Ne osjećaj se jadno nego djeluj! A to znači da ćeš prvo sama sebe natjerati da se smiriš jer tvoj strah i jad blokira otpuštanje mlijeka...

Uzmi svoje dijete na ruke, povuci se na mirno i ugodno mjesto u kući, namjesti ugodno svjetlo, pusti i ugodnu muziku ako ti paše i mazi bebu, smireno diši, misli na to što se u tvom tijelu događa...
A događa se to da tvom mozgu trebaju signali da počne proizvoditi više mlijeka, a ti signali stižu iz dojke kada je beba siše ili se ti izdajaš.

Najveća je zabluda "čuvati" mlijeko - izdajaj ako treba par kapljica svakih deset minuta. I izdrži taj stresan period jer znaj da će ti se sav trud isplatiti. Ta mala kriza i panika prolazi u periodu od 48 - 72 sata, ali samo ako budeš djelovala onako kako sam ti opisala. Samo ćeš odjednom skužiti da ti beba spava duže, a što se dojki tiče, prepunjenost, kvrge i nabreklost teškoće su koje su prisutne u početku dojenja i ovaj problem s praznim dojkama meni se čini lakše rješiv (iako paničan zbog straha da beba ne ostane gladna) nego što su upaljene dojke i začepljeni kanali.

Posegneš li za bočicom moraš biti svjesna da je svaka bočica korak unatrag i da sebe unazađuješ u proizvodnji svojeg mlijeka koje je za tvoje dijete neprocjenjivo.

I na kraju, sve ovo sam ti napisala iz osobnog iskustva - prvo dvoje djece dojila sam ukupno 4,5 mjeseca, trećeg sina 4,5 godine. Na žalost, učila sam na svojim greškama.

Iskoristi me tako da ti naučiš na mojoj greški...

Ukoliko savjetnice za dojenje uoče neku nepravilnost u mojim savjetima molim da me isprave.