I kad sam već tu, da podijelim s vama moja današnja razmišljanja.. Shvatila sam da mi čak niti ovaj porod nije bio u potpunosti prepušten mojim instinktima. Naime, tamo negdje nakon što su bebi izašle ruke mislim da sam (nažalost) prepustila jedan dio poroda svom mužu. Konkretno, bila sam svjesna da on odostraga prati kako beba izlazi i da će ju on "uloviti", pa sam mu prepustila i uzimanje bebe i njezino polijeganje na krevet, on ju je promasirao da diše. A ja sam to vrijeme kao začarana čekala. I do danas nisam vidla niš neobično u tome. A onda mi je sinulo, da ga nije bilo u sobi, ne bi se mogla "prepustiti u njegove ruke", već bi imala priliku sama prihvatiti bebu, sama ju promasirati da prodiše.. Pih. Eto, čak i ovakav porod može završiti sa prepuštanjem odgovornosti nekome drugome..