kad gledam prošli post, brinem se da me netko ne shvati krivo.. ja naime cijelu prošlu trudnoću govorim kako si ne mogu zamisliti da mi je to zadnja (jelte mm i ja prije trinajst godina ugovorili troje..) i da ne mogu vjerovati da će mi to bit moja zadnja beba. obožavam trudnoću. obožavam porode. i obožavam bebe. ma i djecu, naravno

al onda se desi da mi trudnoća bude ful naporna jer uz trbušinu imam i ful aktivnog divljaka od godinu i pol, porod bude zanimljiv jer nam stiže još veća beba u još kraćem roku, a šećer na kraju, mali Lovro je toooolko zahtjevan da si trenutno ne mogu zamisliti da bi ikad poželila još jednu bebu

pa zato takva reakcija. i objašnjenje. da me roditelji četvorki ne pošalju v-r-i-t