Dakle pošto smo našli, nažalost iz trećeg pokušaja, idealno AD koje je riješilo sve bebine probleme, sad se koncentriramo na pojačanje dojenja, vidno smireniji zbog smanjenih trauma naše bebe...

e sad spomenut ću jedan banalni TIPS koji niko nije, pa gdje puklo da puklo, baš me briga! rekoh fino sebi - čuj stari ak si preživio 15 sati poroda, pa nemere to bit gore od majčinog mlijeka na nepcu... hehe - što na umu, to na drumu... nakon toga procurilo na sve strane - mama u trenu napunila pola bočice!!! pukli smo od smijeha!

eto šta hormoni rade, a tek endorfini i dopamini... ČUDO!!! pa sad recite da tate ne pomažu mamama

ok malo sam zabrijao u revijalnom tonu da se razbije ozbiljnost situacije, uglavnom neka ostane zabilježeno za svaki slučaj - "snimljeno po istinitom događaju" i "svaka sličnost sa stvarnim osobama je sasvim slučajna"