Veseli me što ih je troje, imam osjećaj da ih je puno i stalno je neki muving, uvijek neke nove spačke i neka veselja, i dok netko spava, uvijek je netko budan. Dok se netko sam zabavlja, nađe se neki drugi koji bi se družio/mazio. Dovoljno ih je da mi je život ispunjen s njima. I taman ih je toliko da osjećam da su mi svi konci u rukama, da se sa svima stižem maziti, čitati im slikovnice, brisati male guzice i biti u toku sa novostima u njihovim malim životima. Iz ove perspektive, da ih je više, čaša bi se prelila.
Srce vuče na još. Ali razum upozorava da ne smijem biti pohlepna nego uživati u ovome što imam, jer niti to nije malo.
Odgovori s citatom
sandibel123 prvotno napisa
hvala, drago mi je sto sam to dozivjela, ali mi je zapravo jako drago i sto to mogu podijeliti s drugima i eventualno jos nekome promijeniti pogled na porod 
No, da, generalno bi bilo bolje sve isplanirati unaprijed. U pravilu nisam pristalica planiranih neasistiranih poroda. Smatram da je dobro da je netko stručan barem u sobi do.. A i grijalica i ručnici su neophodni i dobro ih je pripremiti unaprijed. I to je manje-više to od pripreme.
