Evo, moja velika cura (još malo pa 6 g.) došla je do faze kad joj svako "jače" neslaganje sa mnom završi s: nisi mi ti mama, ne moram te slušati! 8)
Sve joj laganini objasnim zbog čega ipak jesam njena mama i što mamu čini mamom... ona se jako brzo vrati u tračnice, zapravo niti ne misli još zaozbiljno kad mi to kaže - više me testira kako ću reagirati (želi me ipak malo naljutiti kad ograničim crtić ili sl.).
Ipak kad kažem da je mama , između ostalog, ona koja ju beskrajno voli, priupita me da li to znači da je teta koja ju je rodila ("pa i ona je mama, zar ne?") nije voljela?
Taj dio joj još nije baš jasan...kuži da se ova nije mogla brinuti za nju, ali ne sviđa joj se pomisao da ju možda nije voljela. A ako ju je , pak, nekako voljela zašto ju je ostavila? S druge strane još ne shvaća da je i odluka da se zadrži dijete i da ga se da na posvojenje određena vrsta ljubavi.
Počinju pomalo i pitanja na koja zbog manjka podataka ne znam odgovor, a njoj se "ne znam" ne sviđa.

Vjerujem da nejavljanje "starih" posvojitelja ima samo jedan razlog: teškoće, dogodovštine, svakodnevica...potpuno je jednaka kao i kod neposvojene obitelji o kojoj čitamo napr. na Izazovima roditeljstva. Nakon početnog uzbuđenja potpuno zaboraviš da si se posvojio.