Za sve "auslandere" i one koji to zele postati

[Mellyca]

Evo moj muz vec punih 17 godina radi u Austriji, i ja s njim vec zadnje dvije godine. I jedva cekamo da se vratimo u Hrvatsku! Znam da bi mnogi rekli " sta ste ludi da se vratite, ostanite tamo gdje jeste, bit ce vam bolje..", i sto se nekih stvari tice ima i pravo - uvjeti su ovdje daleko bolji za zivot nego u lijepoj nasoj. Krizu ovdje skoro nismo ni osjetili, sve je daleko jeftinije nego kod nas, a place vece, bolnice - ovakav tretman koji sam ja dobila ovdje na porodu kod nas bi morao masno platiti za to, od ove godine uveli besplatne vrtice za djecu, djecji doplatak (bez obzira kolika primanja imao - svi imaju pravo na njega, a nije neka sica), i jos x stvari da ne nabrajam dalje. Svjesna sam da se vracanjem u Hrvatsku mozemo pozdraviti sa svim gore nabrojanim stvarima, ali ipak... U Hrvatskoj su nam svi prijatelji, obitelj, kuca nam je dolje, more, sunce... sto za nas ipak znaci bolji zivot. Racunamo to ovako: imamo kucu i auto, bez kredita, sa dvije place (jer tu zivimo samo od jedno)mozda bi ipak mogli koliko toliko pristojno zivjeti. Jer koliko sam shvatila dolje je malo tesko ako covjek ima kredite, pa mu to onda pojede placu. I tako mi planiramo jos godinu dana da otplatimo kredit, i jos mozda jednu nakon toga da i jos neke stvari rijesimo, pa pomalo se vratit...

Zanima me da li ima jos onih koji razmisljaju kao mi, tj. koji su vani - da li bi se danas - sutra htjeli vratit kuci? Ili mozda postoje oni koji su u Hrvatskoj a jedva cekaju priliku da odu negdje vani?

[spajalica]

bila je tema ne tog pitanja da li se vratiti i zasto ali svejdeno o ljudima koji su se odselili, ne znam da li si sudjelovala ali evo ti link
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...er=asc&start=0

[spajalica]

i samo da dodam da mi jako nedostaje litala , mozda se javfi na tvojutemu mada je vec dugo nema na forumu

[gita75]

Znaš šta ću ti ja reći. Meni osobno nije tu toliko problem financijske prirode. Lova je takva kakva je, međutim niti bi zbog love išla van niti bi mi lova bila prepreka za vraćanje nazad.
Ako se ikad vratite ovdje, nakon Austrije, ono što će te istinski oduševiti (ovo je ironija) je način (ne)funkcioniranja pravne države. Ti znaš da imaš neka prava i znaš da su ti dana zakonom, a ne možeš ih ostvariti. Ili još bolje, nemaš neka prava za koja se gotovo podrazumijeva da bi ih morala imati.
E to mene izluđuje, a ne jeftina/skupa roba/hrana ili veća/manja plaća.

[Mellyca]

Znaš šta ću ti ja reći. Meni osobno nije tu toliko problem financijske prirode. Lova je takva kakva je, međutim niti bi zbog love išla van niti bi mi lova bila prepreka za vraćanje nazad.
Ako se ikad vratite ovdje, nakon Austrije, ono što će te istinski oduševiti (ovo je ironija) je način (ne)funkcioniranja pravne države. Ti znaš da imaš neka prava i znaš da su ti dana zakonom, a ne možeš ih ostvariti. Ili još bolje, nemaš neka prava za koja se gotovo podrazumijeva da bi ih morala imati.
E to mene izluđuje, a ne jeftina/skupa roba/hrana ili veća/manja plaća.

Ma znam sve to, i sa tim sam upoznata. Radili papire za kucu pa se svega nagledali, kad sam ostala trudna jedva sam uspjela ostvariti pravo na porodiljnu naknadu, i jos puno primjera. I toga se i najvise i bojim. Ovdje u austriji sve tako ljepo funkcionira da covjeku jednostavno nije jasno kako kod nas sve moze biti naopako. Ali ajde, pomirila bih se i sa time...

[gita75]

Znaš šta ću ti ja reći. Meni osobno nije tu toliko problem financijske prirode. Lova je takva kakva je, međutim niti bi zbog love išla van niti bi mi lova bila prepreka za vraćanje nazad.
Ako se ikad vratite ovdje, nakon Austrije, ono što će te istinski oduševiti (ovo je ironija) je način (ne)funkcioniranja pravne države. Ti znaš da imaš neka prava i znaš da su ti dana zakonom, a ne možeš ih ostvariti. Ili još bolje, nemaš neka prava za koja se gotovo podrazumijeva da bi ih morala imati.
E to mene izluđuje, a ne jeftina/skupa roba/hrana ili veća/manja plaća.

Ma znam sve to, i sa tim sam upoznata. Radili papire za kucu pa se svega nagledali, kad sam ostala trudna jedva sam uspjela ostvariti pravo na porodiljnu naknadu, i jos puno primjera. I toga se i najvise i bojim. Ovdje u austriji sve tako ljepo funkcionira da covjeku jednostavno nije jasno kako kod nas sve moze biti naopako. Ali ajde, pomirila bih se i sa time...

Ma , to ti jednostavno konstantna borba s nekim vjetrenjačama. Čini mi se da je ovdje većina ljudi već navikla na takav tretman, ali netko kad dođe iz malo uređenije države se redovito šokira, jer to nisu sporadične pojave nego svakodnevica.
Banalan primjer:
uvjek pregledaj kusur, navikni se da ti ne vraćaju ispod 20 lipa, pazi šta kupuješ u dućanu jer prodavači nemaju pojma (čast izuzecima). lako ti se može desiti da kupiš npr. krive vrećice za usisivač. Ako ih poželiš zamijeniti, a nema tvojih pitanje je da li ćeš dobiti novce nazad ili ćeš recimo morati uzet 4 paketa cd-a. ne znaš šta će ti cd-ovi, ali to je jedino što bi mogla upotrijebiti iz tog dućana.

[Mellyca]

Znam tocno o cemu pricas, ovdje ti uvijek u cent vracaju ostatak, a dole je sasvim normalno da ako je npr. cifra 5, 93 ona ce ti od 10 kn vratiti samo 4. Kako zivim u Hrv. vec 26 godina, sve mi je to normalno. Zato se ne mogu nacuditi kad MM ovdje kupi nesto, i onda se nakon 2-3 tjedna sjeti da mu to bas i ne odgovara, ode u trgovinu i bez problema mu vrate novac :shock: . No to je ovdje sve normalno. Npr.ako kupis u ducanu majcu, operes je doma i ona se skupi, izgubi boju ili slicno, bez ikakvog prigovora ce ti je zamijeniti ili vratit novac, dok kod nas ce ti reci da je nisi prao na pravoj temperaturi i da si si sam kriv. Kod nas potrosac nikad nije u pravu izgleda.
Ok, sad smo otisli malo ot, ali sve su to cinjenice.

[lillifee]

mi smo se 2007 godine vratili iz njemacke u hr. ukoliko si svjestan i prihvacas to da neces vise zaradjivat kao do sada i da je tu zivot u odnosu na ono sta zaradis skuplji, da su vrtici i skole daleko ispod standarda koji je vani, da drzavne sluzbe ne funkcioniraju, da te nitko nece pustit preko reda kad te vidi sa malom bebom i jos dvoje male djece itd.itd....onda ti je ok.
pitaj me sad za prednosti zivota u hrvatskoj....ubij me ne mogu ti rec nista osim da su ljudi otvoreniji i pristupacniji nego u njemackoj. i da mi je more ispred nosa pa se kupamo i hodamo bosi non stop od kad zatopli dok ne zahladi.
moram priznat da mi zivimo malo izolirano, pa za svaku stva moram sjest u auto. meni je bilo vazno da mi djeca imaju neke slobodne aktivnosti pa za to neki put moram vozit i preko sat vremena (u jednom smjeru).

[tanjads]

Ja sam samo godinu dana zivjela u Njemackoj i nisam se ni trenutka dvoumila da li se vracati u Hrvatsku ili ne, ja sam znala da ne zelim zivjeti u Njemackoj. Imala sam i ekipu i to dobru i posao i sasvim ok kolege, ali...meni to naprosto nije bilo to. I nisam pozalila.
Naravno da je neuredjeno, da je sve malo divlje, da su u bankama uvijek redovi... ali meni to ide pod normalno. Iskreno, ja sam šizila na Njemacku uredjenost, kad sam dosla u Zagreb i vidjela da tramvajka staje na pol ceste, izlazi iz tramvaja da si kupi pecivo u Vlaskoj-meni je srce bilo na mjestu - ja sam to i htjela. Balkan je meni zakon, sa svim svojim nedostacima.

[annie84]

Znaš šta ću ti ja reći. Meni osobno nije tu toliko problem financijske prirode. Lova je takva kakva je, međutim niti bi zbog love išla van niti bi mi lova bila prepreka za vraćanje nazad.
Ako se ikad vratite ovdje, nakon Austrije, ono što će te istinski oduševiti (ovo je ironija) je način (ne)funkcioniranja pravne države. Ti znaš da imaš neka prava i znaš da su ti dana zakonom, a ne možeš ih ostvariti. Ili još bolje, nemaš neka prava za koja se gotovo podrazumijeva da bi ih morala imati.
E to mene izluđuje, a ne jeftina/skupa roba/hrana ili veća/manja plaća.

Ma znam sve to, i sa tim sam upoznata. Radili papire za kucu pa se svega nagledali, kad sam ostala trudna jedva sam uspjela ostvariti pravo na porodiljnu naknadu, i jos puno primjera. I toga se i najvise i bojim. Ovdje u austriji sve tako ljepo funkcionira da covjeku jednostavno nije jasno kako kod nas sve moze biti naopako. Ali ajde, pomirila bih se i sa time...

Ja sam friško u Austriji, no poprilično sam sigurna da svi imaju pravo na porodiljnu naknadu. Jedino ako je nisi tražila u Hrvatskoj?

Meni se za sad sve sviđa, no ja ovdje imam i prijatelje i rodbinu i samo sam 2h od ZG-a. I ono za porod potpisujem.

[Mellyca]

Ja sam friško u Austriji, no poprilično sam sigurna da svi imaju pravo na porodiljnu naknadu. Jedino ako je nisi tražila u Hrvatskoj?

Meni se za sad sve sviđa, no ja ovdje imam i prijatelje i rodbinu i samo sam 2h od ZG-a. I ono za porod potpisujem.

Ma porodiljnu dobivam u Hrvatskoj, posto na ovu u Austriji jos nemam pravo, tek kad dobijem vizu..

I ja se ne bih puno razmisljala da smo malo blize Hrvatskoj, no mi do kuce imamo 6 sati voznje. Prije smo isli svaki - svako drugi vikend doma, no sada otkako imamo i malenu smo prorijedili posjete. Razmisljali smo cak i da se preselimo u Graz ili Klagenfurt, pa bi imali samo 3 sata voznje, ali nekako se nikad nismo odlucili na to...
Najgore mi je sto tu nemamo niti neko drustvo, niti obitelji, a to mi najvise fali! Jedino kad bih njih sve mogla preseliti ovamo

[Mellyca]

Ja sam samo godinu dana zivjela u Njemackoj i nisam se ni trenutka dvoumila da li se vracati u Hrvatsku ili ne, ja sam znala da ne zelim zivjeti u Njemackoj. Imala sam i ekipu i to dobru i posao i sasvim ok kolege, ali...meni to naprosto nije bilo to. I nisam pozalila.
Naravno da je neuredjeno, da je sve malo divlje, da su u bankama uvijek redovi... ali meni to ide pod normalno. Iskreno, ja sam šizila na Njemacku uredjenost, kad sam dosla u Zagreb i vidjela da tramvajka staje na pol ceste, izlazi iz tramvaja da si kupi pecivo u Vlaskoj-meni je srce bilo na mjestu - ja sam to i htjela. Balkan je meni zakon, sa svim svojim nedostacima.

I meni je to sve jos uvijek normalno, zato gledam da sto prije se vratimo, dok se nisam naucila na ovu uredjenost , jer tek cu onda sizit dole..

[ana.m]

Hehe, čitam i moram priznati da ne shavaćm zašto želiš nazad.
S magarca na konja.
Ja bih da imamo priliku odmah otišla živjeti van, npr. u Graz. Nije toliko daleko...
A vrlo brzo bih se navikla na sve to što je gore 100 puta bolje nego kod nas.
I nisam takav neki domoljub da bi meto spriječilo da negdje odem.
Čak štoviše, puno mi se toga u ovoj zemlji gadi, a znam da nema šanse da se te stvari u skoro vrijeme promjene, tak da...

[Mellyca]

Hehe, čitam i moram priznati da ne shavaćm zašto želiš nazad.
S magarca na konja.
Ja bih da imamo priliku odmah otišla živjeti van, npr. u Graz. Nije toliko daleko...
A vrlo brzo bih se navikla na sve to što je gore 100 puta bolje nego kod nas.
I nisam takav neki domoljub da bi meto spriječilo da negdje odem.
Čak štoviše, puno mi se toga u ovoj zemlji gadi, a znam da nema šanse da se te stvari u skoro vrijeme promjene, tak da...

Si htjela reci s konja na magarca

Ma ne zelim se ja vratiti radi nekog domoljubja, nije to...Nego ljudi.
A i malo mi je ovako naprono, svakih mjesec dana pakirati sve stvari pa vuci dolje, pa par dana, pa opet pakiraj i vracaj se. Naporno je to i fizicki a i financijski. Ako bi odlucili ostati ovdje onda bi to znacilo prorijediti te posjete na dva-tri godisnje, prodati kucu i kupiti si tu neki stan (nema smisla da nam kuca dole zjapi prazna i propada, a mi se tu guramo u nekom dvosobnom stanu), i jos puno toga. Naravno, svjesni smo da dolje mozda i nece biti tako bajno i sjajno, zbog toga cemo kada se budemo vratitli ipak ostavit ovdje otvorena vrata, pa ako se u medjuvremenu pokaze da dolje bas i ne ide, tako da se mozemo vratit.

[Mellyca]

i jedino kad vidim kakva je situacija po nasim bolnicama, razmisljam da rodim jos jedno ovdje pa da se onda vratim...

[ana.m]

Ma da, naravno, s konja na magarca...

[gita75]

Ma da, naravno, s konja na magarca...

[sofke]

ako tamo rodiš pa se s dvoje male djece preseliš ovamo, ne znam kak će ti biti za posao, a za ostala prava zaboravi

ako ipak imaš sreće i dobiješ neki posao, nema tu skraćenih radnih vremena, i ostalih izmišljotina koje samo kvare majke i čine od njih razmažene milostive, nego odma udri najmanje osam sati, a za to vrijeme djeca čmrlje u vrtiću - i to ako ga dobiješ

ja bi si razmislila, a po postovima naših 'austrijanki', nekako austrija dosta ide na ruku tim nekim majkama s djecom

a ovdje divljina....

[Mellyca]

Ufa, cure, ja se nadala da ce mi se javiti one koje su se isto vratile ili se zele vratiti kao ja, a vi ovako... Jedino da nagovorim muza da se preselimo u Graz :/ ..

A vi koje ste u austriji, recite mi kako ste se snasle sa jezikom? To je jos jedna od vecih prepreka mi. Namjeravala sam sada poslije nove godine upisati neki tecaj, ali se svejedno bojim jer ovdje pricaju nekakav dijalekt tako da i ono sto znam njemackog kad mi neki austrijanac se zabrblja jos manje onda znam.

[sirius]

i jedino kad vidim kakva je situacija po nasim bolnicama, razmisljam da rodim jos jedno ovdje pa da se onda vratim...

A nakon toga se nadaj da nikada više nećeš trebati u bolnicu zbog njihove bolesti. :/

[Mellyca]

Ma di god da sam bi se nadala da necu morati u bolnicu radi nicije bolesti...

[annie84]

Ja sam friško u Austriji, no poprilično sam sigurna da svi imaju pravo na porodiljnu naknadu. Jedino ako je nisi tražila u Hrvatskoj?

Meni se za sad sve sviđa, no ja ovdje imam i prijatelje i rodbinu i samo sam 2h od ZG-a. I ono za porod potpisujem.

Ma porodiljnu dobivam u Hrvatskoj, posto na ovu u Austriji jos nemam pravo, tek kad dobijem vizu..

I ja se ne bih puno razmisljala da smo malo blize Hrvatskoj, no mi do kuce imamo 6 sati voznje. Prije smo isli svaki - svako drugi vikend doma, no sada otkako imamo i malenu smo prorijedili posjete. Razmisljali smo cak i da se preselimo u Graz ili Klagenfurt, pa bi imali samo 3 sata voznje, ali nekako se nikad nismo odlucili na to...
Najgore mi je sto tu nemamo niti neko drustvo, niti obitelji, a to mi najvise fali! Jedino kad bih njih sve mogla preseliti ovamo

Doseli u Graz pa ćemo se upoznati A i Feldkirchen mi je kao drugi dom, dakle i Klagenfurt dolazi u obzir he he

[annie84]

Ufa, cure, ja se nadala da ce mi se javiti one koje su se isto vratile ili se zele vratiti kao ja, a vi ovako... Jedino da nagovorim muza da se preselimo u Graz :/ ..

A vi koje ste u austriji, recite mi kako ste se snasle sa jezikom? To je jos jedna od vecih prepreka mi. Namjeravala sam sada poslije nove godine upisati neki tecaj, ali se svejedno bojim jer ovdje pricaju nekakav dijalekt tako da i ono sto znam njemackog kad mi neki austrijanac se zabrblja jos manje onda znam.

Meni jezik nije bio problem jer sam u Hrvatskoj 9 godina učila njemački. U 2 mjeseca sam savladala dijalekt ovdje, i sad razumijem skoro pa sve, sama idem kod doktora, u bolnici nisu ni znali da nisam iz Austrije. Uostalom, za vizu ćeš morat položit 2 tečaja njemačkog, tako da ćeš morat savladat prije ili kasnije.

Razmisli si samo koliko ti je porodiljni ovdje, a koliki ti je u Austriji. I još puno drugih prava, dohodak za djecu koji ide minimalno do 18-te godine, a ako dijete odluči ići na fax, onda do max. 27-og rođendana. I uz to još puno pogodnosti.

OK, ja sam u Grazu pa mi udaljenost nije neka prepreka, prijatelji mi dođu tu, ja dođem u ZG..jedino me kao i tebe smeta pakiranje i raspakiravanje jer ili idem u ZG (180 km) ili u Korušku koja mi je isto 180 km pa malo stvari vučem na jednu stranu, malo na drugu...

[Mellyca]

Ja sam friško u Austriji, no poprilično sam sigurna da svi imaju pravo na porodiljnu naknadu. Jedino ako je nisi tražila u Hrvatskoj?

Meni se za sad sve sviđa, no ja ovdje imam i prijatelje i rodbinu i samo sam 2h od ZG-a. I ono za porod potpisujem.

Ma porodiljnu dobivam u Hrvatskoj, posto na ovu u Austriji jos nemam pravo, tek kad dobijem vizu..

I ja se ne bih puno razmisljala da smo malo blize Hrvatskoj, no mi do kuce imamo 6 sati voznje. Prije smo isli svaki - svako drugi vikend doma, no sada otkako imamo i malenu smo prorijedili posjete. Razmisljali smo cak i da se preselimo u Graz ili Klagenfurt, pa bi imali samo 3 sata voznje, ali nekako se nikad nismo odlucili na to...
Najgore mi je sto tu nemamo niti neko drustvo, niti obitelji, a to mi najvise fali! Jedino kad bih njih sve mogla preseliti ovamo

Doseli u Graz pa ćemo se upoznati A i Feldkirchen mi je kao drugi dom, dakle i Klagenfurt dolazi u obzir he he

Svakako cu te kontaktirati ako se odlucimo za to :D .
A za to pakiranje... prvo spakiram stvari kad krenemo dole, onda vikend budemo u nasoj kuci, i sada kako a malom putujemo, da joj ne bi bilo prenaporno obicno ostanemo jedan tjedan, pa muz drugi vikend dodje po nas, i onda u nedjelju pakiram stvari da idemo kod mojih tako da ne budemo same u kuci, pa onda opet pakiramo stvari kad muz dodje u petak, pa opet u nedjelju za nazad u austriju...uglavnom ludnica mi je..

A za jezik, vjerujem da bih ga brzo savladala, pogotovo kada bih se pocela kretati u krugu austrijanaca. I sada dosta znam, a znanje engleskog mi dosta olaksava jer imaju neke slicnosti...

Ma jooj, neznam vise ni sama... :?

[annie84]

Mislim da ti samo fali društvo i kad bi imala nekoga u Linzu da bi ti bilo lakše.

Znam kako se osjećaš, ja se tek navikavam...no imam mislim da su mi ovdje bolji uvjeti za život, vidim to po svojoj rodbini koja je ovdje već 17 godina...

[kinder]

Ostani tamo gdje jesi,pozovi društvo na vikend u Austriju, zimi skijanje,ljeti uzvrati ljetovanje i sve super

Samo ne razmišljaj o povratku

[Trina]

Znaš što ću ti ja reći? Svi naši ljudi koji žive vani pričaju o Hr s posebnom romantikom i ljubavlju a ustvari se radi samo o nostalgiji. Imam jedne bliske ljude koji više od pola života žive u Njemačkoj i stalno pričaju kako je nama ovdje bolje, lakše, ljepše..Ja ne znam kako oni zamišljau život ovdje-sunce, ljeto, kavica..a lova kapa s neba. Radi se o ljudima sa završenom srednjom školom, plaća im je jedno pet puta veća nego dobra plaća ovdje a zaposleni su kao blagajnica u dućanu i automehaničar. Imaju stančinu od milijun kvadrata (treći ili četvrti kupljeni), ovdje dolaze ljeti u veliku svoju kuću. Žive na visoko nozi i govore kako je tamo financijski teško za život. Unucima kupuju isključivo marke jer sve ostalo nije vrijedno njihovih anđela, imaju sve što jedno dijete uopće može imati (pričam o materijalnom), putuju po svijetu, kupuju, kupuju i kupuju. Ne znam ja kako ti tamo živiš ali objektivno gledajući, jedino što ovdje imaš a tamo nemaš je to da tamo vjerojatno nikad nećeš biti njihova a tu si kući, svoj na svome. Prijateljstva se steku s vremenom

[Trina]

Tu ljudi rade ko stoke čitav život i kad odu u penziju onda su tretirani ko nule. Niti većina ljudi uspije čitav život steći nešto, niti mogu uživati u svojoj starosti jer nemaju penziju ni za prehraniti se. ja bi na tvom mjestu iskoristila priliku i pokušala započeti život tamo

[Kaae]

Tri i pol mjeseca nakon sto sam otisla (preko bare, ne u Austriju ili Njemacku) nije mi niti na kraj pameti vratiti se. Usprkos tome da mi je obitelj (osim muza) u Hrvatskoj, bas kao i svi prijatelji. Ovdje je drugacije, ali meni je dobro.

Sto ce biti jednog dana, vjerojatno u daljnjoj buducnosti - ne znam.

[Elly]

Ma ne zelim se ja vratiti radi nekog domoljubja, nije to...Nego ljudi.
A i malo mi je ovako naprono, svakih mjesec dana pakirati sve stvari pa vuci dolje, pa par dana, pa opet pakiraj i vracaj se.

Gledaj, cim se ti pocnes vise kretati medju ljudima, ili kad ti bebica krene u jaslice ili vrtic, pocet ces se vise osjecati kao kod kuce. Jer, malena ce imati svoje obveze, kojima ces se ti prilagodjavati, sretat ces usput sve vise i vise ljudi, naci one s kojima ces se sprijateljiti... i to ce biti to.

Ja sam u Italiji, namjerno smo kupili stan u regiji najblizoj HR, tako da mogu "kuci" (sad to pisem s nazivnicima, a vidjet ces kasnije zasto) kad god mi puhne. Isli smo cesto u HR, isto tako sam nekad znala ostajati preko tjedna, i sl. Kofer mi je stalno bio u pripravnom stanju

Kad mi je malena krenula u vrtic, pocela sam se navikavati da tu zivimo, i postepeno je doslo do toga da vidim Italiju kao "kuci", a HR vise ne toliko. Kad odem, uvijek mi je nesto drukcije, i osjecam se pomalo kao turist.
Nemam problema s jezikom (jer ga govorim otprije), pa i mentalitet nam je dovoljno slican, da se ovdje osjecam kuci.
Iz poznanstava su izrasla i neka prava prijateljstva, pa ne mogu reci niti da mi nedostaje svakodnevno druzenje sa HR-prijateljima, iako sam sa svima u redovnom kontaktu i vidjam ih kad dodjem u HR.

Nemoj razmisljati o vracanju, mislim da ces radi toga bit samo nesretna. Pokusaj se prilagoditi, druziti se s ljudima (igraonice za klince, mozes uvijek malo procavrljati s kojom mamom, mozda ti se bas iz toga rodi koje pravo prijateljstvo), eventualno se preseliti blize cisto radi logistike, da ti putovanja budu laksa. Daj si vremena.

[kloklo]

Mellyca, kao gastarbajtersko dijete, čiji su roditelji desetljećima u Njemačkoj, razumijem tvoju nostalgiju jer i njih puca na isti način.
Vani si stranac i ebiga, to se osjeti, stranac si i gotovo, nisi svoj na svome, među svojim ljudima, a to srcu pada teško. Nisu ljudi samo hodajući novčanici da ti je jedino važan standard i kaj si možeš kupiti. Kužim taj emocionalni aspekt.

Ali uz svu romantiku, moja mama je u početku požalila kad se vratila. Jako , jako dugo joj je trebalo da pojmi kako je moguće da se ova država tako maćehinski odnosi prema svojim građanima, običnim ljudima koji i papirnato imaju malo prava, a onda i to malo ne mogu ostvariti jer pravo i pravda su ovdje dva paralelna pravca koji se ne dotiču.

No, nakon x godina je ipak rekla da joj nije žao što se vratila, najviše zbog nas, tj. unuka. (Tata je još uvijek gore, ostat će do penzije )

Evo , baš sam zvala mamu da je pitam kaj bi ti ona iz svog iskustva mogla savjetovati, pa je rekla ovako:
Najvažnije je da ste svi zajedno, bilo ovdje ili tamo. Ako ste iole prilagodljivi ljudi, živjet ćete u Ausriji jako lijepo , ali morate donijeti odluku da ćete tamo ostati zauvijek. Ako se mislite vratiti kasnije, suočit ćete se sa problemom da djeca tamo idu u školu imaju svoje društvo i osjećaju tu zemlju kao svoju domovinu, pa će im preseljenje u Hrvatsku biti koma i mogli bi vas zamrziti zbog toga.

Ako se vratite u Hrvatsku kad oni već budu odrasli ljudi, bit ćete razdvojeni od njih ostatak života, jer se oni sigurno neće htjeti vratiti, neće imati taj nostalgični poriv kao vi.

DAkle,aAko se imate čvrstu namjeru vratiti u Hrvatsku, vratite se što prije, napravite to svi zajedno kad su djeca još mala i vezana su prvenstveno uz vas, a ne Austrijsku školu, društvo i prijatelje.

Ni za boga se nemojte razdvajati, tako da ti sa djecom budeš kod nas, a muž gore, to je skoro pa garantirana propast za obitelj, jer ti djeci ne možeš biti i mama i tata, on će im jako faliti, a klince neće zanimati razlozi. Znat će samo da tate nije bilo kad su ga najviše trebali

Ali, mislim da takvu opciju ni ne razmatrate, jel tako?

Uglavnom, što god odlučili, želim vam puno sreće

[Mellyca]

Uh cure,tek sada neznam sto da mislim...

Najvažnije je da ste svi zajedno, bilo ovdje ili tamo. Ako ste iole prilagodljivi ljudi, živjet ćete u Ausriji jako lijepo , ali morate donijeti odluku da ćete tamo ostati zauvijek. Ako se mislite vratiti kasnije, suočit ćete se sa problemom da djeca tamo idu u školu imaju svoje društvo i osjećaju tu zemlju kao svoju domovinu, pa će im preseljenje u Hrvatsku biti koma i mogli bi vas zamrziti zbog toga.

[quote]

Ovo mi se podrazumijeva. Nikada nam nije ni palo na pamet da zivimo odvojeno. Imamo tu jedan primjer, covjek vec godinama zivi i radi u austriji, a u Hrvatskoj ima zenu i cetvero djece, gdje je svo cetvero napravio valjda vikendima kada je bio kuci. Danas ide svako mjesec dana kuci, ima kucu na tri kata i neznam koliko apartmana, i vozi mercedesa (to mu je valjda jako bitno) i zenu i 4 djece koji ga ni ne poznaju... Takvo nesto si ne bih nikada dozvolila...

Ja znam da bih se ja s vremenom navikla na zivot ovdje, i da bih naucila jezik, i nasla prijatelje, i posao...ali ja ne zelim to sve imati ovdje, ja zelim ici kuci, ne samo radi sebe, nego i radi muza, kojemu je puna kapa zivota ovdje i toga da si stalno stranac...
I na kraju ce i biti tako, ili cemo se vratiti kroz ovih godinu dana kako smo i planirali ili necemo nikako. Ni svakako sam svjesna svih ovih stvari koje ste napisale, i znam da cemo i ako se vratimo si ostaviti mogucnost da se vratimo (muz nece dati otkaz odmah nego ce si samo zaledit ili tako nesto, pustiti cemo si stan, ja sada gledam svejedno da dobijem vizu...) tako da ako nam i ne bude islo dole moci cemo se vratiti. onda cu barem znati da sam pokusala i da nam nije isli, a ovako bih se mozda stalno pitala sta bi bilo...

[Elly]

Ne bih se slozila s tim da se oni koji se presele u drugu zemlju stalno osjecaju kao stranci, ili da ih drugi tako vide.
Slazem se da taj osjecaj (vjerojatno) postoji, no mislim da to ovisi od osobe do osobe, do stupnja kojem se mozes i zelis prilagoditi.

No iz zadnjeg tvog posta cini mi se da si ti zapravo odlucila vratiti se kuci, a onda se vjerujem ni ne mozes osjecati u Austriji kao kod kuce.

Stogod definitivno odlucila, sretno!

[Crtica]

Ja znam da bih se ja s vremenom navikla na zivot ovdje, i da bih naucila jezik, i nasla prijatelje, i posao...ali ja ne zelim to sve imati ovdje, ja zelim ici kuci, ne samo radi sebe, nego i radi muza, kojemu je puna kapa zivota ovdje i toga da si stalno stranac...

Ovo mi zvuci kao kljucna recenica u nazovimo tvom problemu.Nakon nje sam pomislila sta jos ustvari trebas odluciti.Ustvari zakljucujem da si ti vec donjela odluku pa neznam zasto se uopce mucis.Mislim da novac nije najbitniji u zivotu,ali ga vrlo ljepo popunjava,cini nas zadovoljnijim,slobodnijim da se posvjetimo stvarima koje nas zanimaju pa na koncu i cine sretnima,e sada ako ti nisi sretna tamo gdje jesi,a mozes to promjeniti.....E sad je pitanje koliko bi u Hrvatskoj bila sretna,ako ti vec znas da bi bila jer bi imala prijatelje koji ti odgovaraju,kucu koliko sam shvatila vec imate,sve ostalo ce sjesti na svoje jer bi tamo bili,naglasavam bili sretni,tim vise sto tvoj muz to isto zeli.
Mi recimo zivimo u Njemackoj,ja nepune tri godine,mm oko sesnaes i nebih se nikada vratila.Ne zato sto nevolim Hrvatsku,nego sto sam sa ovom odlukom usla u ovaj projekat pun izazova zvani brak.Prije toga sam dobro odvagala zelim li ja to,jesam li spremna na tu promjenu,i nije bas jednostavno,ostaviti prijatelje koji su mi se zanimljivo drasticno prorijedili u ove tri godine,obitelj stub svega,ali sada gradimo svoju obitelj tamo gdje je relativno lakse.
U krugu ljudi koji su me okruzivali na samome pocetku(uglavnom supruge prijatelja koje su udajom dosle zivjeti u Njemacku)se svakim suretom pocinjalo uvjek jednakom pricom jadne mi,u Hrvatskoj je nas dom,predivna zemlja,a sve smo zivjele ovdje mene je to generalno nerviralo jer nema tu sta da se filozofira,nemozemo znati sta je za nas najbolje,ali smo dovoljno odrasli da znamo sta zelimo,ili ostajes ili se vracas.Ja sam ostala,prestala sam pricati sa ljudima o zemlji u kojoj nezivim i probala se integrirati.I cist sam zadovoljna.Nemam neki veliki krug poznanica taman onoliko da se osjecam dobro,a vecina je Njemica,i upravo su mi one pomogle da shvatim da i ovdje mogu stvoriti svoj dom.
Ovo sa tecajem je vrhunski projekat,za pocetak steknes dovoljno znanja da mozes biti samostalna u svojoj svakodnevnici,upoznas neke nove ljude,i na koncu uvjek mozes popraviti znanje jezika,samo treba krenuti.Stvar je samo zelis li,a vjerujem da bi ti to bio veliki izazov.Meni barem je.
I vjerujem da je velika manjina onih koji su se vratili iz Austrije ili bilo koje druge zemlje u hrvatsku,sa normalnim kapitalom i motivima koje vi imate,velika je vecina onih obrnutih.Onima prvima skidam kapu,ali oni su tocno znali sto zele,pa to i olaksava okolnosti i sve ono sto te ceka povratkom,a na to nisi navikla.
Ja uglavnom sa problemima sa kojima se borimo zahvaljujem Bogu sto se borim iz ove pozicije u kojoj jesam,a i u njoj nekada nije lako,ali mi daje nadu da je moguce.
Svakako puno srece vam zelim,sta god odlucili vi cete zivjeti taj zivot,a bilo bi ljepo da nam se uskoro javis da ste konacno pronasli svoj dom,u kojem nalazite mir nakon cjelodnevnog posla,u kojemu uzivate punim plucima,i zelim vam da na malom komadicu zemlje pronadete sebe ma gdje god on bio.

[cokolada_83]

ja sam pet godina u Austriji i ni na kraj pameti mi nije vracanje,Moja djeca su rodjena ovdje i ovo je njihova domovina.Ne bih se vratila kao prvo zbog njih,ruku na srce ovdje ipak imaju puno vise mogucnosti nego u HR ili BiH(muz mi je iz BiH).Isto tako ne pokusavamo zivjeti dupli zivot,doma idemo u posjetu,roditeljima i obitelji ali zivimo ovdje.Ne radimo ko ludi samo da bi nesto gradili ili ko zna sta vec da bi normalno zivjeli sa svojom djecom.Sto se jezika i prijatelja tice to brzo sve dodje na svoje ako imas volje.

[tatek]

Ja sam se vratio iz Austrije nakon provedenioh 6 godina u Beču (1994-2000) i nikad nisam požalio radi povratka.

Naravno, financijski ovdje prolazim bitno lošije (radim za 50% tamožnje plaće), generalna sređenost društva je tamo bitno veća itd ... no,ja sam se isto vratio radi društva, kulture i čisto socijalne okoline.

Iako sam ja dosta društven tip (vjerujem da se to vidi i ovdje na forum ) u tih 6 godina sam stekao tek jednog pravog prijatelja (prvi put me jedan austrijanac pozvao svojoj kući tek nakn 6 godina života tamo, pred moj boravak ... dok su mnogi prodefilirali kroz moj stan), a iako nisam gotovo nikad osjetio neku "direktnu" diskriminaciju kao stranac onu šutljivu sam imao prilike doživljavati vrlo često - za početak u mojoj firmi (gdje sam radio kao inženjer među isto tako obrazovanim ljudima).

Za usporedbu, kraće vrijeme sam živio i u Švedskoj i tamo mi je atmosfera u firmi, među ljudima i u društvu općnito bila puno ugodnija ... smo za ilustraciju, tamo sam u 6 mjeseci boravka isposjećivao većinu mojih kolega s posla.

naravno, tko mora ići van, bilo radi životne potrebe, ostvarivanja svojih planova itd, moguće je, znam ja dosta ljudi koji žive vani - no, za mene osobno je ovako bilo najbolje i nisam nikad požalio (a sada sam tu već 9 godina). Kad se zaželim Austrije odem gore na dan-dva-tri i to mi je dosta.

[tatek]

Htio bih još napomenuti da se velik dio naših ljudi koje sam sretao u Austriji druio isključivo ili gotovo isključivo sa dugim našim iseljenicim. Takav "životu getu" nije nešto što se meni dopada i nisam tako ni živio i družio sam se uglvnom sa doseljenicima iz Španjolske, Italije, Slovačke ... koji su bili dosta otvoreni drugim ljudima i zainteresirani za moje interese (plninarenje, putovanja, kultura itd) dok sam kod naših ljudi uočavao pretežno vezanost uz vjerske organizacije, zavičajne klubove itd. što mene nije zanimalo. Da je to bio moj interes, pretpostavljam da bih se tad lakše pronašao tamo.

[snorki]

Muz i kcerka su se potpuno integrirali u drustvo. Nas dvoje, tako-tako. Ja idem laganim korakom, jer sam dugo bila kuci sa djecom, a mali je tak krenu u vrtic, pa ima vremena.
Mi smo Bosanci, sto predstavlja jos tezu ekonomsku situaciju nego u HR :/ I sad zasad se ne mislimo vracat, bas zbog djece jer ovdje imaju puno vise mogucnosti nego dole (nazalost, jelte :/ ) Meni bi licno dole bilo lakse, jer sam dole zavsrila skolu,a ovdje sam bukvalno krenula od samog pocetka (i tu u 27 godini zivota, a sad imam 34). Ali opet sad mi je nekako najvaznija buducnost moje djece, tako da smo se potpuno orijentisali na to, pa mi vise i ne pada tako tesko stalno biti na nekom pocetku.
Posto sam poprilicno komunikativna i drustvena osoba, nikada mi (iako jos uvijek dobro slepam sa jezikom) nije bilo 6tesko uspostaviti kontak sa ljudima (sto nasim sto stranicima iz svih dijelova svijeta)
Pa ako mi zafali neka rijec i ne znam je reci na njemackom, ja pokusavam objasnit pantomimom, pa hajd niko mi ne zamjeri jer im bude simpa.
Da, osjecam se kao stranac, ali se i kao stranac osjecam dole u Bosni (otisla sam prije sedam godina). samim tim a srodila sam se sa tim osjecajem, pa me vise to uopce ne tangira i ne prestavlja problem. (kontate sta hocu reci )

ne znam sta bih ti rekla :/ u svakom slucaju sretno sta god odlucite i obavezno ostavite mogucnost da se uvijek mozete vratiti u Austriju. Da si mi blize zvala bih te na kaficu, ali vidim da si daleko (mi smo u Tirolu koji je jos konzervativnija sredina )

sretno

[Mellyca]

Hehe, evo sad bih mogla napraviti tour po Austriji ( Graz - Bec -Tirol) i ispiti par kavica :D .

Hvala svima na odgovorima, a i tebi tatek jedini si sa pozitivnim iskustvom nakon povratka. Mislim da cemo ipak ostati pri svome, a to je pokusati se vratiti, pa vidjeti - ako ide ide, a ako ne ne. Necemo forsirati nista, no barem cu ako se budemo morali vratiti u Austriju znati da nam dole nije islo, i prihvatiti zivot ovdje i gotovo, a ne da si razbijam glavu jer se nisam vratila kuci. Znam da je ovdje sve bolje, a i svi ste mi to potvrdili, no ipak mi imamo svoje razloge. Inace sam zena koja razmislja razumom a ne srcem, ali ovaj put je drugacije... Ma, vidjet cemo sto nam donosi buducnost, nikad se ne zna, mozda se sutra predomislimo. U sakom slucaju, javim vam ishod...

[Yuna]

Ja sam se preselila u BiH i družim se najviše sa strancima ili bivšim auslenderima. :D Tak da mi ne bi smetalo da se ponovno preselim tj. nadam se da hoću.
Obitelj, prijatelji itd. sve to može faliti, ali mislim da treba prihvatiti ono što ti život donosi, a ne žaliti za prošlošću. Bit će novih prijatelja kud god kreneš.

[Handy]

Mnogi ljudi iz vana misle kako se kod nas samo roštilja, fešta itd. jer dolaze uglavnom za praznike (Božić, Uskrs) ili godišnje (ljeto) kad "mi" to i radimo. A najčešće i želimo proslaviti što su nam stigli... Ali, ostatak godine mi živimo kao i oni vani: radimo, vodimo djecu u školu, vrtić... i ne viđamo se i ne feštamo tako često...

[Kaae]

U usporedbi s Amerikancima iz mojeg okruzenja, prosjecna hrvatska obitelj festa, rostilja i opcenito se druzi barem 75% vise, neovisno o praznicima i ostalim posebnim prilikama.

[Handy]

Naravno da više feštamo, jer smo bliži s puno više ljudi ovdje nego ljudi vani, pa su češći rođendani, imendani, mature itd. Koliko sam ja primijetila, ljudi koji vani imaju nekog bliskog (brata, sestru, bliže rođake) su puno sretniji od onih koji nemaju. Znači, standard je puno bolji, treba naći odgovarajuće ljude koje će sve to još uljepšati (ako se želi ostati tamo).

[issy]

Pozdrav,

novi sam član i registrirala sam se zbog ove teme. S djecom se planiramo preseliti u Ingolstad, ali stan je ogroman problem. Ovdje radim na jednom faksu i ne smijem dati otkaz jer ne znam da li ću moći pronaći stan. Kada dam otkaz moram raditi još barem mjesec dana.
Imam tamo obitelj ali dvije obitelji žive u jednom stanu i dok se jedna ne odseli, trajati će sigurno cijelo ljeto, a bitno mi je da se odselim barem u 7 mjesecu zbog djece i škole. Lovu imam za par mjeseci, čak i ako bude trebalo platiti proviziju agenciji ali vjerujem da mi nitko neće iznajmiti stan dok se tamo ne prijavim.
A ne mogu se prijaviti dok se ovdje ne odjavim.
A ne mogu se odjaviti dok ne završim s poslom.
A ne mogu završiti s poslom jer tamo, barem načelno nemam stan. Ovaj post tako kaotično izgleda, čisto rokerski :gitara:

Uglavnom, definitivno smo odlučili se preseliti i ne razmišljam niti trenutka, samo gledam da bude klincima što bezbolnije (koliko će biti u datim okolnostima).

Pitanje: da li netko zna, da li je uopće moguće, naći stan, doći u Ingolstad i platiti ga, preseliti početkom 7. mjeseca i tek tada se tamo prijaviti (samo ja i muž, klinci bi došli krajem 8, kod bake su, do tada bi mi nekakve uvjete ostvarili).

Posao imamo, ali možemo početi tek s papirima (vjerujem da se čeka cca 3 mjeseca).

Zahvaljujem svima tko nešto zna, olakšati će mi život i razbistriti sliku. Barem malo.

[Jelena]

Ne znam na kojoj si funkciji na faksu, al ako si nastavno osoblje, možda možeš tražiti studijsku godinu, pogledaj si koji su uvjeti. Rijetko se koristi, ali znam neke koji to pravo redovno koriste.
Ako si odlučila da ćeš dati otkaz, bez obzira na sve, onda odi otvoreno kod dekana ili u kadrovsku i dogovori što i kako. Jedino ako si plaćena s nekog projekta, onda je malo drugačije, ali i tu možeš dogovoriti s voditeljem projekta i možda neke stvari na daljinu odraditi naknadno.
Mi kad smo selili u Njemačku prvo smo bili u studentskom domu za znanstvenike i odande smo tražili stan. Firme često imaju opciju za goste, tako da ako imate tamo posao pitajte u svojoj firmi imaju li oni neku opciju za privremeni smještaj, odnosno mogu li vam pomoći oko smještaja.

Pod kojim uvjetima možeš unajmiti stan možeš pokušati ispregovarati u nekoj agenciji, možeš zamoliti nekog od obitelji da se malo raspita, ili ako sebi više vjeruješ odi sama na par dana tamo. Mi smo morali ostaviti solidan depozit za cijelo vrijeme stanovanja, tako da bi morala računati na nekoliko mjesečnih stanarina, pogotovo ako ideš s nesređenim papirima, i to s Balkana (bez uvrede, al neki ljudi s ovih prostora su se sa svojom "snalažljivošću" dobro pobrinuli za image).

Što se tiče čekanja papira, to zna različito dugo trajati. Ja sam jako dugo čekala, jer je referentica zadužena za mene bila na bolovanju (oni to imaju po abecedi razvrstano, netko rješava od A-D, netko od E-J itd.), tako da su Nijemci u Njemačkoj morali intervenirati višekratno da se to sredi.

I još mala korekcija, piše se Ingolstadt

Sretno s bavarskim dijalektom Lokacija mi se sviđa jer je blizu minhenskom aerodromu.

[issy]

Hvala na informaciji i savjetima

Jezik je posebna priča, obzirom da sam Englez, njemački mi zvuči skroz zbrkano...Pričam bez padeža, vremena, vjerojatno Njemcima zvučim kao Šoić iz Tesne kože.

[corny]

Mnogi ljudi iz vana misle kako se kod nas samo roštilja, fešta itd. jer dolaze uglavnom za praznike (Božić, Uskrs) ili godišnje (ljeto) kad "mi" to i radimo. A najčešće i želimo proslaviti što su nam stigli... Ali, ostatak godine mi živimo kao i oni vani: radimo, vodimo djecu u školu, vrtić... i ne viđamo se i ne feštamo tako često...

Potpisujem u potpunosti. rekla jedna moja prijateljica davno: Ti stranci ne vide da mi nemamo škrinju punu sladoleda cijelu godinu, već je napunimo kad oni dolaze i kasnije otplaćujemo na rate...

Daleko je to od krasnog roštiljanja i druženja. MM radi do noći, ja manje, ali svejedno, koje roštiljanje svaki dan, vikend??? Ali kad nam dođu stranci roštilja se i on jadan nikakav (ali šuti, naravno) ide na posao, sve da njima bude lijepo.... a onda oni stalno pitaju kad se čujemo: jel roštiljate???

Budite sretni da ste plaćeni za svoj rad i da imate nešto drugo o čemu mi možemo sanjati. a mi nemamo to o čemu vi sanjate, vjerujte.

[šafran]

issy vjerujem da su neke stvari puno lakše danas nego prije 15 godina kada smo mi dlazili, ali ono što je i dalje ostalo isto je da stanodavac želi potvrdu o zaposlenju i stalnim primanjima kada iznajmljuje stan na dulji rok niti će željeti sa vama potpisati ugovor jer jednom kada se ugovor potpiše ovdje to jako puno vrijedi, vi ulazite u posijed stana i više vas nije lako izbaciti van jer je zakon na vašoj strani radije nego obrnuto, pogotovo ako imate djecu, i toga se ovdje stanodavci jako čuvaju.

Ono što bih ti ja predložila da i ti i muž dobijete barem potvrde o tome da vas od tog i tog datuma čeka zaposlenje u Inglostadtu. Bez toga ćete vrlo teško, vjerojatno nikako dobiti stan jer u Munchenu i okolici je velika navala na stanove, (mi smo u Munchenu) pa je za razliku od nekih drugih gradova i mijesta, ovdje stanodavac stvarno u velikoj prednosti da može birati.

Ali imate još i opciju unajmiti neki stan na kratki rok, recimo 3-4 mj. To su namješteni stanovi u poptunosti i skuplji su od 30-50% od normalnih stanova koji se uobičajeno iznajmljuju potpuno prazni, eventualno sa kuhinjom. Za takav namješteni stan i kojeg stanodavac iznajmljuje obično isto preko agencije ljudima samo na par tjedana ili mjesec, dva, tri ne trebate potvrdu o ničemu osim novaca kojeg platite unaprijed za tih 3-4 mjeseca + provizija agenciji. Ima dosta i takvih stanova, i takvih business modela, pogotovo ovdje kod nas radi Oktoberfesta gdje ljudi doputuju iz cijelog svijeta na par tjedana pa si onda unajme stan za to vrijeme jer ih bez obzira koliko skuplji ispade jeftinije od hotela, motela i slično.

Ono što vidim jedino da je kod vas malo problem djeca. Nisi napisala koliko su velika, ali ako trebaju obavezno u vrtić (već 4-5 godina stara djeca), ili još gore školu oko toga ćete imati više zahebancije nego oko bilo čega drugoga. Ovdje dobiti mjesto u gradskom vrtiću je katastrofalno teško, gotovo nemoguće jer postoje liste pisane i rezervirane unaprijed i 2-3 godine, a privatni su brutalno skupi, reicmo 8 sati računaj oko 600-700 eura., a upis u školu počinje sada, kao i priprema, pa onda još integracijski kursevi za djecu stranca itd.. uglavnom neće vam biti nimalo lako i vi praktički već sad trebali biti ovdje i početi se pripremati i sve organizirati jer tjedni lete ko ludi, već je početak lipnja, a ovdje ko i svugdje bitokracija je ubitačno spora.

AKo te još nešto konkretno zanima samo pitaj, možeš i ovdje, možeš i na pp i sretno!

I samo bi te upozorila kad tek stignete, trebat će vam vremena da se priviknete, skrasite i sredite sve što trebate srediti papirološki + djeca što je ogromna stavka, živcirat ćeš se sigurno, gubit živce sigurno, vjerojatno pomišljati i na povratak. Ali nedaj se smesti, s vremenom će sve sjesti na svoje, i još ako znate jezik mnoge stvari će biti i lakše i puno brže i općenito puno brže i lakše će te se moći socijalizirati, uklopiti, sudjelovati i uhvatiti neku normalu i kolotečinu.

[šafran]

Imam tamo obitelj ali dvije obitelji žive u jednom stanu i dok se jedna ne odseli, trajati će sigurno cijelo ljeto, a bitno mi je da se odselim barem u 7 mjesecu zbog djece i škole.

A sad tu vidim škola, e onda bi stvarno trebali što pprije doći.

Ako ne možete ući u taj stan sad odmah gdje su vaši, mislim da možete prijaviti barem boravak na toj adresi, odnosno jedno od vas, a drugi može unajmiti namješteni stan na svoje ime na period koliko vam treba za prijelazno razdoblje, kad jednom potpišete ugovor nitko ioanko više neće sigurno provjeravati koliko vas je u tom stanu, cijena ionako nije po glavi, već po m2. To je isto jedna od opcija.

[šafran]

A ne mogu se prijaviti dok se ovdje ne odjavim.

Mislim da možeš, pogotovo sada kad smo i mi građani EU-a. Mi imamo prijavljeni boravak i u Hr, čak na dvije adrese i ovdje.