moja prva reakcija (na pitanje kako sam znala da je sve ok) je bila: pa kad se seksaš i onako ti je fino i uživaš, pa ne padne ti na pamet da je nešto krivo. ali ako ti baš i nije fino, onda ima prostora za razmišljanje i analiziranje.. no, ajmo razumno 8)
hm, pa mislim da je to ono kaj sam već pisala, kombinacija iskustva (dva poroda u džepu, od kojih je jedan već bio kućni) plus puno čitanja, razgovora i razmišljanja.
iskustvo drugog poroda me pripremilo da nakon što izađe glavica ne mora odmah izaći i tijelo (a zatim sam o toj temi još dosta razmišljala, čitala i razgovarala s primaljama). jedna primalja mi je rekla da je najduži period između izlaska glavice i ostatka tijela što je ona osobno vidjela bio deset minuta (radilo se o kućnom porodu, u vodi, ona je bila još friška s faksa i dolazila je u kućne porode zajedno s dvije iskusne primalje koje su joj tada bile mentorice). kaže da su joj to bili najdužih deset minuta u životu, ali da su obje primalje savršeno mirne sjedile izvan bazena i čekale pa je i ona bila mirnija. i još je dodala kako je to bilo jedno od onih iskustava što otvara oči, jer je ona u školi učila što sve može ići krivo i kako to spriječiti i da je to u velikoj koliziji s porodima kod kuće. zato joj je trebalo iskustvo u kojem je sa svojim mentoricama samo prisustvovala porodima kod kuće i prisustvovala tome kako su mentorice samopouzdano "sjedile na rukama" i čekale u situacijama u kojima bi njoj kroz glavu prolazilo sto stvari koje "bi trebalo" napraviti. jednostavno je morala proći kroz fazu "unlearning" u kojem bi njen mozak ignorirao poruke kako sve intervenirati i pratio signale koji ukazuju na situacije kada je (ipak) potrebno intervenirati.
da se vratim na temu, bilo je tu signala koji su mi upućivali kako sve ide kak treba, to što je bebač kihnuo mi je upućivalo da je živ i da si polako čisti dišne puteve. nakon što je izašla glavica i ja dobila priliku neko vrijeme uživati u osjećaju mirnoće, zadovoljstva, opuštanja (već sam nabrajala..) me malac prekinuo time što se počeo zakretati. vjerujem da je i to pomoglo osjećaju kako sve ide po planu (premda tada nisam ovako racionalno to analizirala). i stalno se ponovno zakretao prije nego bi se moj mozak stigao uključiti s nekim alarmom. negdje u pozadini sam i ja bila svjesna mogućnosti zapinjanja ramena (tim više što mi je svega par dana ranije gin dobro solio mozak tom temom) tako da sam se sa zadovoljstvom prepustila nagonu za tiskanjem (ramena) koji me preplavio, a i kad sam osjetila kako jedno rame prodire van, također nije bila neka racionalna aktivnost, ali znam da mi je bilo drago jer sam znala da nije niš zapelo. pa i dalje je išlo polako, al tu stvarno više nisam imala niš brinuti.
mene bi zapravo vjerojatno zabrinulo da slučajno beba nije tako brzo krenula van. tu bi se brinula da nije unutra gore negdje zapeo i pitala bi se da li trebam carski. no kako je mali i prebrzo napredovao prema van (a sve ne bi'l izašao prije nego primalja dođe, miša mu njegovog tvrdoglavog) to mi je apsolutno djelovalo kao znak da sve ide ok. (no svjesna sam i kako ima poroda koji idu beskonačno sporo prije nego bebač odluči uistinu proviriti i da je i to sasvim u redu. primjerice ona ista primalja o kojoj sam gore pisala je prisustvovala porodu koji je trajao nešto više od dva dana i cijelo vrijeme joj se činilo kako je sve ok, a kasnije je samo kratko sa smješkom rekla kako nekim mamama jednostavno treba prostora i vremena. porod je velika stvar. završava trudnoća i počinje roditeljstvo (pogotovo s prvom bebom, kao što je tad bio slučaj). i nekim mamama jednostavno treba vremena da se za to spreme. (a to sam već negdje i čitala pa mi je zvučalo poznato i logično)
Nego, mikka, ajd nemoj nas dugo držati nestrpljivima, ajd napravite tog trećeg pa da možemo s guštom čekati i tvoju novu priču s kućnog poroda:D
 |
|||
Odgovori s citatom
sandibel123 prvotno napisa
hvala, drago mi je sto sam to dozivjela, ali mi je zapravo jako drago i sto to mogu podijeliti s drugima i eventualno jos nekome promijeniti pogled na porod 
No, da, generalno bi bilo bolje sve isplanirati unaprijed. U pravilu nisam pristalica planiranih neasistiranih poroda. Smatram da je dobro da je netko stručan barem u sobi do.. A i grijalica i ručnici su neophodni i dobro ih je pripremiti unaprijed. I to je manje-više to od pripreme.
