Aktivizam - bolji zakoni za djecu u domovima

[ivanas]

S jedne strane imamo oko 2800 djece u domovima, s druge oko tisucu i vise potencijalnih posvojitelja(tocne brojke nitko ne zna zbog nepostojanja registra posvojitelja), predmeti za oduzimanje roditeljske skrbi stoji po nekoliko godina na sudovima, ako se uopce i pokrenu.

Kako mozemo kao gradani utjecati na to da se sustav poboljsa?

Vivl je iznesla prijedlog da se usvoji zakon prema kojem bi ovakvi predmeti na sudovima imali predn0sti, te se rjesavali po hitnom postupku.

Sto mozemo uciniti da bi se jedan takav zakon usvojio?
-pisati saborskim zastupnicima
-nadleznom ministarstvu
-potaknuti interes javnosti za ova pitanja
- potaknuti javne osobe da nas podrze

Iznesite svoje ideje i prijedloge za rjesavanje ovih problema

Jedna osoba sama ne moze uciniti puno, vise pojedinaca moze

Ovakav sustav kakav je upropastava tisuce djecijih zivota, i onemogucava mnogim potencijalnim posvojiteljima da postanu roditelji.

Kao je uvijek problem novac. Zamislimo kad bi se broj posvojenja povecao i smanjio broj djece u domovima i udomiteljskim obiteljima, novac za naknade koji drzava placa za njihov smjestaj mogla bi se preusmjeriti na zaposljavanje veceg broja socijalnih radnika i poboljsanje sustava.

[ivanas]

Takoder bi ti socijalni radnici češće mogli biti na terenu i pratiti problematične obitelji te reagirati brze i efikasnije. Tim bi se smanjio broj zanemarene i zlostavljane djece i cijelo bi drustvo napredovalo. Smanjio bi se broj nasilnika, je zlostavljana djeca cesto i sami zlostavljaju svoju djecu jer su tako nauceni.

Mogli bi organizirati peticiju kojom bi trazili donosenje boljih zakona. Osim na internetskim portalima, mogli bi organizirati i potpisivanja peticije na trgovima i ulicama gdje živimo.

[Shanti]

Dva odbora u Saboru bi mogla biti nadležna, Odbor za zdravstvo i socijalnu skrb i Odbor za obitelj, mladež i šport. Čini mi se, po nadležnosti, da bismo mogli više spadati u ovaj drugi:
"U djelokrugu su Odbora za obitelj, mladež i šport poslovi utvrđivanja i praćenja provođenja politike, a u postupku donošenja zakona i drugih propisa ima prava i dužnosti matičnoga radnog tijela u područjima koja se odnose na:
- brak, obitelj i skrbništvo, posebnu zaštitu djece i materinstva i mladeži,
- kvalitetu života mladih i njihovo sudjelovanje u svim djelatnostima društva,
- zaštitu djece i mladeži od svih oblika ovisnosti,
- zaštitu žena na radu,
- planiranje obitelji i demografsku obnovu,
- šport."
U oba odbora poznam po jednu osobu (doduše, s onom poznatom iz prvog odbora nisam u kontaktu godinama, preciznije više od desetljeća naravno da sam ju spremna podsjetiti na naše poznanstvo).

Sročiti tekst s kojim bismo se obratile/li nadležnom odboru?

[ivanas]

Djelokrug rada Odbora za zdravstvo i socijalnu skrb
U djelokrugu su Odbora za zdravstvo i socijalnu skrb poslovi utvrđivanja i praćenja provođenja politike, a u postupku donošenja zakona i drugih propisa ima prava i dužnosti matičnoga radnog tijela u područjima koja se odnose na:
- zdravstvenu zaštitu i organizaciju zdravstvene službe
- suzbijanje bolesti i ovisnosti
- socijalnu skrb
- zaštitu prognanih i raseljenih osoba
- zaštitu starih i imovinsko nezbrinutih osoba, te druga pitanja socijalne politike i zdravstva

Ne znam tocno koji bi bio nadlezan od ova dva odbora, pa mislim da bi mogli poslati i jednom i drugom.

Mozemo probati sročiti tekst ovdje na forumu, i da se javi netko tko ima smisla za pisanje i izlaganje(zdenka2, vivl i drugi)

isto tako bi mogli tekst s prijedlogom poslati nadleznim ministarstvima, i saborskim zastupnicima. Mislim da bi nas neki mogli podrzati. isto tako bi ga mogli poslati politickim strankama. Ustvari svima koji imaju neki utjecaj na odlučivanje u ovoj državi.

Isto tako javim se novinarima, sloziti zanimljivu i efektnu pezentaciju u powerpointu i slati svima koje znamo. Na podforumu Gradani protiv mpo je izneseno puno zanimljivih ideja, moram jos skicnuti malo.

[ivarica]

postoje dvije udruge koje se bave posvajanjem, bilo zakonodavnim dijelom bilo strucnom pomoci roditeljima posvojiteljima, predlazem da prvo kontaktirate njih

udruga BIOS
i udruga NA DRUGI NACIN

[Nia_Zg]

Koliko znam glavni problem u posvajanju je taj da djeca koja su "uzeta" roditeljima koji su zanemarivali/zlostavljali svoju djecu ne mogu biti posvojena tako dugo dok roditelj posjećuje to dijete. Mislim da je prema zakonu određeno da roditelj treba dijete posjetiti barem jednom u 30 dana i većina roditelja koristi to pravo te takva djeca automatski zbog toga ne mogu biti posvojena. A ja se pitam da li je to u redu? Kakav je to roditelj kojem je oduzeto dijete i onda ga posjećuje jednom u 30 dana godinama, tek toliko da ne bude posvojeno? A vjerujem da bi tom djetetu u drugoj obitelji, sa novim roditeljima koji ne mogu imati dijete, a tako čeznu za njim i koji bi se brinuli za njega 24 sata na dan bilo puno bolje.

Ovako mi se srce para kad gledam svu onu jadnu dječicu po domovima koja vape za toplinom doma i roditeljskom pažnjom Znam, staratelji u domu se brinu za njih i pružaju im ljubav i podršku koliko je to moguće, sve je to super, ali... roditelj je roditelj, dijete mora rasti s roditeljima, jer prve godine života su najbitnije za kreiranje psihe i socijalne odnose danas-sutra.

Ne znam da li se što promijenilo u međuvremenu ili ne...

[ivanas]

Koliko sam ja upucena, ako roditelj jednom u tri mjeseca nazove i pita za dijete to se racuna kao kontakt.

Sto je jos gore ima roditelja koji ostave djecu i uopce ne pitaju za njih, i onda se ceka da se pokrene postupak za oduzimanje tko zna koliko, pa to jos stoji u ladici na sudu, i produ godine. Kad i ako se papiri rjese, djete je cesto vec navrsilo dob kada ce tesko biti posvojeno. Da ne govorimo o posljedicama dugogodisnjeg života u domu.

[Nia_Zg]

Dakle zakon je u samom temelju krivo formuliran i šteti dječici po domovima.
Pa više je nego jasno da roditelj koji nazove jednom u 3 mjeseca (zar je tako dugi rok?!?) se ne može nazvati roditeljem, bez obzira što je biološki otac/majka djeteta
Po meni prvo treba izmijeniti ovu odredbu, a onda uz to ići na to da se ubrza postupak posvajanja i da to ne stoji po sudovima, nego da ima oznaku žurnosti u rješavanju takvih slučajeva.
Kuda zapravo ovo spada, pod Ministarstvo obitelji?

[pomikaki]

Pratim, ako mogu kako pomoći tu sam (jedino imajte na umu da se ne razumijem u pravo i zakone )

[čokolada]

To spada pod Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, odjel gđe Dorice Nikolić
http://www.mzss.hr/hr/ministarstvo/u...socijalnu_skrb
Također dotiče i suce (dakle Ministarstvo pravosuđa) koji IZ UVJERENJA ("krv je krv" ), a također i zbog nemara i sporosti ("ima važnijih slučajeva") rade kako rade.

[Vlvl]

Udruga BIOS se ne bavi posvojiteljstvom, nego općenito pravima roditelja pa tako i posvojitelja, kakav sam dobila odgovor kad sam ih kontaktirala.
Udruga Na drugi način vodi (jedina kod nas koliko znam) tečajeve tj. školicu za posvojitelje i potencijalne posvojitelje, i uz taj projekt ne znam ima li vremena i za djelovanje usmjereno k promjeni politike. Iskreno se nadam da će njihova iskustva i podaci koje su skupili radeći s posvojiteljima i njihovom djecom biti dobra podloga za traženje nekih promjena.

Koliko znam glavni problem u posvajanju je taj da djeca koja su "uzeta" roditeljima koji su zanemarivali/zlostavljali svoju djecu ne mogu biti posvojena tako dugo dok roditelj posjećuje to dijete.

To nije jedini, nego jedan od načina da roditelj izgubi roditeljska prava. Ako ne posjeti dijete jednom u tri mjeseca tada bi centar mogao automatski pokrenuti postupak. Kod nas te automatike nema, tj. centri daju roditeljima drugu, treću itd šansu.
Kad postoje drugi razlozi, zlostavljanja, teška zanemarivanja, nesposobnost, postupak se može pokrenuti bez obzira na posjete. (Inače bi roditelji zlostavljači mogli posjećivati dijete svaki vikend i nikad ne izgubit roditeljska prava.)

[Zdenka2]

U većini slučajeva ne radi se o roditeljima koji nazivaju svaka tri mjeseca, a pogotovo ne o onima koji jednom mjesečno posjećuju dijete. U većini slučajeva radi se o roditeljima koji tu djecu ne viđaju uopće niti pitaju za njih uopće. Roditelji koji jednom mjesečno ili koliko mogu (radi se o siromašnim ljudima koji nemaju uvijek za kartu) posjećuju dijete po mom mišljenju pokazuju želju za kontaktom s djetetom i želju da promijene situaciju i dobiju dijete natrag. Ne radi se tu o njima nego o sasvim drugačijim "roditeljima".

I ja poznajem neke ljude koji sjede u tim saborskim odborima. Spremna sam se pridružiti artikulaciji naših mišljenja i prijedloga.

[ivanas]

Koji bi bili konkretni zahtjevi, prijedlozi i izmjene postojećeg stanja??

Iznest ću neke prijedloge, a vi komentirajte i iznosite svoje prijedloge i primjedbe, pa da to mozemo na kraju sročiti.

- usvajanje zakona koji bi se određvalo da predmeti oduzimanja roditeljske skrbi budu hitni i prioritetni na sudovima, te da maksimalni rok kada se slucaj mora riješiti bude 3 mjeseca od dana pokretanja postupka

- da se oformi nacionalni registar posvojitelja, koji bi sadržavao njihove obrade, te sve druge važne informacije

-da se u nekoliko većih centara za socijalni rad oformi tim koji bi se bavio isključivo tematikom posvojenja i zbrinjavanja djece u udomiteljske obitelji

- da se organizira sustavno praćenje kvalitete rada centara za socijalnu skrb, te sudova i sudaca koji su zaduzeni za rješavanje slučajeva

- da se poveća pozornost na kontakte bioloških roditelja s djecom smještenim u domovima i udomiteljskim obiteljima, da se stalno ocjenjuje kvaliteta tih kontakata i odnosa i sukladno s tim pravovremeno reagira

[Rebbeca]

Meni se sve ovo čini potpuno OK, i iskreno, iskreno se nadam, da ćemo MI, šačica ljudi uspjeti doprijeti do nečijeg srca i mozga.

[Zdenka2]

- da se oformi nacionalni registar posvojitelja, koji bi sadržavao njihove obrade, te sve druge važne informacije

-da se u nekoliko većih centara za socijalni rad oformi tim koji bi se bavio isključivo tematikom posvojenja i zbrinjavanja djece u udomiteljske obitelji

- da se organizira sustavno praćenje kvalitete rada centara za socijalnu skrb, te sudova i sudaca koji su zaduzeni za rješavanje slučajeva

Poznavajući tehničke uvjete u kojima radi većina centara mislim da je ovo prvo ostvarivo, ali ne lako.

Ova druga točka je po mom mišljenju trenutno neostvariva. Nije moguće u centrima oformiti tim koji bi se bavio samo posvojenjima, jer je to kadrovski neostvarivo - postoje timovi za obiteljsku problematiku, a posvojenje je samo vrlo mali dio posla koji oni u tom segmentu imaju.

Sustavno praćenje kvalitete - na koji način? Ako to znači još novih kadrova ili formiranje neke agencije isto mi se čini neostvarivo. Osim toga, gomilanje administracije ne rješava probleme.

[ivanas]

Poznavajući tehničke uvjete u kojima radi većina centara mislim da je ovo prvo ostvarivo, ali ne lako.

Ovo mi se cini kao najlakse ostvariv dio, jedan dobar informatičar koji će napraviti bazu podataka, i kojoj će imati pristup svi centri, te slati nove i svježe podatke. Iskreno me čudi što u današnje doba ovakvo nešto ne postoji.

Ova druga točka je po mom mišljenju trenutno neostvariva. Nije moguće u centrima oformiti tim koji bi se bavio samo posvojenjima, jer je to kadrovski neostvarivo - postoje timovi za obiteljsku problematiku, a posvojenje je samo vrlo mali dio posla koji oni u tom segmentu imaju.

Onda bi trebalo povećati u većim centrima broj timova za obiteljsku problematiku, koji bi imali više vremena pratiti slučajeve djece i pravodobno pokrenuti postupak za oduzimanje roditeljske skrbi.

Meni se ipak čini da netko mora pratiti rad centara i domova, primjerice koliki je prosječni boravak djeteta u domu, i pod skrbi kojeg centra djeca duže borave u domu.
Moglo bi se napraviti statističko izvješće za svaku godinu i za razdoblje od više godina. To mi se čini izvedivo i ne toliko komplicirano.

Ja sam iznijela neke prijedloge da se sustav poboljša, iznesite i vi, pogotovo vi iskusni koji ste dobro upoznati s problematikom. Valjda mora postojati način.

[sorciere]

Koliko sam ja upucena, ako roditelj jednom u tri mjeseca nazove i pita za dijete to se racuna kao kontakt.

na zalost , sjecam se da su mi u jednom domu rekli da PODSJECAJU roditelje da moraju nazvati, jer istice tri mjeseca

[leonessa]

- usvajanje zakona koji bi se određvalo da predmeti oduzimanja roditeljske skrbi budu hitni i prioritetni na sudovima, te da maksimalni rok kada se slucaj mora riješiti bude 3 mjeseca od dana pokretanja postupka

Osobno mislim da bi za djecu najveća pomoć bila da postupak oduzimanja roditeljske skrbi bude hitan postupak. Onaj dio koji tome prethodi (rad centara za socijalnu skrb i njihova procjena kad treba postupak pokrenuti, izvješća iz domova i dr.), mislim da je tu puno teže pomoći sa izmjenom zakona.

[nela]

Moje je mišljenje da problem dugotrajnog boravka djece u domovima, odnosno nepokretanja, kao i razvlačenja sudskih postupaka za lišenje roditeljskih prava nije posljedica loše regulative pa niti toliko loše ekipiranosti centara u smislu brojnosti timova, nego prvenstveno pogrešnih uvjerenja o "svetosti" biološke obitelji ma kakva bila, koja onda potiču inertnost i tromost sustava.
Prema našem Obiteljskom zakonu svi postupci iz te domene i spadaju u one koje treba hitne rješavati (čl. 263), samo što ne piše u kojem roku trebaju okončati.
A ni ona tri mjeseca u kojima se biološki roditelj jednom oglasi ne bi bila sporna kad bi sustav socijalne skrbi i pravosuđa uključujivao ljude koji znaju razlučiti kad je taj dokaz "roditeljske skrbi" stvaran, a kada formalnost koja služi izvrdavanju duha zakona.
Ne znam kako je organizirano praćenje rada centara i domova , ali ne može se niti reći da unutar sustava ne postoji uopće, barem na razini mogućnosti.
Imamo, primjerice, dječjeg pravobranitelja i on ima pravo na "uvid u sve podatke, informacije i akte koji se odnose na prava i zaštitu djece, bez obzira na stupa¬nj ¬njihove tajnosti". Isto tako ima "pravo pristupa u prostorije i uvida u način ostvariva¬nja brige o djeci koja borave ili su privremeno, odnosno trajno smještena kod fizičkih i pravnih osoba i drugih pravnih subjekata na teme¬lju posebnih propisa."
Iz godišnjih izvješća što ih pravobranitelj podnosi Saboru o svom radu vidljivo je da on ta svoja prava u određenoj mjeri i konzumira, pa se u njima mogu naći i preporuke o ubrzanju ovih postupaka. U jednom izvješću našla sam i podatak o istraživanju Pravnog fakulteta u Zagrebu koje govori o neopravdano dugom boravaku djece u domovima, što znači da ima ljudi koji raspolažu podacima, bave se i razmišljaju o ovim problemima, samo je pitanje do koga i koliko dopiru.
Ono što mi se čini da definitivno ne postoji jest klima u javnosti koja bi pogodovala tome da se nešto i promijeni, a što bi po mom uvjerenju bilo moguće i u okviru postojećeg sustava kad bi postojao odgovarajući pritisak. Međutim, pitanje je kako ga stvoriti kad o ovim problemima u javnosti gotovo nitko ne govori, osim gospođe Jasne Ćurković Kelava koja se praktički jedina na tu temu oglašava, periodično ali kontinurano.
U tom smislu vidim dobrodošlu svaku akciju, koja bi pomogla da se ova tema nametne kao bitna i zavrti u javnosti. Ne treba nužno tražiti izmjene zakona, niti nova zapošljavanja, pa čak niti izradu jedinstvene evidencije posvojitelja. Za početak bi bilo dovoljno ohrabriti one koji već rade da primjenjuju zakone koji već postoje. Može i puhanjem balončića.

[ivanas]

nela definitivno se slazem da treba ovu temu vise vrtiti po medijima i senzibilizirati javnost za ovu problematiku, ali mislim da to nije dovoljno. Potrebno je ograniciti trajanje postupka jer se on moze a i odugovlaci se cesto u nedogled. Znas li mozda kako bi mogli dobiti to istrazivanje o duzini boravka djece u domovima, to bi bilo jako vazno.

A razbijanje mita o bioloskoj obitelji je jako dugotrajan i složen proces. Bitno bi bilo ustvari organizirati edukacije za sudce i sve ukljucene u proces o psihologiji djeteta i sto je vazno za njegovu dobrobit.

Koji nacini bi bili dobri da upoznamo širu javnost s ovom problematikom ; izrada brošura, letaka,??? Mozda da skupimo desetak posvojiteljskih priča i objavimo knjigu? Pa preko promocije knjige jos nesto organiziramo.

Iznosite slobodno ideje i prijedloge

[Vlvl]

Tu sam, pratim, vrtim ideje. Za sad nemam konstruktivni prijedlog.

Jedna od stvari na kojoj bih inzistirala u općoj akciji pomaganja djeci u domovima, pred posvojenje, onoj koja uopće ne idu u posvojenje i posvojenoj djeci, jest obrazovanje o posvojenju i udomiteljstvu stručnjaka za rad s djecom: pedagozi, učitelji, psiholozi, liječnici, medicinske sestre, odgojiteljice - oni svi u redovnom programu ne uče o toj posebnoj problematici. Dakle, dodatno obrazovanje za sadašnje stručnjake i ubacivanje osnova u program studija tih struka.

Isto sam uvjerena da jedinstvena baza posvojitelja nije pretjerano zahtjevan postupak ni financijski ni organizacijski. Niti praćenje duljine boravka djece u domu i kod udomitelja ne bi smio biti problem - što, pa to se može riješiti excel tablicom.
U vezi s idejom o svetosti biološke obitelji - čini mi se da su centri pod većom lupom javosti ako izdvajaju dijete iz biološke obitelji, nego kad dugo ne pokreću postupak. Iste novine jednom pišu o neposvojenoj djeci u domovima, a drugi puta o okrutnom postupku centra koji odvaja djecu od roditelja. Nisu svi slučajevi crno-bijeli. Teško je shvatiti da roditelji ne moraju imati nikakve loše namjere, da mogu raditi od srca najbolje što znaju i umiju, ali da to nije dovoljno dobro za dijete.

[ivanas]

Dok se jos nismo odlucili o konkretnim koracima, mozda da se dogovorimo kome bi se isplatilo obratiti kad konkretne prijedloge budemo imali.

Dosad smo se manje više složili
1. da bi trebalo uvesti izmjenu zakona da postupak oduzimanja roditeljske skrbi mora imati oznaku hitno, i ogranicen rok od nekoliko mjeseci u kojem se mora riješiti npr. tri mjeseca.

2. da je potrebno oformiti jedinstveni registar posvojitelja

3. sustavno pratiti dužinu boravka djece u domovima i udomiteljskim obiteljima

Stavke 1. i 2. nisu tesko izvedive i ne zahtjevaju puno novca za njihovo ostvarivanje

[nela]

Znas li mozda kako bi mogli dobiti to istrazivanje o duzini boravka djece u domovima, to bi bilo jako vazno.

ivanas, podatak o tom istraživanju naveden je među izvješćima o radu pravobranitelja za djecu (sve dostupno na http://www.dijete.hr/) u dokumentu pod nazivom Analiza zaprimljenih poticaja u Uredu pravobraniteljice za djecu, pod točkom Prava djece na zbrinjavanje izvan institucija. Međutim nema konkretnih podataka o autorima, a ni datacije pa pretpostavljam da bi najbolje bilo kontaktirati i raspitati se u uredu pravobraniteljice.
Pokušavajući ustanoviti koje bi to istraživanje moglo biti samo na temelju podatka da je rađeno na zagrebačkom Pravnom fakultetu, prošvrljala sam internetom pa recimo vidim da su se problematikom djece u domovima i posvojenjima dosta bavile prof. dr. sc. Marina Ajduković (studijski centar socijalnog rada PF Zgb) kao i dr. sc Dubravka Hrabar s PF Zgb koje su na tu temu objavile više radova. Ako uguglaš njihova imena dobit ćeš uvid u kompletnu njihovu bibliografiju s istraživanjima i radovima tipa:
- Primjena obiteljskopravnim mjera za zaštitu dobrobiti djece te zasnivanje posvojenja bez pristanka roditelja: istraživanje iskustava iz prakse. (Hrabar, Korać)
- Posvojenja na razmeđi interesa posvojitelja i posvojenih (Hrabar)
- Mentalno zdravlje djece u dječjim domovima i udomiteljskim obiteljima(Ajduković, Sladović))
- Pristupi zbrinjavanju djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi u Europi (Ajduković)
- Neka obilježja života djece u domovima (Ajduković, Sladović)
- Nuevo futuro, dom za djecu obiteljskog tipa (Ajduković)
itd...
Svi ti radovi i istraživanja govore u prilog deinstitucionalizaciji skrbi za djecu, a da život djece u institucijama nije u skladu s načelom najboljeg interesa djeteta apostrofirano je i u izvješću pravobraniteljice za 2008. u kojem postoji posebno poglavlje o obilasku institucija u kojima su smještena djeca (str. 204-213.)
U njemu se uz ostalo navodi da će se problematikom koja utječe na duljinu trajanja smještaja djece u ustanovama te nedovoljnim angažiranjem centara u smislu adekvatnijeg oblika skrbi o djeci Ured naglašenije baviti u 2009. godini.
Ako se razmišlja o nekoj ozbiljnijoj akciji mislim da bi bilo korisno proučiti materijale ovog tipa, pa i povezati se s ljudima koji se bave tim pitanjima, kako bi se iskristaliziralo i jasnije artikuliralo konkretne zahtjeve i poruke.

[nela]

quote="Vlvl"]
Isto sam uvjerena da jedinstvena baza posvojitelja nije pretjerano zahtjevan postupak ni financijski ni organizacijski. Niti praćenje duljine boravka djece u domu i kod udomitelja ne bi smio biti problem - što, pa to se može riješiti excel tablicom. [/quote]

Ja sam također uvjerena u to. Ali bojim se ako kao glavni zahtjev postavi stvaranje tih jedinstvenih baza da će se onda te baze stvarati sljedećih par godina i tvrdit će se da se nešto jako važno stvara a oni koji ih stvaraju tad će pogotovo biti preopterećeni dok će djeca i dalje čamiti u domovima.

U vezi s idejom o svetosti biološke obitelji - čini mi se da su centri pod većom lupom javosti ako izdvajaju dijete iz biološke obitelji, nego kad dugo ne pokreću postupak. Iste novine jednom pišu o neposvojenoj djeci u domovima, a drugi puta o okrutnom postupku centra koji odvaja djecu od roditelja. Nisu svi slučajevi crno-bijeli. Teško je shvatiti da roditelji ne moraju imati nikakve loše namjere, da mogu raditi od srca najbolje što znaju i umiju, ali da to nije dovoljno dobro za dijete.

To što pišu mediji jako ovisi o tome kako im se problem prezentira. Pa kad bi im se kroz neku akciju koja, bi dovoljno glasno, argumentirano i potkrijepljeno satvovima stručnjaka, naglasak stavila na težinu posljedica koju djeca trpe zbog dugotrajnog boravka u instituciji, i kad bi glavna poruka bila da im se uskraćuje pravo na obitelj, a uskraćuju im oni koju u prvom redu ne primjenjuju zakonske mogućnosti žurnog rješavanja koje im već stoje na raspolaganju, vjerujem da bi to shvatili i podržali kao što su i ovu akciju vezanu uz MPO.

[ivanas]

Da li netko od vas pozna nekoga tko se profesionalno bavi ovom problematikom da ga pita za mišljenje i što bi se moglo poduzeti da se stvari poboljšaju?

Ja znam jednu osobu, pitat cu je kad se vidimo ovih dana.

[Shanti]

Vezano je uz ovu temu, u najmanju ruku indirektno, jer smo u vezi novog zakona o MPO vidjeli, uz silan angažman forumaš(ic)a i jaku podršku medija... pa evo, osim onog teksta u Jutarnjem od prije desetak dana, ovo je danas objavljeno u Večernjem: http://www.vecernji.hr/vijesti/vise-...rb-clanak-4829

[Zdenka2]

To su priče od kojih mi se diže kosa na glavi. Roditelji ne brinu o djeci od 2004. godine, a u udomiteljskoj obitelji su od 2006. Danas je 2009. godina. Što je učinjeno za budućnost te djece kroz sve te godine i koliko su ona u međuvremenu izgubila?

[ivanas]

Mene zanima tko kontrolira ljude koji su zaduzeni za tu djecu. Zar nemaj oni godisnje izvjesce o radu i sl. Kome se moze žaliti ako se zna za takve slucajeve da se djecu razvlaci godinama po domu i udomiteljskim obiteljima?

da li bi trebalo predloziti neki zakonski okvir u kojem se eventualno treba razjesiti obiteljska situacija npr. godina dana i onda djeca gotovo po automatizmu idu u postupak na sud?

[partyka]

Odusevilo me kad sam vidjela ovu temu jer bas zadnje vrijeme razbijam glavu sto bi se moglo napraviti da se sva ta djeca spase iz ralja institucije.
Jos otkako sam u srednjoj skoli volontirala u Nazorovoj znam da zelim (i da cu!) posvojiti ili udomiti dijete no svjesna sam da cu s time pomoci samo jednom djetetu a da i dalje ostaje njih tisuce na milost i nemilost zivotu u instituciji i bez roditeljske ljubavi.
Iskreno, iako razmisljam o tome mjesecima ne znam sto bi se trebalo napraviti da se sustav promijeni i znam da sam vam s time potpuno beskorisna, no imam neizmjerno veliku volju i spremnost pomoci kada netko smisli konkretne korake.
Do tada, makar je to samo deklaratorno izrazavanje dobre volje, predlazem svima da procitate i po vlastitoj zelji potpisete ovu peticiju odnosno zakletvu
http://www.thehungersite.com/clickTo...needs_a_mother

[bak]

daleko sam od pravne struke, ali smatram da bi se pod broj 1 trebalo u vezi kontakta roditelj- dijete, obaveza jednom u tri mjeseca da se čuju?! poduzeti nešto.
ja znam za neke slučaje kada roditelj nije radio i nije imao od čega da hrani dijete dao ga u dom na neko vrijeme, ali ga je čim je prije mogao i uzeo sebi natrag. želim reći, svakakvih slučajeva ima, ali ovo da u tri mjeseca roditelj, ma koji roditelj, nazove dijete i što mu kaže nakon tri mjeseca , nakon što su ga u službi pdsjetili da ima dijete?! meni je to prestrašno, a sve za dobrobit djece... koje licemjerstvo i tih službi koje zovu tog oca ili majku....
tu odluku je donio netko bistar poput Milinovića....
i što sam pročitala, u roku od tri mjeseca riješiti tj lišiti roditeljske skrbi neadekvatnog roditelja. možda se nešto nisam dobro izrazila, ali znate što mislim...
pojedinac u cijeloj ovoj situaciji ne može ništa ali kao udruga sa puno istomišljenika već se nešto može i napraviti. ako bilo što mogu pomoći, tu sam....

[partyka]

Palo mi je na pamet da bi trebalo vidjeti kako je to zakonski rijeseno u sredjenim zemljama a i kako se provodi u praksi, kako bismo imali neke ideje sto predlagati.
Ja se mogu raspitati kako je to regulirano u Kanadi i cim doznam neke detalje vam javim.

[Zdenka2]

Zakon o oduzimanju roditeljskih prava nije odluka pojedinca, a najmanje aktualnog ministra - taj zakon je na snazi desetljećima.

U mnogim "sređenim" zemljama odnos prema djeci bez roditelja je vrlo "nesređen". U mnogim zemljama posvojenja gotovo i nema.

[partyka]

Zakon o oduzimanju roditeljskih prava nije odluka pojedinca, a najmanje aktualnog ministra - taj zakon je na snazi desetljećima.

U mnogim "sređenim" zemljama odnos prema djeci bez roditelja je vrlo "nesređen". U mnogim zemljama posvojenja gotovo i nema.

Šta to znači? Da ne radimo ništa? :?

[ivanas]

Dobra ideja, vidjeti kakva je situacija u drugim zemljama, cisto ako postoji neka pozitivna stvr u praksi ili zakonima koja bi se mogla primjeniti i kod nas.

Kad uhvatim vremena probat cu naci neke podatke.

[gosp. Mimi]

Smatram da nisu samo propisi problem. Problem je u inertnosti sustava. Sustav štiti prava roditelja, a ne prava djece. Veliki je problem roditelju oduzeti dijete. Pretpostavljam da svaki socijalni radnik, pa i sudac u postupku, zamišlja sebe u ulozi roditelja kojem se dijete oduzima. Pa tu su onda vjerojatno i pritisci i linija manjeg otpora. Pravom reorganizacijom socijalnog sustava trebalo bi stimulirati statistiku smanjenja broja djece u domovima (kada već i jesu samo broj), vraćanjem biološkim roditeljima ukoliko je to moguće ili oduzimanjem roditeljske skrbi. Djeci u domovima prolazi vrijeme. Onaj tko nikada nije vidio domsko dijete, ne zna koliko su ona očajna i vape za ljubavlju.

[ivanas]

Da li netko mozda zna nesto o udruzi "BIOS", naisla sam u njihovom opisu da im je osnovna misija poboljšanje uvijeta djece bez roditeljske skrbi i njihova deistitucionalizacija. da li je mozda netko njihov clan?

[Marissa]

Znam da se udruga BIOS i udruga na DRUGI NACIN bave time da se unaprijede zakone vezani uz djecu bez roditeljske skrbi.
I da UDRUGA NA DRUGI NACIN organizira savjetodavni rad sa potencijalnim i sa vec ostvarenim roditeljima posvojiteljima ( s njima sam kratko surađivala)
Udruga BIOS je izdala knjige Djeca tajne, Gesta ljubavi, Otrovni roditelji ..vjerovatno provode i neki oblik savjetodavnog rada, radionica/seminara u svrhu unapređenja kvalitete života djece bez roditeljske skrbi, deinstitucionalizacija djece i sl.
Za ostalo mislim da bi bilo najbolje javiti se ravnateljici.

[ivanas]

Razmisljala sam bas da bi se mozda preko udruga mogao postici neki napredak, ne znam kako funkcioniraju udruge i koliko clanstvo broje.
Vjerujem da bi jedna brojna i organizirana udruga mogla napraviti neki napredak u poboljšanju sustava. Ovakakv kakav je, gdje djeca cesto provedu godine u institucijama definitivno nije dobar i treba raditi na poboljšanju.

[Marissa]

Istina, ali proces deinstitucionalizacije i djece, i starijih je tek od prije par godina na snazi, tako da vjerujem da ima sitnih pomaka, ali sve je to još uvijek premalo. Dobar dio mojih kolegica (socijalnih radnika) koje su najcesce mlađe, spremnije i odvažnije upravo i rade na projektima, ili osnivanju i radu u tim udrugama, ili recimo udruga Na drugi način, također ne dobiva nikakav poticaj od grada, ili ministarstva da napravi neke konkretnije akcije, osim savjetovanja sa potencijalnim posvojiteljima, ili onima koji su već ostvarili roditeljstvo, a i to rade na svoju inicijativu. Problem je što za svaku veću akciju treba odobrenje ministarstva, određeni broj stučnih ljudi, članova i sl.
Rijetkost je i to da netko izvan svog radnog vremena želi dodatno raditi, k tome i besplatno. A od države gotovo nikakav poticaj.
Također, jedan dobar dio starije generacije socijalnih radnika je poprilično suzdržan po pitanju takvih akcija što na državnoj, što na lokalnoj razini.
Naravno, veći problem čine i zakoni. Da bi neki konkretniji projekt uspio, potrebno je odobrenje ministarstva, razrađeni ciljevi, strateški plan i program,a potrebni su socijalni radnici koji će volonterski taj posao obaviti, jer ih za to nitko neće platiti. Znači, treba jako dobra organizacija u svakom pogledu.
Ima li tko mejl ili br telefona od kordinatorice udruge BIOS?
Pa da se pokušate javiti njoj, da vidite kakve akcije oni provode, koliko sami možete biti uključeni u to, princip rada i sl.

[Vlvl]

Problem je što za svaku veću akciju treba odobrenje ministarstva, određeni broj stučnih ljudi, članova i sl. (...)A od države gotovo nikakav poticaj.

Da, ali državi bi moralo biti u interesu da brine o takvim stvarima. Čak i kad bi se gledala samo financijska strana priče, pokazalo bi se da je jeftinije poboljšati uvjete u domovima / udomiteljskim obiteljima, platiti razne vrste terapija, obrazovati stručnjake, staviti na raspolaganje ekipe podrške, ubrzati na svaki način prolaz djece kroz institucije (pri čemu mislim i na hitnu financijsku pomoć onim obiteljima u kojima je samo materijalna strana uzrok izdvajanju djece iz obitelji) - dakle pokazalo bi se da sve to manje košta nego što će koštati život istraumatizirane osobe koje je bez adekvatne pomoći i/ili bez obitelji provela veći dio djetinjstva. Istina, ovaj drugi dio cijene plaća se iz proračuna neke druge vlasti, za 10, 20 i više godina.

[Marissa]

Vlvl, slazem se s tobom da bi drzavi to trebalo biti u interesu, no nazalost sve je to presporo, i na ustrb djece, i posvojitelja, najcesce. Pomaci se vide, potrebno je vremena da zagrizemo u stabilnu socijalnu državu po pitanju svih socijalnih rizika s kojima se suocavamo, ponajprije djecom.
Ivanas, javila sam se udruzi BIOS. Clanovi kod njih iskljucivo volontiraju, nema clanarine. Bave se izdavanjem stručne literature, i savjetovanja, a trenutno su fazi mirovanja. Mogu im reci da mi se jave kada opet krenu sa akcijama, pa vam javim.

[pomikaki]

dajte mi neki link na web stranicu udruge BIOS ili kontakt.
Kad ukucam u google izađe mi sto linkova na nekakve laboratorije.

[Anemone nemorosa]

http://www.kud.hr/stariweb/adresar/bios.htm

[pomikaki]

thnx

[ivanas]

Marissa super, javi kad ti se jave!

Jednostavno ne mogu prihvatiti da ne postoji nacin da sustav bude bolji i da smo svi bespomoćni. Iako nema puno posvojitelja i onih koji cekaju na posvojenje u odnosu na opcu populaciju, ipak brojka od nekoliko tisuća ljudi nije malo kad bi oni imali ideju, volju i želju da doprinesu da se nešto promijeni na bolje. Ponekad i mali pomak naprijed može dramatično utjecai na nečiju sudbinu.

[Marissa]

Ivanas, javila sam im se opet, rekli su mi da ce im biti drago ako zelite volontirati, da ce se javiti cim budu nove akcije, i savjetovanja i sl.
Mislim da cu vam se i sama pridružiti, ako mi posao to dozvoli!
Slazem se s tobom, trebamo se više zalagati, potaknuti i druge na osjećaj za tu problematiku. Jest da vas je malo, ali vas ima
Nadam se da će BIOS što prije izaći iz stanja mirovanja!

[maria elena 1984]

apsolutno se slažem sa ivanaas
(domska) djeca su najugroženiji i nezaštićeniji dio populacije i zajednički bi se trebali boriti za rasvjetljavanje i rješavanje navedene problematike!kada pogledamo koliko iznosi naknada za udomiteljske obitelji i da je ista naknada države za uzdržavanje te iste djece u domovima 7 puta veća postavlja se pitanje tko je u ovoj državi nekompetentan,nezainteresiran ili možda korumpiran?zaista je žalosno što oni koji su najmanje krivi i od najmanjih nogu šikanirani više nego neki tokom cijelog života i dalje trpe pogreške sustava,manjak socijalne svijesti i upitne dobronamjernosti onih koji bi trebali ukazivati na takvu situaciju a ne je vješto i sustavno prikrivati

[linolina]

Nisam dobro upućena, ali nedavno sam čitala da sudski postupci jako dugo traju i dijete zbog toga odrasta u domu.
Nisam posvojitelj, ali , nažalost, imam iskustva s našim sudovima i znam što rade odvjetnici i suci i da imaju itekako koristi od tog otezanja...s obzirom da nam je to najkorumpiraniji sektor i da se sporovi rješavaju po čudnim kriterijima, vjerojatno bi trebalo osmisliti vrstu pritiska na sudove da ne obija po najnezaštićenijima...