Samo da kažem ovo - u svakom žitu, pa i prosvjetarskom, ima kukolja... Žalosno je (budući da se radi o individualnoj nastavi) da u tom slučaju djeca/mladi često steknu krivi dojam o struci općenito, kao što se vidi i ovdje...Nedavno me naša profesorica harmonike upozorila da ne treba djecu previše tjerati da vježbaju, kako se ne bi stvorio otpor. Tu je bitno uhvatiti ravnotežu između previše i premalo i osoba učitelja/profesora je jako bitna.

Problem nemogućnosti izbora drugog učitelja glazbe čest je u malim sredinama, ali da se koje moje dijete srelo s bilo kakvim problemom u vezi nastave instrumenta, porazgovarala bih prvo s profesoricom i iznijela svoje mišljenje... Ako se ništa ne bi promijenilo, probala bih naći drugu osobu, drugu školu ili čak drugi način da moje dijete uči glazbu. Ne odgovaraju svi učitelji svoj djeci, to je tako i u osnovnoj redonvnoj školi, ne samo u glazbenoj. A bitno je da djeci učenje ne bude tlaka, jer to ima dugoročne posljedice. S druge strane, učenje glazbe nije obaveza nego izbor. Danas postoji također privatna poduka, razni tečajevi i drugo. Pravo je umijeće naći pravu mjeru za svoje dijete, a to je proces koji zna jako dugo trajati. Slično je i s treninzima. Loš trener ili loša komunikacija dijete-trener može u startu pokopati dar mlade osobe. E, pa, roditelj je tu "moderator" koji treba pronaći način da stvar funkcionira.