placebo - nocebo efekt

[MGrubi]

evo saznala sam za pojavu zvana Nocebo
pa da podijelim sa vama:

Placebo-efekt nije ništa drugo nego učinak dobre vijesti, a ako je vijest povezana s liječenjem, učinak će biti i veći
Placebo je ono što se "sviđa" Placebo dolazi od lat. riječi placere (ugađati, sviđati se). Placebo doslovce znači "ugodit ću". Obrnuto, nocebo znači "naškodit ću". Poznata je činjenica da sretne i optimistične osobe imaju jači imunitet, manje obolijevaju i brže se oporavljaju od bolesti. Iz tih podataka laici izvlače banalan i neprimjenjiv zaključak: pacijent treba samo postati sretan i optimističan pa će i liječenje biti uspješnije!

Na žalost, ni raspoloženje ni imunitet nisu pod voljnom kontrolom pojedinca pa čovjek ne može snagom odluke postati optimističan i otporan na bolesti. Bilo bi drsko i nehumano optužiti pacijenta da je sam kriv što se razbolio ili što ne uspijeva ozdraviti zbog toga što nije odlučio biti zdrav ili otporan. Kad bi te osobine čovjeku bile na raspolaganju, nema dvojbe da bi ih baš svatko odlučio posjedovati.

No, u mozgu ipak postoji mehanizam koji jača imunitet i pospješuje oporavak! U medicini je poznat kao placebo-efekt. Biološke je prirode, posve realan i mjerljiv, ali nije u domeni volje nego vjere. Djeluje otprilike ovako: ako pacijentu date kocku šećera ili neku drugu neaktivnu tvar, a kažete mu da ste mu dali lijek, postoji 30 do 40 posto izgleda da će mu se poboljšati zdravstveno stanje, barem kada su posrijedi simptomi.

U istraživanju placebo-efekta na sveučilištima u Michiganu i Princetonu dobrovoljcima su u ruku davani elektro-šokovi ili toplinski udari. Doživljena se bol očitovala na moždanoj aktivnosti na očekivan način, uz aktivaciju poznatih neuralnih tokova. Potom su voditelji pokusa ispitanicima rekli da će im ruku namazati mašću koja će spriječiti bol, a zapravo je to bila obična krema za kožu. Ispitanici su poslije izjavili da osjećaju manju bol, snimke moždane aktivnosti potvrdile su slabiju aktivaciju neurona za bol, ali i uključenje dijelova mozga koji inače reagiraju kad pacijent uzme analgetik. Nakon toga su dobrovoljcima opet namazane ruke, ali im je ovaj put rečeno da je krema samo placebo. I subjektivan osjećaj boli i moždana aktivnost opet su bili jednaki kao prije.

Rezultati studije objavljene u American Journal of Psychiatry pokazali su, pak, da pacijentima s teškom depresijom placebo izaziva slične promjene u moždanoj aktivnosti kao antidepresivi. Dvostruko slijepo istraživanje uređajem za kvantitativnu elektroencefalografiju mjerilo je rad mozga 51 pacijenta koji su dobivali ili placebo ili jedan od dva antidepresiva tijekom devet tjedana. Nakon toga razdoblja ispostavilo se da su i osobe koje su pozitivno reagirale na lijek i one koje su reagirale na placebo doživjele jednako poboljšanje te pretrpjele promjene na istome mjestu, u prefrontalnoj moždanoj kori, iako nisu bile istovrsne.

Podrška pacijentu - sastavni dio terapije

Placebo-efekt uopće ne iznenađuje jer proizlazi iz utjecaja dobrog raspoloženja na zdravlje. Ako osoba od povjerenja kaže pacijentu da će mu dati sredstvo od kojeg će mu biti bolje, poboljšat će mu se raspoloženje zato što je doznao važnu i dobru vijest koja se tiče njegova zdravlja. Povjeruje li pacijent u tu vijest, pa makar ona bila lažna, lako je moguće da će se osjetiti bolje te da će mu porasti ukupna borbena snaga organizma.

Nocebo-efekt

Kao što postoji placebo-efekt, postoji i antiplacebo, odnosno nocebo-efekt. Ako pacijentu podmetnete pravi lijek, odnosno date mu ga bez njegova znanja, učinak će biti smanjen jer je pacijent ostao bez dobre vijesti o tome da je dobio sredstvo od kojeg će mu biti bolje! U praksi se takvo što ne provodi, ali se događa nešto drugo i slično: provođenje terapije bez dodatne psihološke potpore! Svaki bi sudionik u procesu liječenja, od portira u ambulanti ili klinici, preko medicinske sestre do liječnika, morao biti svjestan da uskraćivanje psihološke potpore umanjuje učinak terapije bez obzira na to o kakvoj je bolesti riječ.

I loša vijest nemedicinske prirode može imati antiplacebo-efekt. Ako pacijent čuje da ga je bračni partner napustio ili da mu je, dok je u bolnici, opljačkan stan (bila to istina ili ne), reakcija će biti stresna, što će usporiti ili čak preokrenuti pozitivan tijek liječenja. To je razlog zbog kojega sve bolesne osobe treba zaštititi od negativna stresa u najvećoj mogućoj mjeri.

Vjerojatno bi sličan učinak na liječenje imala i povoljna vijest medicinski neutralna sadržaja. Zamislite da bolesnik, igrač lutrije, usred tretmana dozna da je dobio milijun eura! Što mislite bi li mu organizam od te spoznaje ojačao ili oslabio? Isto bi se dogodilo kad bi povjerljiva osoba pacijentu priopćila da je dobio golemo nasljedstvo ili glavni dobitak na lutriji i to mu potkrijepila dokazima, makar i krivotvorenima. Jamačno bi kod određenog broja oboljelih i tada došlo do izvjesnog poboljšanja jer bilo koja uvjerljivo prezentirana dobra vijest ima blagotvoran učinak na zdravlje.

Placebo-efekt nije ništa drugo nego učinak dobre vijesti, a ako je vijest povezana s liječenjem, učinak će biti i veći. To ne znači da učinak stvarnog lijeka ne postoji niti da se bilo koja terapija smije zasnivati isključivo na placebo-efektu. To samo znači da je tijekom terapije liječnikova obveza da u razumnim okvirima pacijenta hrabri, to jest da ga opskrbljuje dobrim vijestima vezanim uz mogućnost oporavka.
Jer, ako i davanje placeba ima izgleda poboljšati pacijentovo stanje, onda taj efekt treba rabiti uvijek, pa i onda kad se, što je i uobičajeno izvan kliničkih ispitivanja, pacijentu daje stvarna, aktivna terapija. Zašto propustiti učiniti baš sve što ide pacijentu na ruku?

Placebo-efekt počiva na vjeri, a ne na volji. Otkrijete li oboljelome da ćete mu dati tvar bez aktivnih sastojaka te mu kažete da će se oporaviti bude li vjerovao da će mu biti bolje, njemu neće biti bolje. Bit placebo-efekta jest u tome da pacijentu ulijete vjeru koja će dalje raditi svoje. To ujedno znači da su osobe sklone utjecaju religije ili kultova prijemčivije na placebo-efekt nego znanstvenici i intelektualci. Racionalne i informirane osobe imunije su na puku sugestiju jer su sumnjičave te vjeruju isključivo u ono što mogu vidjeti i opipati. Osobe slabijeg obrazovanja koje nisu nikad čule za nešto poput placeba, koje i ne razmišljaju da bi im liječnik (ili svećenik ili bilo tko treći) mogao reći nešto što nije istina idealni su kandidati za placebo-efekt.

Moguće je da u ove dvije skupine ljudi mozak i živčani sustav malo drukčije funkcioniraju. Naime, kao što svaki osjećaj, raspoloženje, misao ili životni stav imaju biološki supstrat, tako je i placebo-efekt ovisan o moždanoj aktivnosti, a ona u najvećem dijelu ne ovisi o volji pojedinca.

neraskidivost veze Uma i Tijela

[MGrubi]

http://www.grombol.com/Centri-i-udru...-medicine.html

Nocebo: Moć negativnih vjerovanja
Dok su mnogi u medicinskoj struci svjesni placebo učinka, tek nekolicina je razmotrila njegove implikacije za samoozdravljivanje. Ako vas pozitivno razmišljanje može izvući iz depresije i izliječiti oštećeno koljeno, razmislite o tome što negativno razmišljanje može učiniti u vašem životu. Kada um pomoću pozitivne sugestije poboljša zdravlje, to se naziva placebo učinak. U suprotnom slučaju, kada isti um gaji negativne sugestije koje mogu naškoditi zdravlju, negativni učinci se nazivaju nocebo.

U medicini nocebo učinak može biti jednako snažan kao i placebo učinak, što je činjenica koju trebate imati na umu svaki put kada uđete u liječničku ordinaciju. Svojim riječima i držanjem liječnici mogu svojim pacijentima prenositi poruke koje smanjuju nadu, poruke koje su, po mom mišljenju, potpuno neopravdane. Albert Mason, na primjer, misli da je njegova nesposobnost da svojim pacijentima prenese optimizam onemogućila njegova nastojanja u liječenju pacijenata s ihtiozom. Drugi primjer je potencijalna moć izjave: »Imate još šest mjeseci života.« Ako odlučite vjerovati poruci vašeg liječnika, vrlo vjerojatno nećete imati više vremena na ovoj Zemlji.
U ovom poglavlju citirao sam Discovery Health Channelov dokumentarni film »Placebo: Um iznad medicine« (Placebo: Mind Over Medicine) iz 2003. godine jer predstavlja dobar pregled nekih od najinteresantnijih medicinskih slučajeva. U jednom od njegovih mučnijih dijelova predstavljen je slučaj Cliftona Meadora, liječnika iz Nashvilla, koji je o potencijalnoj moći nocebo učinka razmišljao trideset godina. Godine 1974. imao je pacijenta, Sama Lonea, umirovljenog prodavača cipela koji je bolovao od raka jednjaka, bolesti koja se tada smatrala sto posto fatalnom. Londe je bio podvrgnut liječenju tog raka, međutim svi u medicinskoj zajednici su »znali« da će se njegov rak jednjaka vratiti. I tako nije bilo iznenađenje kada je Londe nekoliko tjedana nakon postavljanja dijagnoze preminuo.

Iznenađenje je došlo nakon Londeove smrti kada je autopsija otkrila vrlo malen rak u njegovu tijelu, u svakom slučaju ne dovoljno velik da ga ubije. Bilo je nekoliko točaka na jetrima i jedna na plućima, međutim nije bio ni traga raku jednjaka za koji su svi mislili da ga je bio ubio. Meador je za Discovery Health Channel rekao: »Umro je s rakom, ali ne od raka.« Od čega je Londe umro ako nije od raka jednjaka? Je li umro zato što je vjerovao da će umrijeti? Slučaj tri desetljeća nakon Londeove smrti još uvijek progoni Meadora: »Mislio sam da ima rak. On je mislio da ima rak. Svi oko njega su mislili da ima rak... jesam li mu na neki način uništio nadu?« Uznemiravajući slučajevi noceba sugeriraju da liječnici, roditelji i učitelji mogu uništiti nadu programirajući vas da vjerujete u to da ste nemoćni.

Naša pozitivna i negativna vjerovanja utječu ne samo na naše zdravlje nego i na svaki drugi aspekt naših života. Henry Ford je bio u pravu glede efikasnosti proizvodnih linija i bio je u pravu glede snage uma: »Bilo da vjerujete da možete nešto učiniti ili da vjerujete da to ne možete... u pravu ste.« Pomislite na implikacije slučaja čovjeka koji je veselo popio bakterije za koje je medicina odredila da uzrokuju koleru. Razmislite o ljudima koji hodaju po užarenom ugljenu bez da se opeku. Ako se pokolebaju u snazi svog vjerovanja da mogu to učiniti, završit će s opečenim tabanima. Vaša vjerovanja funkcioniraju kao filtri na fotografskom aparatu te mijenjaju vaše viđenje svijeta. A vaša biologija se prilagođava tim vjerovanjima. Kada istinski spoznamo da su naša vjerovanja tako moćna, u rukama imamo ključ svoje slobode. Iako ne možemo baš lako mijenjati kodove svojih genetskih nacrta, možemo mijenjati svoje umove.

[momze]

Mgrubi, hvala na ovome - bas mi je trebalo nesto ovako procitati..
da se dozovem pameti i prestanem panicariti..

[MGrubi]