Problemi s osobnim govorom

[oriel]

Još jedan primjer. Moja kći mora svakodnevno po par sati nositi flaster na oku kako bi vježbala drugo oko. Meni je naravno bilo žao zbog toga i razumjela sam da joj to smeta, pa sam ispočetka svaki put objašnjavala zašto je to potrebno, kakve mogu biti posljedice ako se slabije oko ne izvježba, bla, bla, bla. Kad su zaredali odgovori tipa: Baš me briga! Svejedno mi je, mogu i oslijepiti i sl. prestala sam objašnjavati i počela zahtijevati da stavi flaster iste sekunde. Zamisli da joj za 20 godina na pitanje zašto me nisi prisilila odgovorim: Ti nisi to htjela.

U nekim situacijama slične težine, recimo kad je u pitanju njezino zdravlje, a ne želi me poslušati, ja joj to i kažem.
Rečenicu tipa "Zamisli da ti se sad desi to i to, kad odrasteš ćeš mi reći da te nisam dovoljno pazila".

[Anemona]

A meni se pak čini da ga se osim toga i previše interpretira...pitam se jesmo li i u kojem trenutku zaboravili biti roditelji

Kužim što hoćeš reći. Ali mislim da većinom zapravo jesmo zaboravili biti roditelji. Što ne znači da znanje nije negdje u nama. Nekom će knjige biti jedan od alata pomoću kojih će doći opet do njega. Netko će 'primjenjivati' pročitano kako bi mislio da negdje ide. Netko će taj put prolaziti bez knjiga i inih alata. A netko će i dalje živjeti u neznanju i smijati se ovim drugima.

X

[Angie75]

Sjetila sam se ovog topica jutros kad sam obukla čizme, a moj dvogodišnjak se odmaknuo od mene i rekao da se boji (mojih čizama). Čak mi je i prošlo kroz glavu da ih preobujem jer su ga toliko uznemirile (i to samo zato jer sam jučer čitala ovu raspravu), ali nisam. Pa smo krenuli niz stubište zgrade, i vidjeli da su ga ukrasili onom "zmijom" od borovine i crvenom vrpcom po ogradi. I mali se opet stisnuo uz mene i rekao da se boji. Nasmijala sam se sama sebi što sam pomišljanja na preobuvanje čizama - ne možemo mi njih na taj način zaštititi od toga od čega se boje. Niti ja sad mogu skidati ukrase po haustoru. Treba im stvari objasniti na takav način da ga oni prihvate. I točka.

[maria71]

ajme, nisam više sama :D :D :D :D

na ovom forumu sam se digo vremna osjećala kao biće iz iz jure ili krede

[Ms. Mar]

Angie75, slažem se s tobom. Puno je njihovih želja koje ne možemo i ne trebamo ispunjavati. A to ne znači da ih ignoriramo. Ali važno je da uvažavamo njihove želje, da im se ne smijemo i ne odmahujemo rukom na njih. Sirius Black npr. razmišlja o tome zašto njenu P uznemiruje flaster i sl. (znači uvažava), ali ne skida (ne ispunjava svaku želju), a zatim i objašnjava i kroz igru joj pomaže riješiti situaciju. To je po meni idealno. A ona je postavila ovu temu jer u vezi toga nije sigurna. Tako sam bar ja shvatila.
Sad, netko će reći 'šta se bavite flasterima, čizmama i glupostima, nisu nam djeca od papira', ali sigurna sam da nam nabrojano nije glavna životna preokupacija, a da su nam djeca ipak vrijedna promišljanja o odnosima.

[meda]

Angie75, slažem se s tobom. Puno je njihovih želja koje ne možemo i ne trebamo ispunjavati. A to ne znači da ih ignoriramo. Ali važno je da uvažavamo njihove želje, da im se ne smijemo i ne odmahujemo rukom na njih. Sirius Black npr. razmišlja o tome zašto njenu P uznemiruje flaster i sl. (znači uvažava), ali ne skida (ne ispunjava svaku želju), a zatim i objašnjava i kroz igru joj pomaže riješiti situaciju. To je po meni idealno. A ona je postavila ovu temu jer u vezi toga nije sigurna. Tako sam bar ja shvatila.
Sad, netko će reći 'šta se bavite flasterima, čizmama i glupostima, nisu nam djeca od papira', ali sigurna sam da nam nabrojano nije glavna životna preokupacija, a da su nam djeca ipak vrijedna promišljanja o odnosima.

[Anemona]

Angie75, slažem se s tobom. Puno je njihovih želja koje ne možemo i ne trebamo ispunjavati. A to ne znači da ih ignoriramo. Ali važno je da uvažavamo njihove želje, da im se ne smijemo i ne odmahujemo rukom na njih. Sirius Black npr. razmišlja o tome zašto njenu P uznemiruje flaster i sl. (znači uvažava), ali ne skida (ne ispunjava svaku želju), a zatim i objašnjava i kroz igru joj pomaže riješiti situaciju. To je po meni idealno. A ona je postavila ovu temu jer u vezi toga nije sigurna. Tako sam bar ja shvatila.
Sad, netko će reći 'šta se bavite flasterima, čizmama i glupostima, nisu nam djeca od papira', ali sigurna sam da nam nabrojano nije glavna životna preokupacija, a da su nam djeca ipak vrijedna promišljanja o odnosima.

Neda mi se pisati, pa samo potpisujem.
Ms.Mar, pogodila si bit.
To što je Sirius otvorila temu, ne znači da joj se život okreče oko tog pregovaranja. Isto tako ima i tema o WC papiru, pa to ne znači da se osobi koja je otvorila tu temu cijeli život vrti oko WC papira.

[Sirius Black]

Ms. Mar, meda i Anemona


za temu o wc papiru, ja ni nemam pojma koji kupujemo.

[martinaP]

Ako se možemo dogovoriti, super, a ako ne (a riječ je, naravno, o nečem važnom) - mi smo mama/tata i mora nas poslušati . Predugo pregovaranje/dogovaranje nam je sasvim kontraproduktivno.

[majoslava]

prije nego sto sam postala roditelj, umisljala sam si da cu biti neprikosnoveni autoritet svojoj djeci i da tako treba biti... sama ne vjerujem ni u kakve autoritete, i tako se nekako i moja uloga roditelja formirala... neke stvari se naravno ne pregovaraju, kad se radi o vaznim stvarima sto se tice sigurnosti, ali ostale stvari, puno puta me stav djece doveo da preispitam svoju odluku, naredbu ili molbu, i cesto mi se desi da promijenim odluku...

[lasica]

ovako bi to bilo kod nas:
JA:ajmo pospremiti igračke u kutiju da se ne spotaknemo na njih i padnemo.pa onda on posprema a ja kao pomažem ali on više spremi neg ja-pregovarač sa mjerom(oko nekih stvari nema pregovora,a obično se tiču higijene i sl.dakle stvarno bitne stvari)

TATA:izvoliš pospremiti sve igračke....(pauza u kojoj mali ne ragira) jesi čuo,pospremi igračke).....ovaj tren da si sve pospremio jer ću ih sve pobacati,jer me ne slušaš-komandant



rezultat pristupa=mene oduvijek sluša i poštuje,tu i tamo imamo neki incident.tati rasteže živce ko žvaku i iživljava se na njemu.

[cokolada_83]

Mislim da ste zaboravile na jednu vaznu stvar,barem kod nas,kako ce djete reagirat zavisi od toga kako je raspolozeno.
Kad je dobre volje mozemo se oko svega dogovorit ali kad je umoran i nervozan ima situacija kad nemogu drugacije nego reci "moras".Ima situacija kad ni to ne vrijedi vec moram fizicki reagovati,ne da ga tucem vec maknem.Ako je dobro raspolozen i lupi pa ogledalu na ormaru dovoljno je da kazem "Nemoj D. to se ne radi jer moze puknuti."Kad je ljut,umoran i nervozan (jer vani pada kisa pa se nemoze igrati,ili ja pravim jelo pa se nemogu igrati sa njim u tom trenu itd) na moju prethodno navedenu recenicu ce nastaviti lupati.Onda mu kazem da prestane jer ce u kaznu,ako ni to ne vrijedi odnesem ga u drugu sobu i gotovo.
Nadam se da razumijete sta sam htjela reci.

[Zdenka2]

Cokolada, ovo što kažeš je potpuno točno za djecu dobi tvoje djece. Ali kad djeca skupe već neke godinice od njih očekujemo da bar pomalo počnu kontrolirati ne svoje raspoloženje nego reakcije koje proizlaze iz tog raspoloženja. Ne treba tu biti prestrog - samo se treba prisjetiti svojih odraslih neprimjerenih reakcija, ali ipak kako djeca rastu treba ih učiti na samokontrolu i odgovornost.