Dosta dugo već muku mučim u komunikaciji s Jankom.
Poprilično me ne sluša, sve što mu kažem moram ponoviti više puta, na kraju uvijek neka dreka, pokupi sve najgore što vidi u vrtiću, pa se nekad i bezobrazno ponaša što ja ne mogu smisliti pa to svakako onda izgleda.
Jednostavno više ne znam što da radim da uključi uši i da počne sudjelovati u onome što mu kažem.
Zna se dogoditi da navečer odem spavati s gorčinom jer se stalno ispitujem što sam krivo, zašto me ne sluša, gdje sam ja pogriješila...
I mislim si, ujutro ćemo ispočetka mirno i polako. I onda moj Jankec počne, čim otvori oči, ne surađuje, pokušava suzama doći do sveg što ne smije, a ja na te suze okinem.
I dom krenemo uvrtić već sam luda.
Još jedna "problem" je taj što on bar po mom viđenju ne zna dobro komunicirati. Želi nešto reći, a onda se sav spetlja, pola toga ga ne razumijem kaj hoće.
Kada gleda neku predstavu u vrtiću uopće ne zna ispirčati što je gledao. Spomene životinje koje je vidio, ali sve tak nekak zbrda zdola, da ga ja ništa ne kužim.
Inače dosta je samostalan, zna brojeve, kada nešto želi odmah nauči, ali samo ono što njega zanima.
Dakle, najviše me muči tak njegova komunikacija.
Sada imam osjećaj da sam sve nekako uširoko opisala i da me se možda neće skužioti što sam htjela, ali eto, potpitanja, savjeti sve je dobrodošlo jer jednostavno želim bolju komunikaciju sa svojim sinom.