eva - zagrljaj do neba. I kod nas je postalo pre strašno.
Zaspu oko 11-ponoć. Oko 1 je Dobrica gladan, popije mlijeko i spava dalje. Ali braco, on je priča za sebe. Ne želi mlijeko, ni u snu, a trbušić kruli. Pa se on rasplače. Pa ga vodim u dnevni, smućkam mu kašicu od onog mlijeka koje je odbio u krevetu (npr. gris ili rižine pahuljice) i malecki pojede na žlicu, ne stigne ni do spavaće sobe - a već mi spava u naručju. Oko 6 opet krene plakuckat, opet neće mlijeko. Dobije čaja i nana dalje.
Spavaju do 10 ujutro, što je super jer je MMu lakše prebrodit do 16 - kad ja dolazim s posla.
I tako spavam od polnoć i pol do 2. Pa drama. U 2 i pol zaspem dalje, do nekih 6, pa opet malo drame. U 7 je već vrijeme za na posao.
Ova mama bilzanaca više nije odmorna kao u zadnjem postu iz kolovoza