Drago mi je da ima dobrih primjera rada s djecom u glazbenim školama sigurna sam da oni prevladavaju,ali na žalost moje iskustvo je loše.Ne u cjelini,već u djelu kada se radi o metodama rada kao što su drilanje,vikanje,posramljivanje...tako da je moje dijete u jednij fazi izjavilo kako mu se čini da su sva djeca koja idu u gl.školu nesretna.Kaže,vidim im se na licu.Alarm!!!Moje dijete je nesretno i šalje mi poruku:"Ne želim ići u glazbenu školu"!!!Ipak nije tako.Želi naučiti svirati,voli glazbu, voli muzicirati ,ali...ne voli kada netko viče,kada se samo prigovara a rijetko pohvali,kada se posramljuje tako što se digne da se vidi tko je pogriješio!?Kako sam demokratičan roditelj i nikada ne radim nikome ovakve stvari,a kamoli djeci bila sam neugodno iznenadjena i reagirala sam.Što će se dogoditi,vidjećemo,nadam se pozitivno za sve koji sudjeluju u ovoj priči.Uvijek je potrebno samo malo dobre volje da se problemi riješe.U ovom slučaju netko bi trebao malo više naučiti o metodama rada s djecom i suočiti se s pogreškama u svom radu.Važno je reći da sam razgovarala sa roditeljima koji su mi potvrdili isto i koji se ili spremaju reagirati ili su već reagirali.Doista nikada ne reagiram na prvu i nastojim uvijek sagledati činjenice.Razgovaram puno sa svojom djecom i čujem i što mi govore,ali nastojim biti objektivna mada je to ponekad teško.Tada razgovaram s prijateljima da čujem njihovo mišljenje.Na taj način sam i otvorila ovu temu.