molim vas za savjet

[teylor]

pozdrav svima
ja sam nova na forumu pa se unaprijed izvinjavam, ako ste odgovarali na ovakva pitanja. samohrana sam majka djecaka od 3,5 godine.
kako, kad i sta reci djetetu kojeg otac ne zeli.

[magda_]

dobrodosla teylor
vjerujem da ce ti se javiti neko ko prolazi ili je prosao slicnu situaciju.
zao mi je da prolazis kroz sve to

[gita75]

pozdrav svima
ja sam nova na forumu pa se unaprijed izvinjavam, ako ste odgovarali na ovakva pitanja. samohrana sam majka djecaka od 3,5 godine.
kako, kad i sta reci djetetu kojeg otac ne zeli.

Kad pita. Na finjaka. J
a sam svom rekla da se tata i ja nismo slagali i da zato nismo mogli živjeti zajedno. Tata živi daleko i nikad ga nije posjetio (mali ga ne pozna). Nisam spominjala njegovu ulogu (tipa tebe tata ne voli).
Možda ćeš upoznati tatu jednog dana, za sad imaš samo mene, ali to ne znači da će ti nešto faliti.

[s3ja]

gita75 je to, po meni, lijepo rekla djetetu. Jednostavno i iskreno, bez drame i negativnosti.

Ja bih (a i jesam već pomalo) još djetetu rekla kako je najnormalnije da neka djeca žive s mamom i tatom, neka samo s mamom, neka s mamom, dedom i bakom, neka s mamom i bakom (kombinacija je stvarno puno!) i navela mu primjere iz naše okruženja...

Uglavnom, pričam mu o tome onoliko i onda kada on to zatraži...

Nije loše ni kroz slikovnice! Ima ih par na tu temu...

[maria elena 1984]

Psiholozi,pedijatri,dječiji psihijatri;čitav niz instanci koji se bavi dječijim razvojem,savjetuju(i djelim njihovo mišljenje)da dijete ne treba opterećivati situacijom(niti jednom),da ga treba voljeti,obasipati ljubavlju i sve ono što manjka bilo da je riječ o osobi ili nečem drugom u životu djeteta,treba izgovarati na glas i dijete od malih nogu(sukladno njegovoj zrelosti i intersu)suočavati s realnim činjenicama(tipa:ja te volim najviše na svijetu,ali tata nije s nama jer on neželi biti dio naše obitelji.neka djeca imaju samo mamu,neka samo tatu i to je sasvim normalno..ponekad obitelj ima manje članova i neki nisu tu...)imam sličnu situaciju u svojoj okolini
s tim da otac u tom slučaju nije želi dvoje djece.majka se odlično postavila od početka,bila je iskrena prema djeci,izravna,čvrsta,svjesna da je bez takvoga bolje;danas su ta djeca već srednjoškolci poznajem ih otkad su bili bebe i zaista je s njima sve ok,stabilni,normalni,vedri,upoznati sa svime...dapače,puno normalniji nego nego neka djeca koju odrastaju uz govor mržnje o ocu ili ona koja trpe njegove eskapade ili majčin žal i strah od budućnosti.
kada pita-samo iskreno,u skladu s dobi.to je pravi put.
naučite ga da voli sebe kao što ga vi volite.uz dobru staru-koga nema BEZ njega se može kao da i ne fali

[samamama]

)suočavati s realnim činjenicama(tipa:ja te volim najviše na svijetu,ali tata nije s nama jer on neželi biti dio naše obitelji.

slazem se sa vecim diom posta, osim sa boldanim dijelom. Mislim da nije produktivno dijetetu na takav nacin obasnjavati ista, to je isticanje negativnog i pretvaranje tate u losu osobu. osobno preferiram neutralan stav, a dijete neka samo dobije priliku razviti svoje misljenje.

Ja kazem da se tata i ja nismo slagali i da nismo vise htjeli zivjeti zajedno, sa nazankom na MI, a ne na ON NIJE HTIO.

[maria elena 1984]

meni lično nije svojstven neutralan stav zato možda dio koji ste boldali djeluje kao da je potencijalno negativnog prefiksa na riječ tata.mislim,to je činjenica da otac ne želi biti dio djetetova života(neovisno o razlozima-nije dio jer nije prisutan ne sudjeluje) i dijete će to i samo shvatiti kada počne shvaćati neke složenije odnose među ljudima.to nužno nemora biti negativno.recimo djeca o kojoj sam govorila odmalena na pitanja o tati su upoznata sa činjenicama-on nije ovdje jer neželi biti,i danas kada se o toj temi govori kažu-pa ja ga ne mrzim i ne ljutim se,samo ga nevolim i ne osjećam ništa prema njemu jer ga nisam ni upoznala.posebno mi je bilo dirljivo kada je ta curica rekla-da,ali zato ja mamu volim duplo i za nju i za tatu jer ona je bila oboje
ja se divim svim samohranim roditeljima,skidam im kapu i podržavam ih u njihovoj misiji odgoja i podizanja djeteta.mogu samo zamisliti kolika snaga,ljubav,hrabrost i odrješitost je potrebna za se čini ono što ponekad i više ljudi čini nemoćnima-izvesti dijete na pravi put,usadit mu vrijednosti i učinit ga samostalnim,sretnim i stabilnim bićem
jednoroditelji i svaka čast

[teylor]

hvala vam na dobrodoslici i savjetima, dale ste mi potrebne smjernice. ali mene je toliko strah tog prvog pitanja, jer me moj djecak jos nista nije pitao.
znam da moram biti čvrsta i hrabra i prenijeti mu to kao potpuno normalnu situaciju, ali se bojim hocu li to uraditi kako treba .
naime,moj sin poznaje svog oca iako ni dana nije zivio sa njim.
ostavio me je u sestom mj trudnoce, ali i pored toga htjela sam da djete zna ko mu je otac i da imaju normalan odnos.
znala sam da to moze biti mac sa dvije ostrice, ali sam se nadala da ce osjecaji prema prvorodenom djetetu pobjediti.
na zalost ispostavilo se da je njemu dosta jednom mjesecno vidjeti djete i to na dva sata, ovede ga na sok, ali ni tad nisu sami pa znaci da ni tad nije posvecen samo sinu. rijetko kad se sjeti pa ga odvede svojoj kuci, jer tamo nije dobrodosao od strane moje bivse svekrve.

[maria elena 1984]

ovdje imaš potporu punu koliko god trebaš nisi sama u takvoj situaciji,mnogo je ljudi prošlo ili prolazi isto pa imaju prekrasnu djecu bez imalo trauma.sigurna sam da ćeš se snaći najbolje sa svojim sinčićem i bez straha-djeca osjete strah,jako si hrabra kada sama odgajaš dijete i trebaš biti ponosna na sebe.to što netko tko bi po svim zakonima ljudskosti i ljubavi trebao obnašati svoju dužnost,ulogu i misiju kao roditelja ili bake a to ne čini je odraz limitiranosti,siromaštva i velikog emocio-moralnog hendikepa i u krajnjoj liniji rezultat njegovih sramotnih i površnih životnih prioriteta i netko takav nemože ni o sebi brinuti a kamoli biti tata i to malenome neće nedostajati jer sam uvjerena da ćeš ispravno postavit stvari u njegovoj glavici

[maria elena 1984]

jer kao što jedan gospodin kaže-klavir vas ne čini pijanistom.ni DIJETE OCEM.

[samamama]

hvala vam na dobrodoslici i savjetima, dale ste mi potrebne smjernice. ali mene je toliko strah tog prvog pitanja, jer me moj djecak jos nista nije pitao.

moj ce jos malo 3 godine i poceo je odavno pitati neke stvari, dajem mu odgovore jasne i kratke, a vidim kako mu se u glavi slazu kockice. Trenutno mozda cak i pogresno shvaca, pa mi zna reci: zasto mi ne das tatu?
kao da je to ne meni.. ali ni tada se ne uzrujavam, trudim se dati ponovni bolji odgovor.
Moram piznati da sam u svega nekoliko navrata pukla kao rezultat takvih optuzbi, pa sam u ljutnji znala reci dio istine ili mog viđenja istine.
Ne zelim ga opterecivati za sada, jos je pre mali, neka svojim tempom shvati sve sam, pitanje je vremena kada ce shvatiti da nije normalno da ga tata NIKADA ne nazove, da mu nista ne kupi i da ga vidi 2 puta mjesecno, iako su mu kod nas vrata uvijek otvorena.

[teylor]

danas sam bila na razgovoru sa psihologom u centru za sr
naime, prilikom razvoda sud je odredio da moj ex kontaktira sa sinom svako drugi vikend od petka u 18 do nedjeljeu 18, za vrijeme drzav i vjerskih praznika po jedan dan i pola god.odmora.
naravno, on se toga ne pridrzava.zadnji put ga vidio 31.10. na 2 sata, i tad mu je kupio dva najmanja cipsica sto postoje i to je sve.......
iako mu je sin rekao da mu kupi dvd sa crtićem i jos neke sitnice
i tako ja odem kod struke na razgovor, na koji me je uputila soc radnica koja mi je rekla da mu ne dam vise dijete, jer to lomi djecaka.
da rezimiram: ja sam jos opterecena svojim bivsim, prezalicu ja njega, djetetu pokloni ne znace toliko koliko mi mislimo, djeca nemaju osjecaj za vrijeme pa njemu mj dana moze biti sat, a moze i godina :?
ako ja ne dam dijete ja krsim presudu, a on samo ne postuje presudu. ja se opterecujem ne bitnim detaljima.
kad sam izisla, osjecala sam se kao paranoidna ludaca
ko je ovdje lud