Meni i mm, koji smo tek na početku perioda isčekivanja koje uključuje nazivanje i čekanje na onaj pravi poziv, čini se da bi nam uz manje informacija bilo lakše. Naime, mm zna tri obitelji na svom poslu koje su usvojile djecu, kod mene na poslu dvije kolegice su usvojile djecu. Tu je i forum. Razgovarajući s kolegama s posla i čitajući forumska iskustva, nakon završene obrade u CZSR činilo mi se da uopće nema nade za nas.
Moram priznati da me je i prilično "ubio u pojam" razgovor s kolegicom koja je usvojila tri sestre i sada je jako nezadovoljna svojom djecom.
No, tko može dati garanciju da će išta u životu - muž, djeca, roditelji biti super i najbolji. Pa sam se sabrala i zovem i čekam i nadam se.
Mislim da bi bilo krasno da postoji neko savjetovalište za roditelje, ali u našoj stvarnosti i na našim prostorima, bojim se da od toga ništa, ne računajući entuzijazam onih koje vode Školu za posvojitelje. Nema u društvu potpore za brojne skupine koje potporu trebaju, pa tako nema niti za posvojitelje.
Dobro je da postoji barem ovaj forum jer je sjajno kada vidiš da nisi sam u svojim dilemama, strahovima...Kada vidiš da tvoje iskustvo dijeli i razumije još netko tko to isto prolazi. To je snaga grupe.