Na trećem porodu ja prvi put u prilici da probam klistir. Kažže sestra, malo se strpite, pa onda trk na wc. Ja sam čekala,nisam znala koliko je to malo, i kad sam htjela na wc(naravno da ne sjednem na wc šolju-pa ako sam u trudovima nisam poblentavila

), da se sagnem, pljas, sve puče iz mene po wc-u. Jao mene, šta sada?! Razgledavaj gore dolje,kad tamo u jednom wc-u nađoh kantu, džoger, crijevo za vodu, domestos. I lijepo vam ja uključih crijevo, saprah wc, posuh malo domestosom radi dezinfekcije, i sve to sa trudovima na svake 2 minute. Kad sam legla na krevet, pita jedna sestra drugu : Čuje li se tebi nešto, kao solna kiselina? A ja sva sretna, i kroz 25 minuta, rodih svoju krasoticu.
Nakon sat vremena, dolazi mm sa djecom, i ženom od brata,da nas vidi. Pošto je u pitanju malo porodilište, bebu mu pokazuju,njemu skače pritisak, i onda izlazim ja na prozor na 2. spratu. Onako, sva blažena, lijepa, lebdim. Pitam ih: I , kako ti se čini?! A on će: Ma ok je, samo ti je friz skroz razbarušen, a da se malo urediš?! Imam kratku kosu i valjda od trljanja po bolničkom krevetu sve je otišlo u vis, ali koga jede briga za to. Osim, MM, naravno!