no@ prvotno napisa
Ono što zagovaram su diferencirani programi.
mislim da je jedan od osnovnih problema skolstva opcenito (i u austriji) prilican ili potpuni nedostatak diferenciranja. svi dobijaju istu "kasu" koja je mnogima preteska, mnogima prelaka, a samo manjini optimalna.
+ prilicni nedostatak individualnog pristupa koji bi uz opcenitu i jaku bazu za sve nudio i ono pojedinacno svakom djetetu pojedinacno, odnosno grupi. zapravo je strasno koliko se malo novaca ulaze u obrazovanje.
no@ prvotno napisa
Smatram da bi nastava trebala biti životnija i da bi učenici trebali imati osjećaj primjenjivosti/korisnosti znanja i vještina koje u školi stječu. I taj
osjećaj svakako treba omogućiti onome tko će postati kvantni fizičar ili klasični filolog; ali ga isto tako ne treba uskratiti učeniku koji će jednog dana biti odličan pekar ili trgovac.
ja sam pogotovo nakon bolonje prilicno skepticna prema "korisnosti i primjenjivosti". ona je naravno jedan dio obrazovanja, ali samo jedan dio.
obrazovanje u smislu razvijanja kritickog duha, razmisljanja, sposobnosti razumjevanja ovog kompliciranog svijeta je jedan drugi, po meni jako vazan dio obrazovanja.
i duboko se nadam da nam se obrazovne ustanove ( i skole i fakulteti) nece pretvoriti u "pogone" koji ce kao na traci proizvoditi "marljive" pcelice-radilice.
a sto se tice juhe i kvantne fizike ili latinskog. svatko prosjecno sposoban (a i ispodprosjecno) ce jako brzo savladati kuhanje juhice, variva i slicnog kada bude morao (dobar sam primjer za to), ali ono sto ce propustiti u obrazovanju tipa lationski i slicno (jer kome to zaboga treba, jelte?) tesko da ce poslije u odraslom zivotu nadoknaditi.