Dojim svog sina već 20 mjeseci. Nekad je strašno naporno, noći su nam neprospavane, razmišljala sam o odvikavanju, isprobavala odvikavanje, nije išlo, i odlučila dojiti dok god njemu to puno znači. Tješim se da će prestati sam kad bude spreman.
Najviše me živcira komentiranje moje okoline, pa on je već veliki, sad ćeš ga teško odviknut, zar će dojiti do 18-te godine i slično... luda sam... i zbog takve situacije još više depresivna kad mi pukne film i kad poželim da istog trena prestanemo a vidim da ne ide.
Kako se nosite sa sličnim situacijama?