Znaš što ću ti ja reći? Svi naši ljudi koji žive vani pričaju o Hr s posebnom romantikom i ljubavlju a ustvari se radi samo o nostalgiji. Imam jedne bliske ljude koji više od pola života žive u Njemačkoj i stalno pričaju kako je nama ovdje bolje, lakše, ljepše..Ja ne znam kako oni zamišljau život ovdje-sunce, ljeto, kavica..a lova kapa s neba. Radi se o ljudima sa završenom srednjom školom, plaća im je jedno pet puta veća nego dobra plaća ovdje a zaposleni su kao blagajnica u dućanu i automehaničar. Imaju stančinu od milijun kvadrata (treći ili četvrti kupljeni), ovdje dolaze ljeti u veliku svoju kuću. Žive na visoko nozi i govore kako je tamo financijski teško za život. Unucima kupuju isključivo marke jer sve ostalo nije vrijedno njihovih anđela, imaju sve što jedno dijete uopće može imati (pričam o materijalnom), putuju po svijetu, kupuju, kupuju i kupuju. Ne znam ja kako ti tamo živiš ali objektivno gledajući, jedino što ovdje imaš a tamo nemaš je to da tamo vjerojatno nikad nećeš biti njihova a tu si kući, svoj na svome. Prijateljstva se steku s vremenom