Moram napisati, svaki put kad otvorim ovu temu, uvijek iznova čitam koje sve lijepe komentare ste mi pisale, baš me sve to dirne, hvala vam svima na tome!

A mamaShe, lipanj je daleko, sve se to stigne posložiti u glavama do tada No, da, generalno bi bilo bolje sve isplanirati unaprijed. U pravilu nisam pristalica planiranih neasistiranih poroda. Smatram da je dobro da je netko stručan barem u sobi do.. A i grijalica i ručnici su neophodni i dobro ih je pripremiti unaprijed. I to je manje-više to od pripreme.

A za pitanje oko djece.. ne, ne smeta mi što pitaš. Promišljam o tome već par dana. Pa nije ni meni spojivo, zapravo da budem iskrena. I imala sam faze promišljanja, čak i plakanja nad temom. No, racionalno je odluka pala u tom smjeru. Ne znam, trenutno su mi dani totalno puni, puni. Mislim da bi nam novi klinac bio too much. Naravno da se svašta može, ali iz ove perspektive mi se čini da bi osjećala kao da ga zakidam(o).. A za neko vrijeme kad ovi malo poodrastu, o tome sam puno puta pričala s mužem, ali istina je da život nosi nove zanimljivosti i izazove, ima još stvari za isprobati u životu, knjiga za pročitati, planinarskih ruta za proći.. nije nužno da se ponovno vraćam na podizanje bebe.

Veseli me što ih je troje, imam osjećaj da ih je puno i stalno je neki muving, uvijek neke nove spačke i neka veselja, i dok netko spava, uvijek je netko budan. Dok se netko sam zabavlja, nađe se neki drugi koji bi se družio/mazio. Dovoljno ih je da mi je život ispunjen s njima. I taman ih je toliko da osjećam da su mi svi konci u rukama, da se sa svima stižem maziti, čitati im slikovnice, brisati male guzice i biti u toku sa novostima u njihovim malim životima. Iz ove perspektive, da ih je više, čaša bi se prelila.

Srce vuče na još. Ali razum upozorava da ne smijem biti pohlepna nego uživati u ovome što imam, jer niti to nije malo.

Ne znam da li odgovor ima smisla. Čini mi se da ni meni nije čisto u glavi zašto. Ali osjećam da je tako dobro. Bar trenutno.. (hvala na poticaju za preispitivanje )