Ni nama uopće nije drago to nanašanje i cmakanje, a opet s druge strane već se osjećam da pretjerujem, npr. dodju kum i kuma, ja ih pozdravim, dam im pusu i onda uzmem svog miša nosim ga i ljubim (da mi ga oni ne natežu) i onda se poslije sjetim da se uopće nisam umila prije negoli sam uzela maloga i onda me to muči... Ne želim ni da bude pod staklenim zvonom i jako mi je teško odrediti granicu. Najsretnija bi bila da ga nitko ne dira ali borim se sama protiv sebe jer ipak mislim da je loše toliko se opterečivati svime. bakama damo da uživaju u njemu,vrhunac glupog osjećaja bi mi bio da svojoj mami nedam da poljubi unuka (ona je itekako pametna žena koja ga ni nebi ljubila da je šmrkava) a ostalima dam da ga kratko drže, jedino napomenem da ga ne ljube.