Slučaj »smeđi šećer«
Bijeli i smeđi šećer nisu istovrijedni proizvodi, stoga nemaju istu cijenu. Ono što plaćaju potrošači nisu kalorije, već sastav i vrijednost šećera.
Iz javnosti nepoznatih razloga djelatnici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) započeli su nedavno medijsku kampanju protiv smeđeg šećera. Oni tvrde da je smeđi šećer u svemu istovrijedan bijelom šećeru te da je previsoka cijena smeđeg šećera (5 do 10 puta skuplji) prijevara potrošača. Bez uvjerljivih obrazloženja sugeriraju ljudima da kupuju jeftiniji šećer.
Mit o bijelom šećeru
Optužbe na račun smeđeg šećera temelje na usporedbi kalorijske vrijednosti smeđeg i bijelog šećera. Javnosti su prikazali brojčane podatke koji se mogu pronaći i u svakoj boljoj »kuharici« s receptima: bijeli šećer je »težak« 3,9 kilokalorija po gramu, dok je smeđi šećer tek nešto »lakši« - 3,7 kilokalorija po gramu. Stručnjaci iz HZJZ-a tvrde da ta mala razlika u kalorijskoj vrijednosti nije dovoljan razlog da ljudi plaćaju više za smeđi šećer. Naprotiv, oni smatraju da se radi o istoj namirnici, odnosno da je smeđi šećer na tržištu, zapravo, obojani bijeli šećer.
Takav pojednostavljeni pristup jedne institucije, koja je mjerodavna za područje prehrane i zdravlja ljudi, predstavlja neodgovoran odnos njezinih službenika prema javnosti. Slučaj »smeđi šećer« je važan jer otkriva nedostatke i nemar unutar institucija koje su zadužene za kompetentna stajališta o ljudskoj prehrani i zdravlju. Nepreciznim podacima dodatno zbunjuju javnost. Nisu odgovorili na osnovno pitanje - koji šećer je kvalitetniji - ali su svojim brzopletim zaključcima potakli javnost da posumnja u vrijednost rada u laboratorijima HZJZ-a (npr. Odsjek za kvalitetu namirnica).
Usporedba dviju različitih namirnica na temelju samo njihovih kalorijskih vrijednosti predstavlja redukciju razumijevanja vrijednosti i kvalitete prehrambenih proizvoda. Kalorija je običan energijski pojam. Kalorijska vrijednost ne govori ništa o sastavu namirnica, a još manje o njihovoj toksičnosti ili zdravstvenoj ispravnosti. Prema »kalorijskoj« logici stručnjaka iz HZJZ-a masline su manje kvalitetnije i štetnije za ljudsko zdravlje nego šećer jer imaju veću kalorijsku vrijednost (više od 4 kilokalorije po gramu). Stoga je bespredmetno »zdravstveni karton« bijelog i smeđeg šećera uspoređivati na temelju kalorija. Ono što zaista razlikuje vrijednost bijelog i smeđeg šećera jesu nutritivni sadržaj, aroma i okus. Bijeli šećer se dobiva iz šećerne repe ili šećerne trske u takozvanom postupku rafinacije koji uključuje čitav niz kemijskih obrada: fosfatacija, karbonatacija, alkalizacija, sulfitacija... Industrija koristi niz agresivnih kemikalija (formalin, EDTA, klorna voda, fosforna kiselina, sumporni dioksid) kako bi se dobio kristalni bijeli šećer. Kemijsko nasilje nad smeđim šećerom mnogo je manjeg intenziteta.
Smeđi šećer je bolji
Pri tehnološkim postupcima obrade bijelog šećera gube se svi korisni mikronutrijensi koji nerafiniranom smeđem šećeru daju posebnost i prednost u kvaliteti. Radi se o malim, ali važnim količinama vitamina, minerala, fitokemikalija te posebice polifenola koji podižu antioksidativni status smeđeg šećera u usporedbi s bijelim šećerom (Food Chemistry 2009, 115, 113). U laboratorijskim analizama smeđeg šećera dokazano je pedesetak prirodnih spojeva kojih nema u bijelom šećeru (J. Agic. Food Chem. 2005, 53, 10074). Bogatstvo mikronutrijenasa i prehrambeni sadržaj smeđeg šećera potječe iz melase koja se stvara prilikom obrade šećerne trske. O načinu obrade šećerne trske ovisi vrsta smeđeg šećera koju ljudi razlikuju prema kvaliteti i boji: demerara, turbinado ili muscovado...
Sve te informacije, koje su znanstveno utemeljene, stručnjaci iz HZJZ-a ili ignoriraju ili ih nisu otkrili. Njihovo jedino »otkriće« je da proizvođači (ili trgovci) varaju potrošače tako da bijeli šećer »farbaju« smeđom bojom melase. Na hrvatskom tržištu se prodaje na desetke različitih vrsta smeđeg šećera (u rasponu cijena od 13 do 35 kuna po kilogramu), te ako je istinita tvrdnja iz HZJZ-a da je neki smeđi šećer podvala, onda takvo »otkriće« treba završiti s prijavom nadzornim inspekcijama, a ne s naivnim i neuvjerljivim istrčavanjem u medijima. S takvim medijskim incidentima izaziva se nepovjerenje javnosti prema institucijama koje se brinu o zdravlju ljudi i okoliša. Bijeli i smeđi šećer nisu istovrijedni proizvodi, stoga nemaju istu cijenu. Ono što plaćaju potrošači nisu kalorije, već sastav i vrijednost šećera. Čini se da su potrošači upućeniji u »slatke tajne« šećera, nego stručnjaci iz HZJZ-a.