj spektar)...
najgore što se može desit je pogrešno uvjeravanje"pa njemu su tek divje imat će on još puno skokova u razvoju","samo se vi što više igrajte sa njim","premali je za logopeda","šta vam je zar nevidite kako se mazi"itd...
pa tako kako i vi na samo početku neznate baš puno(osim što pročitate o klasičnom autizmu po Kaneru-gdje je dijete totalno odsutno i iritabilno) možete se lako povest za ovim "stručnim"mišljenjima...
nezmam točno ali sam mišljenja da je bolje ne radit ništa negoli radit neprofesionalno npr.pitam defektologicu(koja ne radi sa mojim dijetetom)zašto nijedno dijte u ustanovu u koju idemo na rehabilitaciju -nije procjenjeno,a ona će"pa ja radim sa onim što je ispred mene",a ja pitam"a kako znate što je ispred vas"-"pa to mi je posao"...i tu za nju priča završava,a ja se pitam----ako svaki zadatak ima svoje faze-nivoe,a svaki zadatak je opet na nekom drugom nivo--dijte iz spektra može riješit zadatak sa višeg nivoa,a da nije sposobno riješit zadatak na nižem nivou---i tako ona gledajući njega bez prave dijagnostike ići će na viši nivo,pa još na viši i tada će se desit zadatak koji će uz onaj viši nivo trebat i onaj niži,ali on ga neće moći riješiti jer je sad kompliciraniji nego li na nižem i bit će isfrustriran ,a ona će reći da se danas sa njim jednostavno nemože radit ,jer mu je takav dan...--MALO SAM ZAKOMPLICIRALA,ALI MISLIM DA RAZUMJETE.....
zato je osnovni problem rana dijagnostika i intervencija...prvo i osnovno svaki pedijatar bi trebao imat skalu procjene za ovaj spektar i obavezno(kako je obavezno i cijepljenje)provesti ove skale u dobi od 18,24 i 30 mjeseci...drugo je da dijete kod kojeg postoji i NAJMANJA sumnja bude poslano neurologu koji će provest određene pretrage(ali ne kao do sad) već da taj neuropedijatar ima svoj tim(koji je specijalizirao ovu problematiku) koji će u najkraćem mogućem vremenu donjet ispravnu dijagnozu i po čijim će proccjneama(postoje već odavna mnoge skale za procjenu)precizno dijagnosticirat ovaj poremećaj i prema ćijoj će se procjeni moći odmah počet radit sa djetetom...
znači taj treći korak rana intervencija bila bi moguće jedino i iskljućivo za djecu iz spektra...tada ni roditelji ni stručnjaci nebi imali potrebu za moraliziranje i skrivanje pred problemom misleći se šta da stave na papir...
svako takvo dijte uključeno u ranu intervenciju se u bilo koje vrijem (tako je i po zakonu)može redijagnosticirat(skinut mu se dijegnoza )ukoliko je doživjelo takav skok u razvoju i više nema potrebe za daljnjim tretmanom...
doista u cijeloj priči mi roditelji i jesmo najveći krivci...
kako tražit stručnjake i njihovo mišljenje kad i mi sami ne priznajemo problem,tražimo ranu intervenciju,a nedamo djecu dijagnosticirat...
čudimo se kako u americi roditelji odmah dobiju svu potrebnu podršku..
.pa ne dobiju oni "na lipe oči "ili na samomj procjeni 60 000$ za terapije,već to dobiju po dijagnozi...
i nije država to dala sama od sebe---već su provedene studije sa dijagnosticiranom djecom i pod pritiskom roditelja uvedene su sve te silne terapije,jer je 70-desetih uviđeno koliko takve djece ima i koliko im je važna pravodopna stručna pomoć...(kod njih roditelji nemaju taštinu kao naši roditelji pa da govore da dijete samo kasni u govoru i motorici---već se protiv problema bore ne poričući ga-dapače ističu ga...-TO JE GLAVNA RAZLIKA-kad taština ne ubije svijest,a sa njom i mogućnost dijeteta za bolji život,a kunemo se u ljubav prema svom i svoj djeci-MOŽEŠ MISLIT)...
studijama je utvrđeno da 40%takve djece mogu biti uključena u redovne vrtiće i škole(nisu se povodili sa onih 5% koji razvojno "sami od sebe prebrode" problem što je kod naših roditelja glavna)...
pitam se kad će takvu pomoć od države dobivat naša djeca,ako imaju nas za roditelje----koji strepimo od dijagnoze,koji bi ih dijagnosticirali tek kad krenu u školu(pa ni tada,i ako sustav predviđa za ovu dijagnozu od2-5 u razredu,a ako su pod kašnjenje govora i 9 njih---to je ogromn problem za one koji rade sa dijecom posebno sa onima koji nisu prošli ranu intervenciju,a takvi su u HR.-svi),a zašto????još se uvjek pitate????zbog nas???--mislim da DA tj. sigurna sam,jer kako organizirat ljude i pokrenit sustav bez onih kojima bi to bilo potrebno...neće sustav pokucat na vrata onih kojih u sustavu i nema...
stvarno je grozna situacija među roditeljima--oni koji mogu platit neke "kvazi" terapije-što ih briga što isto takvo dijte nema nikakvu terapiju(nije njihovo),a oni koji nemju već osjećaju se toliko jadno što nemogu priuštit dovoljno tih "krivih" terapija pa cijeli napor usmjeravaju da dobiju i mrvicu istih...
i tako svi lutaju samostalno kriveći struku i sistem,ali ne -nebi se udružili i osvjestili problem...već se "natječu čije će dijet prije progovorit kao da će to riješit sve probleme ovog spektra..
samo bi zaključila "kakvi smo- tako je i našoj djeci","kakvi ćemo biti- tako će i njima biti",a opet najveći prigovor bi uputila roditeljima djece iz spektra koji mogu kroz svoju profesiju,svoj položaj i sl. osvjestit problem(što veći intelektualac to veća taština).. ne pitaju se hoće li doći do problema koji ni oni sami više neće moći riješit i hoće li u njihovoj porodici biti još ovakve djece...
i zato ne osuđujmo one koji neznaju što je i kako izgleda ovaj problem,već se svi skupa pobrnimo da što više njih zna o našem problemu,a sustav-država neka brine o rehabilitaciji pa da mi napokon možemo biti nešto vremena i samo roditelji svojoj djeci...
cure, ima li tko možda info o (dječjem) psihologu u Dubrovniku za dijete sa (vjerojatnim) poremečajem senzorne integracije?
pa jel mozes nazvati centar za dijagnostiku u zagrebu i zatrraziti savijet gdje se to moze odraditi u dubrovniku
http://www.erf.hr/Kontakt/Kontakt.html
Emisija Normalan život, 1.program, sada..
http://www.jutarnji.hr/marihuana-je-...-zivot/666375/
evo na ovo sam danas naišla.
evo napisati cu ti ja jedan primjer.moj mihael je autistican (tesko uci nove stvari pogotovo ako mu se ne dopadaju a isto tako veoma cesto zaboravi ono sto je vec naucio)ucila sam ga da se koristi toaletom sto je jeko tesko islo i u mirovinskom stojim s njime u redu da ovijerim doznaku za pelene a neka pametna zena izjavi "tako veliko dijete jos nosi pelene?"treba njega dobro nalupat pa bi se odvikao"eto to je samo jedan primjer ljudskog bezobrazluka i netolerancije a seze nadaleko.bas kao sto je napisala to je isto kao da kazes za nepokretnog zasto sjedi u kolicima umijesto da potrci za loptom
ok sad moram a ti napisem ako ikada zbilja pocnes praviti letke i ja cu s tobom odavno sam vec dosla na tu ideju i vidim da nisam jedina, mozda bismo stvarno to trebali cinitiStray_cat, hvala na pokretanju topica
Mi takodjer prolazimo sto i svi roditelji s djecom koja imaju dijagnosticiran autizam ili poremecaji iz aut. spektra (mi smo u toj kategoriji).
Najcesce su pitanja:
"Tako veliki decko a nosis pelene", "Tako veliki a vozis se u kolicima", "ooo zasto tuces mamu i tatu, to je taaaako zlocesto", "kako neodgojeno djete, ja to svojem nisam dozvoljavala"....itd.
Puno puta nema smisla ikome ista govoriti jer kada ja kazem da djete ima autizam onda krene "a jaaaadan, a sto je to???" i onda nas pocnu gledati sa sazaljenjem :/
Vec sam dosla na ideju da isprintam materijale kao letak i svaki puta kada dobijem takav neki komentar tutnem osobi u ruke neka se educira jer ja nemam vremena uz svoje dijete educirati prolaznike i komentatore.
Puno sam se puta pitala zasto ljudi uopce imaju potrebu komentirati icije dijete i odgoj?
Pa kada se i ne radi o autizmu, cemu ti komentari? :?
nedije sam na netu procitala kako obiteli takve dijece i same postanu autisticne.u neku ruku tu ima istine ponajvise ako s vremenom ne naucis takoreci ignorirati okolinu.jer u biti nitko tko nema takvo dijete i nebrine o njemu 24h dnevno ni uz najbolju volju nemoze shvatiti sto prozivljava takvo dijete,roditelji i ostali koji zive s njim u zajednici.teska je to borba.prvo tesko je prihvatiti da je tako kako je a onda je tesko nauciti "ignorirati"poglede komentare i ostalo kada si izvan kuce.ja ni nakon svih ovih godina nisam postala otporna i ponekad zaboli kada vidis da te niko ne razumije ni rodbina ni prijatelji i da svi bjeze od tebe kad vide da ides,u biti ostanes sam kao poslije brodoloma i valjda bas zbog toga se izoliras od sviju.i na taj nacin i ti kao i dijete stvoris neki svoj svijet i zastitu i borite se sami i gubite volju bilo kome ista objasnjavatij.er zasto bi objasnjavali kada ce malo tko razumijeti?jos uvijek povilenim kada netko kaze da je moj mihael neodgojen a ne autistican,pomislim si "hajde ti budi zarobljen samo par dana u autizmu pa onda budi slobodan govoriti
možda i ja mogu pomoći za letke?svakako bi trebali ako postoji nekakva udruga za autizam ili sl. tražiti donacije i sl. jer kao pojedinac to ne možemo dobiti. evo ovo sam danas čitala: http://www.klinfo.hr/detaljnije/hr/i...iti/11/5603/1/
Ovo je za učitelje, ali možda dobro dođe i roditeljima (našla sam link na jednom drugom forumu, zaslužna je jedna osviještena učiteljica Višnja):
http://www.azoo.hr/admin/fckeditor/F...0Prirucnik.pdf
Nije bas vezano uz roditeljstvo, ali je prilicno zanimljivo:
http://www.npr.org/templates/story/s...66&sc=fb&cc=fp
http://chaoticidealism.livejournal.com/
Ej bok; evo i ja sam na forumu nova, pa nisam još sve uspijela pregledati, barem ne sve što me zanima!!Defektolog, pucaj
Čitam ove postove i evo slučajno nabasala na ovaj post u kojem stoji da je tvoja struka, baš ono što mene zanima najviše od svega!
Dakle;imam djete ( 5 god. ) s PP, i najnovija mu je dijagnoza Aspergerov sindrom!! Idemo na Goljak na radnu, fizio, senzoriku i kod defektologa!
As. sindrom je postavila nedavno jedna psihologica sa Goljaka, ali tek kad smo privatno počeli kod nje ići na terapiju. Zato sam malo skeptik oko toga!!
Nemoj misliti da sam jedna od mama koje negiraju stvarnost i neće priznat sebi ni drugima da im djete ima problem, stvarno nisam!!
Naime moj problem je : odvikavanje od pelena ! jednostavno uopće mi ne želi reći da treba na wc!! Zna pričati, može trpiti pa stoga nema problem kontrole sfinkreta, al jednostavno ne želi sam krenuti na wc!! Ja ga po cijele dane moram tjerati da se ide popiškiti, koji puta otrči odmah, a koji puta kaže ne piša mi se ( I to je jednom istina, a drugi put se za pola min. popiški u gaće). A u vezi velike nužde da ni ne pričam!! Stalno govori da mu se ne kaka, a i kad sjedne na wc može sjediti i po pola sata i ništa!!
Kako djete s pp naučiti koristiti wc!! ( sa svim ostalim se nekako snalazim, al ovaj problem me ubija u pojam ).
Pozdrav
Moje pitanje je sljedeće.
Imam dijete od 8 i pol godina koji treba Goljak i neuropedijatra za početak.
Kasnije će nam trebati i vježbe.
Iskustva, preporuke…?
Imam sa adhd djevojcicu koja ima problema i sa ponasanjem i sa koncentracijom ide kod psihologa 2 godine .pohada 2 razred osnovne skole ,skola neprihvaca te nalaze a zahtjevaju da ih donesemo zovu nas da imamo neodgojenu i bezobrazno djete a kad im kazemo ajmo svi da se pozabavimo s time da djetetu omogucimo da djete bude prihvaceno sa tom dijagnozom odbijaju nas e to se upravo desilo u vinkovcima u onoj skoli sto je majka poludila postala nemocna i nakraju ispasta djete a i cjela obitelj
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
