Maja prvotno napisa
Preferiram da me se zove onako kako se zovemSad ni ja više ne znam kako je to
 |
|||
|
|
|||
Preferiram da me se zove onako kako se zovem
A probaj mi se u nekom topicu obratiti pa ćeš vidjeti hoću li izgubit živce
Majo, dogovoreno!
ajme, majo, šta se ljutiš?
Ubit će nas osoblje ovog pdf-a
OT Evo navedena si kao primjer za vokativ
http://hr.wikipedia.org/wiki/Vokativ
Mene i muža D. ponekad zove po imenu. Ako nas doziva kad nismo u neposrednoj blizini, ili onako iz fore. A najdraže mu je kad mu tata dođe kući, pa me obavijesti: " (moje ime), doša ti je muž, ajde poljubi ga!"
Jako mi je simpatično kada neka djeca svoje roditelje zovu imenom, ali mi je srce prepuno kada čujem "mama".
Zapravo mi je svejedno, ali sa ovim sam potpuno sretna.
Zove me mama, ali ako se ne odazivam onda bude: mama, mama, mamaaaaaa, IVANAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!
Slatko mi je kad čuje od MMa, pa me zove Ivo
A tatu zove "taturoše" - jedna reč
x
mene zove mama ili mama+nadimak, tatu zove tata osim kad ga ugleda nakon sta se vrati s pola. onda kaze eno mog Ime!
a jedno vrijeme je mene zvala nadimkom a moju mamu mama.
većinom me zove mama, ali je negdje s 20-tak mjeseci počela koristiti i osobna imena za mene i mm-a, pogotovo ako je ne "čujemo" odmah. Ne vidim u tome ništa loše, simpatično mi je.
Svejedno mi je jel me zove mama ili po imenu. Trenutno je u fazi mama, oko 2. roćkasa je bila u fazi ime.
E je bila u todlerskoj fazi kad mi je dala nadimak (njena verzija mog imena) i onda me je tako zvala. Bilo je preslatko, no nije potrajalo, sad sam "mama" i raznorazne verzije "mame" - mamcica, mamicka, mamice i slicno.
Ja sam pak mamu zvala "mama+njeno ime" jako, jako dugo.
Onda je postala "mam" ili "mami" - "mami" je jos i sad.
Pazim na to da ju uvijek tako zovem i da joj se ne obracam sa "bako".
Mislim, OK ako pricam sa E dok je ona prisutna, pa kazem "Baka ce ti...".
Ali u direktnom razgovoru s njom, ispred E, uvijek joj se obracam sa "Mami" ili "mama".
Moja baka je postala svim ukucanima baka trenutkom moga rodjenja, i to mi je, kad sam bila dovoljno velika da shvatim, bilo krivo, cinilo mi se da je time izgubila svoj identitet u obitelji.
Zbog toga pazim da moja mama meni ostane "mama".
Priča mi kolegica da je bila mjesecima luda zbog tog "ma" kad je sin bio preko ljeta kod prijatelja u Dalmaciji pa je to pokupio.
ivar nas zove imenom, mi njega isto
ali kunem se da je on krenuo prvi
ustvari nemam pojma
moja sestra je cijeli zivot sve ljude, roditelje, rodbinu, babe i striceve, prijatelje nasih roditelja - zvala po imenu, ne mama, tata, teta i baba
meni je to bilo super, ali kad sam to skuzila vise nisam bila dovoljno hrabra presaltat se od pristojne curice, svaka baka bi je za unuku, u taj mod
a ivar je poceo po imenu nas nazivat otkad govori
nismo ga forsirali, ali ni ispravljali jer ne da nam ne smeta nego nam je to bas ok
ispravljali su ga redovito ljudi sa strane, od "suseda" iz konzuma pa do nedjeljnih ruckova s rodbinom, tipa: pa jel ti to mama ili neka sa cesteali njega ne dira i oduvijek slozi neki tako logican odgovor da me ostavi bez teksta i da mislim da ni ne treba drukcije
Mi imamo još čudniji obiteljski običaj, tj. kad sam rodila svi su me počeli zvati mama ( najviše MM ), a naše mame su prešle u status bake ( tako da znamo ko o kome priča ), tate su postali dede, pa nas tako i djeca zovu, imena Neven govori jedino ako ga izričito pitaš.
Mamu i tatu tako zovem, ali sam sve tetke, striceve i ostalu rodbinu zvala po imenu. I brat i svi ostali bratici i sestricne. I sad uopce ne trzam na strina. Do prije koju godinu uopce nisam razlikovala sto je strina, ujna, tetka.
A klinci me zovu mama. Tako to rade od pocetka samoinicijativno. Nitko drugi me ne zove mama, niti bih to dozvolila. I da me zovu imanom, opet dobro.
ovako i kod mene. s J. što mi je i logično jer kad je on učio govoriti
sad miješa, malo mama, malo ime, češće mama.
tako da me M uglavnom zove mama, rijetko kad imenom.
a znate onaj dječji biser (ja mislim iz one emisije bijela vrana ili sl).
pitali curicu, cca 2-3 godine:
kako se ti zoveš?
ja se ne zovem, mene dugi zovu.
a kako te zovu?
dođi simo.
Kćer je mene jedno vrijeme zvala "mama M..." ili tatu "Tata K...", to mi je baš bilo simpa. To je bila ta neka faza dok je bila trogodišnjakinja.
Nikad nas nije samo imenom zvala.
A sin me u zadnje vrijeme zove "Mameeeek".
Ja sam oduvijek Ma. I moja mater je meni Ma. Ćaća je Ta a baba Ba. Kod nas je to sve pojednostavljeno i maksimalno skraćeno
Baš mi je fora ovo sa skraćenicama Ma, Ta...
Inače T. me zove imenom kad privlači pažnju.
Recimo kad sam u nekom poslu pa ne reagiram na par njezinih poziva, onda me zovne strogo imenom.
Moji ni ne znaju kak se zovem, a kamoli da me zovu imenom.
Ma šalim se, znaju ali i kada ja npr. kaženm svojoj Ivi da se ja zovem Ana, ona kaže meni "Ne, ti nisi Ana, ti si mama!"
Pa evo, moja curka danas napunila 19 mj. i već par tjedana mene zove 'mama S...', a MM-a 'tata T...'. Prvo smo od iznenađenja pali na guzicu jer ne pamtimo da smo joj uopće ikad rekli kako se zovemo - al pametna je to curica pa je valjda pohvatala putem, slušajući kako nam se drugi obraćaju.
Meni i MM-u je to preslatko totalno se rastopimo kad to čujemo, tim više što je moje ime malo kompliciranije za izgovoriti tako malom djetetu pa ona ima svoju verziju (na koju otkidamo od smijeha). Naše oduševljenje je tim veće jer smo do pred par mjeseci strahovali jer je kao jako malo pričala, al otkad je probrbljala, svaki dan nas iznenadi nekom novom forom.
mališa nas zove mama i tata, ponekad iz fore po imenu, ali obavezno vikendom kad se zavuče meni u krevet zaurla tati muuuž
zove nas većinom mama i tata (iako tati govori tatek a meni nekad mamica) al zna zvati i po imenu....to većinom kad nas netko drugi zazove imenom pa i njemu fora..
meni svejedno..slatko mi i jedno i drugo kad kaže
ptičice nas zovu mama/tata
ponekad ako baš ne reagiram u sekundi ona viču mija
meni isto svejedno
Prije nego sto sam rodila sam pitala muza kako zeli da mu se kcer kasnije obraca i odmah je rekao 'tata'. Sada je tata u glavnome tata ali ga zna zvati i imenom (kada carica kaze tahticaaaah ja tebe toliko volim - rasiri rukica - doticni je naravno na koljenima) Carica mene zove mama (bez iznimke).
osobno mi to nije ni simpatično ni smiješno, nekako mi je to :/
Voljela bih da me moja L. zove mama a tatu tata jer ako neće ona, neće nitko a tako dugo sam htjela čuti te riječi, usotalom iako znam da to niej tako, kad čujem da dijete zove roditelje imenom meni to izgleda kao da nisu bliski. To je samo moj dojam.
Moje dijete ne može bez mene, niti ja bez njega. Ne da smo bliske, nego se još u životu nismo rastale na više sati. Mama ne može nikud bez nje, tata može gdje hoće. Samnom provodi više vremena pa je s obzirom na to i vezanija za mene nego za tatu. Mene zove imenom, tatu zove tata. Kako to objašnjavaš?
Možda bih trebala i ja nju zvati "kćeri" iz razloga da se netko sa strane ne zapita jesmo li bliski ili nismo? Mislim da se bliskost pokazuje i vidi na druge načine, a ne kako zovemo jedni druge u obitelji. Što je drugo riječ mama i tata nego titula, rodbinski odnos? Isto kao i muž i žena. Pa nikad svog muža nisam nazvala mužem, a ni on mene ženom. To sigurno znači da nismo bliski. Ne znam samo onda tko nam pravi djecu ko na pokretnoj traci.
Glupo mi je uopće objašnjavati nekome tko po onome kako dijete zove roditelje ili roditelji dijete zaključuje o bliskosti u obitelji.
Leona je negdje sa 4-5 godina imala fazu u kojoj je tatu zvala imenom kad bi se njemu obraćala, ali kad je govorila o njemu, onda je govorila tata ovo, tata ono...Trajalo je jedno šest mjeseci i tata se nije ljutilo, bilo mu je smiješno
Ja nisam doživjela da me zove imenom, pa ne znam kako bi reagirala. Iskreno, ne bi bila baš najsretnija na svijetu, jer mama tako divno zvučipa bi mi falilo, ali ne bi joj branila jer mi je zapravo logično da dijete barem neko vrijeme isprobava kako to zvuči kad roditelje zove imenom
Ninči,zašto se vrijeđaš a da umjesto toga pažljivo pročitaš cijeli post,tražila si naša mišljenja ja sam svoje rekla, pritom mi ni na kraj pameti nije bilo da dovodim u pitanje vašu bliskost, nego kažem kako to meni zvuči.
Re: Zvanje roditelja imenom
Uostalom nisi li nas ovo pitala u prvom postu, ja sam rekla da to meni nije OK, ako je tebi OK,sve 5, iako mi nije jasno zašto nas onda to isto pitaš,ako ti je to OK boli te đon što drugi misle o tome,kaj ne?!Nisam našla ovakvu temu pa se unaprijed ispričavam ako već postoji
Naime, moje 19 mj. staro dijete me zove mojim nadimkom već punih 2 mjeseca
Bude mi malo smiješno u trgovini kad se ona navije žicati me nešta pa me zove i zove i zove i kad onda nakon nadimka kaže "mama", ljudi se redovno opale smijati. Valjda u početku nitko ne misli da sam joj mama, čim me zove imenom
Ona zna i kako se tata zove i nekad i njega zazove imenom (više iz neke fore). I mene je tako počela iz fore zvati imenom, a sad mi se čini da joj je prešlo u naviku jer me i po noći kad se probudi zove imenom, onakva polusnena
Ja sam svoje roditelje oboje zvala imenom kad sam bila mala pa mi se sada valjda vraća
Stvarno me to ne smeta, čak štoviše- nekako mi je posebno moje dijete po tome
Ima li još netko da je "Imenovani roditelj" i kada su vaša djeca počela s ovim?
Nisam bila sigurna gdje staviti temu, ali valjda sam potrefila.
uživaj u svom ljupkom zlatu.
Ma ni ne vrijeđam se uopće
A i kako bi me to moglo vrijeđati kad meni to zvanje imenom niti najmanje ne smeta. I nisam otvorila topic da čujem kako to nekome zvuči i da se analiziraju odnosi roditelja i njihove djece, nego čisto da vidim koliko nas ima i da li bi to smetalo nekome. Normalno da svatko ima svoje mišljenje i puno pravo na njega
Ajde sam mi je lakše, ja sam se počela brinuti što moja nikad mene ne zove nikako i uopće ne govori mama. Ima godinu danaA sto se tice F, ima 18 mjeseci i - ne zove me nikako
Ne bi ispravljala da me zove imenom, ali to mi nije lijepo čuti, mama i tata je toplije i nježnije.
A pobogu kako bi tako malom djetetu objasnila da me ne zove imenom, kad dijete čuje da me svi tako zovu :/
Ne, ne bi ispravljala pustila bi da prođe, ako bi se zadržalo, ne znam, nešto bi smislila.
Ma sve je to normalno
A naša cura iako zna kako joj se tata zove, kad joj kažeš: "Hajde zovi T........!" A ona ko iz topa: "Tataaaaaa!" Ljudi popadaju kad je čuju
Moj N nas zove mama i tata. Zna nam imena, ponekad nas zove mama ime i tata ime.
Iskreno, ne zna, jel bi me smetalo da me zove imenom, mislim da ne bi, ali moram priznati da uživam kada čujem riječ mama jer me tako nitko drugi ne zove osim njega
Kod nas su zastupljene obje varijante.
Sven nas zove imenima a Leon mama i tata.
moja malena s 19 mjeseci tatu zove po imenu. ispočetka je to bilo slatko i smijali smo se, al sad je već i tati onako... previše. i baka je svaki put ispravlja da ga zove tata. al neki dan gospođa baka uredno pita malu di ti je ... (moje ime umjesto"mama"). i šta reći na takvu baku?
Ja svoje starce zovem imenom, uvijek su govorili da im je to fora, no sad kad sam rodila svoje dijete (zove me mama), moja je mama priznala da je nekad ipak željela da je zovem mama i da joj je to falilo...kada bi sve ponovila kaže bila bi jednostavno "mama"
Mi smo mama i tata i to mi je drago, ali znaju i kako se zovemo. Znaju nas dozivati po nadimku, ali to je više iz fore.
Nešto sam primjetila u raspravi: vi nikada ne zovete svoju djecu sine ili kćeri? Ja svoje dečke često znam osloviti sa 'sine', pa onda još znam i dodati: sine mali, sine veliki, sine najbolji (obojici)...
Moja isto ima 19 mjeseci i samoinicijativno me počela zvat po imenu (kompliciranom, btw, ime mi nije lako za izgovorit mlaom djetetu), kako i zašto ne znam, ali osjetila sam da je ponosna jer me tako može zvati. Slatko mi je.
Nekad me zove xy -mama ili mama-xy, a ponekad samo mojim imenom.
Nemam mišljenje o tome, ali mi je slatko. ma nek me zove kako hoće dok je u ljubavi.
Sin to nikad nije probao.
Mi smo u pravilu uvijek mama i tata, osim kad nas doziva onda nas uvijek zove miki i robi jer je cuo da se mi tako dozivamo
MM je Zlatan....pa ga je Kora prozvala tatan.
o da, zadnja 2 mjeseca viče mama Tanja-meni je to simpatčno
Meni je najljepše ime iz dječjih ustiju "mama" i tako me djeca ponajčešće i zovu. Obrate nam se i imenom, to mi je isto zgodno, ali ne bih htjela da me oslovljavaju isključivo imenom.
Netko je pitao kako mi zovemu djecu - imenom, nadimcima, a često i sinko, kćerce, bebice, djetešce...
zove nas mama i tata, a da nas zove drugacije ne bi me smetalo
Mene kći zove po imenu, osim kada nešto treba, tada mi kaže "mama". Počela je s time oko treće godine i meni je uvijek to bilo ok, štoviše, vjerojatno sam to isprovocirala sama jer me nerviralo kada bi me bivši (njen tata) zvao "mama".
Očuha obje zovemo prezimenom (nekako mu to dobro stoji), ja mu se obratim imenom ako sam ljuta. Mislim da tatu isto zove imenom, ali rijetko sam prisutna njihovim susretima pa u stvari ne znam.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom