Željela bih čuti vaša mišljena metodama rada u glazbenim školama.
 |
|||
|
|
|||
Glazbena škola
Željela bih čuti vaša mišljena metodama rada u glazbenim školama.
Mislim da nema kod nas nekih didaktičko-metodoloških standarda pa je to jako različito od profesora do profesora. Ovisi o puno faktora: dob profesora, instrument, u čijoj klasi je bio prof. kao dijete i sl.
Po mom mišljenju dosta suhoparno i nimalo prilagođeno uzrastu. (Iz iskustva).
Eh, mi imamo drugačije iskustvo... Doduše, tek smo na početku (djeca su krenula na harmoniku ove školske godine) ali je jako dobro.
Mlađi sin je želio svirati klavir, a kako nemamo doma taj instrument, preporučili su nam harmoniku. Nije požalio (svira si sintić sam doma uz knjigu za harmoniku pa opet dobro...).
Daklem, nastava instrumenta je individualna nastava. Moja dva sina su sada 2. i 3. razred oš i mlađega nismo namjeravali još davati, ali eto - utrpao se, prošao prijemni pa dobro...
Susjeda (ima djecu u 2. i 4. razredu iste škole, različiti instrumenti) mi je rekla da su profesorice harmonike odlične, a u to smo se i sami uvjerili.
Za solfeggio smo čuli priče da je profesorica kojoj su dečki krenuli stroga i zahtjevna, ali pokazalo se da su je djeca izuzetno dobro prihvatila. Žena održava primjerenu disciplinu u učionici i njima je sve to zabavno i pravi im je odmor (pogotovo mlađem) od halabuke osnovne škole. Mi smo super zadovoljni. Da li će tako i ostati kad se zahtjevi povećaju, nemam pojma. Ovo je tek početak, a ja sam iznenađena kojom brzinom se uče početne stvari, ali super im ide (iako su tek u fazi prihvaćanja instrumenta kao dijela sebe). Bit će dobro.
Btw. znam ja to i iz iskustva... Harmonika na kojoj djeca vježbaju je nekad bila moja.Osnovnu školu ne pamtim naročito dobro (uobičajeni kaos) ali prijateljstva iz glazbene škole održala su mi se do danas, 40 godina kasnije! :D
Htjedoh dodati i ovo - davno sam sama sa sobom raščistila jednu dilemu - ne mislim djecu prisiljavati, ali dat ću sve od sebe da ih motiviram završiti barem osnovnu glazbenu školu. Dalje trenutno nije ni pametno gledati (a ni bitno). Ako budu htjeli sami, ok, ako ne - imat će barem osnovnu glazbenu naobrazbu koja dobro dođe u brojnim drugim strukama... To dobro zna moja prijateljica (učiteljica rn), dosta ljudi koji su si kasnije glazbu odabrali kao poziv, a bome i dosta tehničara kojima je elementarna naobrazba iz ovog područja također dobro došla.
O kojoj glazbenoj školi govoriš i zašto tako misliš? Kojeg uzrasta su ti djeca bila kada su krenula u glazbenu školu?ANKARA prvotno napisa
x Isto nemam ambicija da djeca budu glazbenici, iako im je tata glazbenik. Želim da se bave nečim plemenitim, da se školuju za glazbenu publiku, da se druže sa sličnom djecom, a sve povrh toga je samo na njima.
glazbena škola
Drago mi je da ima dobrih primjera rada s djecom u glazbenim školama sigurna sam da oni prevladavaju,ali na žalost moje iskustvo je loše.Ne u cjelini,već u djelu kada se radi o metodama rada kao što su drilanje,vikanje,posramljivanje...tako da je moje dijete u jednij fazi izjavilo kako mu se čini da su sva djeca koja idu u gl.školu nesretna.Kaže,vidim im se na licu.Alarm!!!Moje dijete je nesretno i šalje mi poruku:"Ne želim ići u glazbenu školu"!!!Ipak nije tako.Želi naučiti svirati,voli glazbu, voli muzicirati ,ali...ne voli kada netko viče,kada se samo prigovara a rijetko pohvali,kada se posramljuje tako što se digne da se vidi tko je pogriješio!?Kako sam demokratičan roditelj i nikada ne radim nikome ovakve stvari,a kamoli djeci bila sam neugodno iznenadjena i reagirala sam.Što će se dogoditi,vidjećemo,nadam se pozitivno za sve koji sudjeluju u ovoj priči.Uvijek je potrebno samo malo dobre volje da se problemi riješe.U ovom slučaju netko bi trebao malo više naučiti o metodama rada s djecom i suočiti se s pogreškama u svom radu.Važno je reći da sam razgovarala sa roditeljima koji su mi potvrdili isto i koji se ili spremaju reagirati ili su već reagirali.Doista nikada ne reagiram na prvu i nastojim uvijek sagledati činjenice.Razgovaram puno sa svojom djecom i čujem i što mi govore,ali nastojim biti objektivna mada je to ponekad teško.Tada razgovaram s prijateljima da čujem njihovo mišljenje.Na taj način sam i otvorila ovu temu.
Iskustvo moje sestre nije baš najbolje. Upisala je violinu sa samo 7 godina kao iznimno nadareno dijete, prva je bila na prijemnom (prijemni 99%, iduće dijete je imalo tek 85%). Inače se tada violina mogla upisivati tek sa 9 godina (ne znam kako je sada), a kako je ona bila prva na prijemnom dozvolili su upis. Profesor instrumenta je bio stari pijani napaljeni jarac. Znao se toliko napiti da bi u 2 ujutro zvao doma da otkaže nastavu instrumenta. Maltretirao ju je, čak i pipkao. U školi je bilo obavezno da svaki učenik ima 2 koncerta godišnje, moja sestra je uredno imala 4 koncerta godišnje i nastupala je sa učenicima viših razreda. Kako se otkrilo da maltretira moju sestru, moji su išli u školu tražiti da se promjeni profesor. Škola je odbila pod izgovorom "kad bi svi tražili da odu od njega, onda on ne bi više imao ni jednog učenika". On je to saznao i srušio moju sestru na kraju godine instrument. Morala je ići na popravni. tad je bila 3. razred. Nije htjela ići na popravni. Odustala je od instrumenta. Na žalost. Obožavala je violinu. Svirala ju je stalno. Škola je dopuštala da preko ljeta zadrži instrument, pa je cijelo ljeto svaki dan svirala i vježbala u vrtu naše vikendice na Braču...
Koliko sam čuo, dotični profesor je malo nakon toga umro. Moja sestra više nikad nije svirala violinu.
Samo da kažem ovo - u svakom žitu, pa i prosvjetarskom, ima kukolja... Žalosno je (budući da se radi o individualnoj nastavi) da u tom slučaju djeca/mladi često steknu krivi dojam o struci općenito, kao što se vidi i ovdje...Nedavno me naša profesorica harmonike upozorila da ne treba djecu previše tjerati da vježbaju, kako se ne bi stvorio otpor. Tu je bitno uhvatiti ravnotežu između previše i premalo i osoba učitelja/profesora je jako bitna.
Problem nemogućnosti izbora drugog učitelja glazbe čest je u malim sredinama, ali da se koje moje dijete srelo s bilo kakvim problemom u vezi nastave instrumenta, porazgovarala bih prvo s profesoricom i iznijela svoje mišljenje... Ako se ništa ne bi promijenilo, probala bih naći drugu osobu, drugu školu ili čak drugi način da moje dijete uči glazbu. Ne odgovaraju svi učitelji svoj djeci, to je tako i u osnovnoj redonvnoj školi, ne samo u glazbenoj. A bitno je da djeci učenje ne bude tlaka, jer to ima dugoročne posljedice. S druge strane, učenje glazbe nije obaveza nego izbor. Danas postoji također privatna poduka, razni tečajevi i drugo. Pravo je umijeće naći pravu mjeru za svoje dijete, a to je proces koji zna jako dugo trajati. Slično je i s treninzima. Loš trener ili loša komunikacija dijete-trener može u startu pokopati dar mlade osobe. E, pa, roditelj je tu "moderator" koji treba pronaći način da stvar funkcionira.
Nastava instrumenta je nastava jedan na jedan, što znači da je profesor izuzetno bitan, mislim i presudan i za motivaciju i za dobru pouku i za dobar odnos općenito. Nikada ne bih prepustila slučaju kod koga će moje dijete učiti glazbu. Kada bi se dogodilo da je dijete iz bilo kojeg razloga nezadovoljno zbog profesorovih metoda, maknula bih dijete - preselila bih ga drugom profesoru. Radije bih ga i ispisala iz glazbene škole nego da pati zato da bi netko tko ne zna raditi s djecom popunjavao satnicu.
Osim potpisa pod Zdenkin post, po stoti put ću napisati: promjena nastavnika je sasvim normalan i legalan čin koji se lako postigne: ode se kod pročelnika odjela i zatraži drugi nastavnik bez suvišnih objašnjenja, ili ako treba baš uz eksplicitno objašnjenje. Poželjno je prethodno se raspitati kome se ide.
Mislim (nakon drugog iščitavanja) da Rosalie ne govori o nastavi instrumenta - problem je u grupnoj nastavi (orkestar ili solfeggio) jer kaže da se dijete treba dignuti ako je pogriješilo.
Metoda je malo :/ ali ja bih, osim s osobljem škole, porazgovarala i sa svojim djetetom... To nije pravilo za sve, ali ja bih tako. Teško je to... Ako je baš taj pristup dugotrajni izvor frustracije, treba naći drugo rješenje. Ja imam dečke (iako to nije bitno) i nekako mi se čini da nisu jako osjetljivi na vlastite greške i kritiku izvana (čak se uhvatim misliti da bi trebali biti osjetljiviji, ali dobro je da je ovako). Tu i tamo se požale da su bili u kazni na klupi (na atletici, ovo se NE odnosi na glazbenu, tamo je sve ok) a kad ih ispitam, redovito moram priznati da podržavam trenera u odluci.
Natrag na temu - i ja se sjećam nekih elemenata posramljivanja iz ranih godina glazbene škole (od samo jedne osobe) ali nismo si ih uzimali k srcu.... Bili smo vesela i razularena dječurlija s kojom je trebalo znati. U pitanju je tada bila mlada osoba, bez iskustva, koja jednostavno nije znala bolje i učila je od nas kao i mi od nje. Kroz godine to se promijenilo na bolje, ali ipak, osoba koja nas je u tim pubertetskim godinama pokušavala "disciplinirati" na taj način nije ostavila poseban dojam ni na mene ni na moje prijatelje. S druge strane, osobe koje su nam se znale približiti (prvi učitelj instrumentai voditeljica školskog orkestra
) s radošću pamtim i danas.
Tek je ove godine krenuo. Nisam zadovoljna jer se apsolutno ne trude da motiviraju djecu a sat se država kao za oodrasle koji već sve znaju. Ima 7.godina i tek je ove šk. godine krenuo u glazbenu galeriju.O kojoj glazbenoj školi govoriš i zašto tako misliš? Kojeg uzrasta su ti djeca bila kada su krenula u glazbenu školu?
Nisam skužila da se radi o solfeggiu - kad se radi o tome, postupila bih kao i u OŠ - išla bih razgovarati s tom nastavnicom/nastavnikom i s ravnateljicom/ravnateljem. Spadam među one koji imaju "traume iz djetinjstva" zbog solfeggia i staromodnih da ne kažem polunasilničkih metoda poučavanja. :/
Glazbena škola
Peterlin je u pravu radi se o solfeggiu i orkestru.Sutra idem na razgovor i očekujem da se problem riješi.Razgovor s ravnateljem mi daje nadu da će sve biti u redu i čini mi se da se radi o školi koja (bar u mom slučaju) uvažava mišljenje i stavove roditelja.Mislim da treba uvijek ukazati na moguće probleme i izvore frustracija, osobito kad se radi o djetetu.Pridajem veliki značaj odgoju svoje djece osobito vlastitom primjeru i utjecaju koji taj primjer može imati na formiranje svijesti i stavova mlade osobe.Stoga, jako mi je važno da su osobe koje ih obrazuju i odgajaju stručne i sposobne.I sama kažeš da glazbena škola nije obvezna, pa je to razlog više da ljudi koji rade u njoj imaju kompetencije.Loše iskustvo je vezano samo za jednu osobu i nikako ne želim generalizirati stvari.Naravno da sam provjerila sve činjenice (to traje duže vrijeme), čula tuđa mišljenja i odlučila maknuti svoje dijete od tog profesora.Ako to ne bude moguće u svakom slučaju tražit ću druga rješenja.
Iskustvo koje navodi JosephK je grozno i ne mogu si zamisliti tako nešto.Znam, da se te stvari događaju, ali......
Glazbenu galeriju ili glazbenu školu? Ako je ovo prvo onda predlažem ovo drugo 8) .Tek je ove godine krenuo. Nisam zadovoljna jer se apsolutno ne trude da motiviraju djecu a sat se država kao za oodrasle koji već sve znaju. Ima 7.godina i tek je ove šk. godine krenuo u glazbenu galeriju.O kojoj glazbenoj školi govoriš i zašto tako misliš? Kojeg uzrasta su ti djeca bila kada su krenula u glazbenu školu?
Rosalie, sretno! Treba se boriti za svoje dijete.
ja sam zavrsila glazbenu skolu - sviram klarinet.
Iz svog iskustva mogu rec da je bilo fenomenalno, da se nastavnica prema svakome postavljala individualno, poticala nas, razgovarala s nama i davala sanse svima - i boljima i losijima tj onima s manje sluha.
Al opet, govorim kako je tu, bilo bi lijepo da je svugdje tako...
A ja ću potpisati iz osobnog iskustva. Meni je promjena nastavnika nakon 3. r. o.š. spasila glazbeno školovanje i u potpunosti promijenila odnos prema glazbi i vježbanju i svemu.
Danas na svoje dane glazbene škole (pogotovo srednje) gledam kao na najljepše iskustvo iz školskih dana.
Glazbena škola
Nadam se da sam rješila problem,jer nakon razgovora s ravnateljem i dotičnom prof.dogovorili smo promjenu nastavnika.Voljela bih da mogu reći da je profesorica shvatila poruku,mislim da nije.Šteta za drugu djecu koja možda imaju veći prag tolerancije i pristaju na metode koje bi doista trebale biti out.Šteta i za profesoricu koja očito ne razumije koliko malo treba za usrećiti jedno dijete.S mojim djetetom je propustila priliku.Sve pohvale za ravnatelja koji je prepoznao ozbiljnost situacije i učinio sve da problem riješi.
Glazbena škola
Hvala,Peterlin na dobrim željama.Moram reći da sa osobitom pažnjom čitam tvoje postove.Imamo poprilično slične stavove .
Rosalie, drago mi je da si to riješila.
Moj M. ide u 5. razred glazbene škole i svira klavir. Dolazio je u kontakt s više nastavnika solfeggija zbog raznih bolovanja, mijenjanja itd. Svi su bili tako različiti ali sa svima smo bili totalno zadovoljni (možda zato jer njemu to totalno ide i želi dalje na teoretski smjer) Kod solfeggija postoji faktor odnosa težine gradiva i djetetovih sposobnosti da ga shvati. Tu je i činjenica da škola upisuje djecu prema predispozicijama, a da ih se, budimo iskreni, ipak jako puno upiše bez istih jer roditelji smatraju da djeca moraju imati glazbenu školu. Mnogi se nastavnici tako susreću s djecom koja to ne mogu razumjeti, a gradivo je toliko i takvo da ga ili razumiješ odmah ili ti u najmanju ruku trebaju instrukcije.
Kad sam ja išla u glazbenu, snošljivost prema djeci kojoj solfeggio nije išao bila je puno manja jer se jasno davalo do znanja kome tu nije mjesto - tako da su neka starija iskustva sigurno gorka. Vjerujem da i danas mnogi stariji profesori solfeggija funkcioniraju po principu: ili shvaćaš o čemu se tu radi ili nisi za to.
Glazbena škola
Mi nismo imali problem zbog ocjene ili težine gradiva,već metoda kojima se koristi profesorica.Moje dijete od prvog razreda ima samo petice .Samo nekoliko puta u ove tri i pol godine dobila je četvorku,ali zasluženo.Što se mene tiče mogla je dobiti i bilo koju drugu ocjenu.Nemam komplekse te vrste.Dakle ,Ivana2 nije problem ocjena,niti kriterij,već način rada s djecom.
Mene opcenito smeta koncept prijemnog za glazbenu skolu i ideja da glazba i sviranje instrumenta nisu za nekoga na osnovu toga koliko brzo kopca.
Glazba bi trebala biti dio zivota svakog tko je zainteresiran za nju i ako zelis svirat instrument, makar i "nemao sluh" (stogod da bi to vec trebalo znacit), u tom bi trebao dobiti podrsku i poticaj.
Smeta me elitizam glazbe kod onih koji na nju tako gledaju.
U moje vrijeme postojala je opcija da takva djeca koja vole glazbu, a nemaju predispozicija školovati se do kraja akademije, mogu završiti samo obuku instrumenta. Tako je moj brat završio dva (žičani) instrumenta i proveo mladost s tamburašima, a da nije ni dana proveo na nastavi solfeggia.
Iskreno, ne znam da li se danas nudi takva mogućnost (jedno od moje djece je kandidat za to, da ne griješim dušu, drugo ima bolji sluh, ali to se razvija).
Kako god bilo, istina je da je solfeggio zahtjevan predmet (evo nas ovdje nekoliko s ne baš divnim i krasnim iskustvima iz mladosti) a to je razlog VIŠE a ne manje da osobe koje to djeci predaju budu u stanju približiti im ne baš jednostavno gradivo.
(O instrukcijama ne bih, ne ovdje, bojim se da je to biznis puno širih razmjera od glazbene škole... :/ )
Glazbena škola
Potpisujem Ančicin post i dodajem.Često se susrećem sa mišljenjem profesora gl.škola kako bi sva djeca ili bar većina trebala imati ,bar osnovno gl.obrazovanje i tu se slažem.S druge strane djeca su često ,suočena s presingom i drilom kao da će im glazba biti zanimanje.Što se onda dogadja?Ili odustanu ili se muče ili se dogadjaju situacije kroz koje sada i mi prolazimo.Što želim reći?Glazbena škola bi trebala (osnovna)biti mjesto gdje će djeca usvojiti osnovno glazbeno obraz.ali i što mi se čini još važnije, glazbenu kulturu.Dakle jedan recimo lagani put ili hod ili ples kroz čaroliju glazbe .Nakon osn.škole djeca bi trebala moći odlučiti hoće li se ozbiljnije posvetiti glazbi ili ne.Za moje dijete glazba je trebala biti igra i zadovoljstvo, a postala je izvor frustracije.Odgajam svoju djecu tako da pokušavam naći pravu mjeru između igre i ozbiljnosti.Želim da što duže ostanu djeca,bez obzira na školske programe i sve druge što ih tjera da prerano odrastu.
Rosalie, nisam ja niti mislila da je to što sam rekla vaš slučaj. Samo sam opisala svoje iskustvo od prije 15 godina što se tiče načina rada u glazbenoj školi.
Mi smo isto imali situaciju s jednim nastavnikom u glazbenoj, i to instrument u 1. razredu. Promijenili smo profesora i sve super do danas - ali to je bio osamljen slučaj između petnaestak profesora koji su na ovaj ili onaj način u glazbenoj radili s mojim M.
Sa solfeggiom je kod nas još jednostavnije: promijeni se grupa za solfeggio bez nekih dodatnih objašnjenja (osim da stari termin ne odgovara) i bok. Problem je jedino ako imate samo jednu grupu za solfeggio.
Mislim da su glazbene škole ipak mjesta za djecu s određenim predispozicijama. Njihov kapacitet je ograničen, a zahtjevi školovanja su dosta visoki, tako da zaista ne vidim smisla da se tamo upisuju djeca koja nemaju sluha niti imalo dara za sviranje. Za njih postoje druge mogućnosti dodira s glazbom.
Treba uzeti u obzir da smo mi tu privilegirani u odnosu na druge zemlje - drugdje takav sustav ne postoji - glazba se uči u privatnim školama koje se plaćaju po tržišnoj cijeni, a nisu toliko kvalitetne kao naše glazbene škole.
molila bih vas par informacija.
ako sam dobro razumjela, pohadanje glazbene skole ide paralelno sa normalnom skolom?
postoji niza i srednja glazbena skola?
koliko traju? 8 + 4?
koliko pota tjedno djete ide u glazbenu skolu?
bas me to zanima, jer mi se cini da je to ovdje u austriji prilicno zbrckano organizirano, a nastavnica klavira sugerira pohadanje glazbene gimnazije, no meni se sustav cini prilicno lose organiziran, te nisam sigurna da bi to bila dobra ideja.
rado bih da mi objasnite kako je to u zagrebu?
seni, osnovna gl. škola traje 6 godina, imaju 2x tjedno nastavu instrumenta, i 2x solfeggia, a od 4. r. imaju i komornu ili zbor također 2x tjedno. (ako je dijete mlado, a želi ići dalje u srednju može upisati i 7. razred, kakti produžiti za još jednu godinu), nakon čega se polaže prijemni ispit za srednju koja traje 4 godine.
Za neke instrumente (kontrabas, neki puhači, udaraljke, pjevači...) i za teoretski odjel ako je dijete starije može se upisati dva pripremna razreda i otići na prijemni za srednju.
Ovakav sistem kod nas ostatak je istočne škole, moram reći još uvijek NA SREĆU, jer kontinuirano i profesionalno školuje dijete. Ovo što Seni spominje (Austrija, Njemačka i mnoge druge EU zemlje) "napredna" je verzija glazbenog školovanja za koju molim Boga da ne stigne do nas kao što polako pristižu mnoge zapadne "moderne reforme" :/ .
Smatram da je našim glazb. školama potrebna samo manja reforma u smislu masovnog upisa u nižu školu, te eventualno usmjeravanja nakon 4.r. OGŠ (kao što ima Funkcionalna škola) gdje se djeca račvaju u dva smijera - one koji se pripremaju dalje za srednju i one kojima se ne da vježbati, ali se i dalje na "laganiji" način mogu glazbeno obrazovati.
Srednja škola ima puno problema s velikim brojem predmeta što znači i velike satnice ( ne znam da li je nužno da srednjoškolac 2x tjedno provodi na zboru od 19.30 do 21.30) pa đaci teško stižu na sve.
Također mislim da bi škole morale otvoriti vrata i starijoj djeci, a ne da recimo 12 godišnjak ne može učiti klavir jer je prestar, pa ga usmjere na udaraljke ili trombon.
Moram još napomenuti i smiješnu cijenu glazbene škole od 120kn mjesečno (neovisno o razredu i broju predmet), a ako posuđuje od škole instrument to ga košta dodatnih 70kn mjesečno. Za više djece daje se popust, primatelji dječjeg doplatka oslobođeni su školarine itd.
Neke predispozicije dijete ipak mora imati (ovo što Zdenka kaže), pa ni balet iz hobija neće plesati ako nema ritma ili ima dvije lijeve noge. Drugi je par rukava što bi neki roditelji htjeli da se uopće ne mora vježbati i shvaćaju GŠ kao nogometni trening - odradiš ga i zaboraviš na to do idućeg puta.
GŠ imaju svoje probleme kao i školstvo uopće - negdje je kadar loš i nemotiviran, ali zato možete birati i među školama i među nastavnicima.
cokolada, hvala.
znaci u principu i u nizoj i u srednjoj skoli dijete treba ici 4x tjedno u glazbenu skolu. sat je 45 minuta?
inace imas pravo, sustav je u hrvatskoj puno bolji. profesorica klavira moje kceri je ukrajinka- koncertna pijanistica koja se prije dvadesetak godina doselila u bec i takode smatra ovaj austijski sustav bezglavm i neorganiziranim.
eto, zavidim vam, a o cijenama vam necu ni govoriti
Može se povezati (ako imaš sreće s rasporedom) instrument sa slofeggiom, pa hodaš samo 2x tjedno. Solfeggio jer uvijek 45 min. (u Funkcionalnoj školi 60 min.), a instrument je u prva tri razreda OGŠ po 2x30 minuta, a od 4.r. 2x45 min.
Srednja škola se može pohađati paralelno s nekom drugom školom, a može se upisati i muzički razred (olakšano opće obrazovanje - jako loša varijanta), pa onda imaš također valjanu maturu odnosno SSS.
Samo da ispravim, mi plaćamo za starije dijete 240 kn, a za mlađe 120 kn (popust 50%). Kako god bilo, i ovo je još uvijek smiješno, jer smo za gimnastički trening 2xtjedno po 1 sat plaćali više.
Ovo s "lakšim programom" bi bilo sjajno. Mnoga djeca odustanu jer im je kompletna škola (svi predmeti + obvezno vježbanje bez kojeg nema ništa) previše, pogotovo ako još žele ići na neki sport rekreativno i učiti dodatni strani jezik...
Nisam znala da Funkcionalna ima ovaj sistem. Što bude onda s onima koji idu na "laganiji" smjer? Završe osnovnu, dalje više ne idu? Ili postoji nešto dalje i za njih? Mogu li se nekako uključiti u neki vid skupnog muziciranja, mislim na kakav orkestar, komorni sastav, ili nešto slično?
Meni je i danas strašno krivo što nisam imala prilike isprobati još neki instrument - makar i u srednjoj, makar pod cijenu još veće satnice. Ali u moje vrijeme toga jednostavno nije bilo u programu (kasnije sam čula da su za teoretičare navodno uveli drugi instrument).
S druge strane, vrlo profesionalan pristup u srednjoj školi (tamo su nas sve, pogotovo teoretičare, tretirali kao da se samo po sebi razumije da idemo na Akademiju), meni je donio veliko zadovoljstvo, i nisam to doživljavala kao opterećenje. Ali razumijem da ima i drugačije djece, kojoj je takvo školovanje prenaporno ili se žele baviti s više aktivnosti uz redovno školovanje (ja sam se na ime glazbene škole izvukla od bilo kakvog sporta, i baš mi je to dobro došlo
Napr. klaviristi na "laganijem" smijeru od 4. r. dobiju klavir samo jednom tjedno, a drugi sat bude neka "opća kultura" tipa uvod u povijest glazbe, hodaju po koncertima ili slušaju glazbu na satu ili sl. (ne mogu baš točno reći).
Mislim da taj smijer baš ne ide dalje u srednju, ali trebalo bi se detaljno raspitati.
Današnji teoretičari imaju drugi instrument u 1. i 2. srednje, ali to ostane na simboličnoj razini (pola sata tjedno).
Inače uvijek se može upisati i još jedan smijer, recimo 1. PR oboa, udaraljke i sl., pa voziš dalje s teoretskim odjelom, a ovdje paralelno učiš obou (solfeggio 1. PR ti se naravno prizna).
Moze li savjet iz prve ruke? Kad dijete dati u glazbenu skolu? Lovro su vec zvali u neki zbor i izrazio je zelju da ide u glazbenu skolu. Kad sam ga pitala sto bi svirao nasmijao se od uha do uha i rekao violinu.
Molim kakav savjet obzirom da nemam nikakvog iskustva s glazbenom skolom, jer sam ja htjela ici, ali oni nisu htjeli mene - ne dicim se bas nekim sluhom.
Ako je još uvijek po starom, mogu u srednju, isto po tom tzv. B programu, ali samo 2 godine.
Eh, da sam bar onda znala da se tako može :/
A i ovako su me roditelji nagovarali da se ispišem iz srednje glazbene jer da je to meni "preteško". Ponekad bi bilo dobro pitati i učenike što misle o glazbenoj školi, ne samo roditelje
Ono što je najvažnije jest prepoznati volju i ljubav za sviranjem i muziciranjem kod djeteta!
Što se tiče vježbanja to NITKO ne voli... te se radne navike stječu godinama, nekom se upali lampica za dvije/tri, nekom za pet/šest... nekom nikad
Glazbena škola, iako neobvezna, JEST ŠKOLA, i učenik mora savladati određeni dio gradiva u određenom razredu. Za sva ostala laganini muziciranja postoje tečajevi. Potpisujem čokoladu - hvala Bogu na ovom sustavu, i neka nam samo što duže ostane u HR.
Tako je. Još uvijek imamo učitelja iz "starog sistema", ja sam završila nižu gl.školu kod jedne takve, i mogu reći da nije bilo mojih roditelja, ne bih bila sada tu gdje jesam. Nitko ne može odraditi posao koji je nama povjeren. I teško će ga "ubiti" ako smo mi uvijek pozitivni. U rijetkim situacijama, promjena učitelja djeluje stimulirajuće, no roditelj ima ipak po meni glavnu riječ.
Marta, koliko Lovro ima godina? Koja ti je gl.škola najbliža domu?
Lovro sad ima 6 godina i jos nije posao u skolu. Zapravo sam razmatrala mogucnost da ga upisem u GŠ u Sibeniku najesen, kad krene u skolu, ali ne znam jel to ok. Sjecam se dok sam bila klinka, moji prijatelji su se uglavnom upisivali u gš u 2. ili 3. razredu. Ako je potrebno znati citati, to s Lovrom nije problem.
Cokolado, ovo su moja misli upucene toj mogucnosti, zato mi oprosti na neinformiranosti.
I ja uopce nisam razmisljala o violini, jer imamo doma gitaru i to djecju. Nemam nikakva ocekivanja od toga, ali bih voljela da pokusa - on je tip koji se voli dokazivati i uporan je u savladavanju problema svih vrsta. Neki dan si je sam ispleo na ruci šal. I sad ga ponosno nosa naokolo i vadi mast Andrijinim prijateljicama. Hocu reci - ne vjerujem da bi mu falilo motivacije, ali ne poznam teren dovoljno dobro.
Potpis.
Marta, najbolje ti je svratiti do muzičke škole u vrijeme kad je nastavnik/ca violine tamo i zamoliti za kratak razgovor s njim, pitati ga što o tome misli i kad bi bilo najbolje. To "kada" je jako individualno. Lako za violinu, ali ako grupa solfeggia bude s pretežno 2-3 godine starijima moguće da se tamo neće dobro osjećati.
Evo da se u ovu temu ukljuci i jedna profa iz glazbene skole. U biti se slazem sa svime sto ste napisali. I drago mi je da vi kao roditelji shvacate da je GS iako neobavezna ipak skola jer ja s mnogim ucenicima tu naidjem na problem. Jer imam dojam da ih roditelji nisu pripremili na ono sto ih ceka vec su mislili nesto sasvim drugo. I onda kada krenu zahtjevi raznorazni...krenu i problemi. Sto ustvari zelim reci? Imamo odredjeni plan i program sto u kojem razredu ucenik treba zavrsiti. Naravno da ga prilagodjavam svakom djetetu ponaosob i sposobnijem zadajem teze gradivo a manje sposobnom lakse. I to nije nikakav problem. Ali problem stize kada na kraju mjeseca moras ocijeniti taj rad pa je tada ucenik nesretan s nizom ocjenom a ne shvaca ili ne zeli prihvatiti da je radio gradivo mozda cak i iz prethodnog razreda. Upravo se s time borim svaki mjesec. Pokusavam ih nauciti da je bitno da vole ono sto rade i da ja one koji ne vole vjezbati s laksim gradivom pokusavam koliko toliko motivirati da ipak nesto naprave. Ali tada to moram nekako i vrednovati u usporedbi s djecom koja su zaista prije svega vrijedna-ne govorim cak niti o sposobnosti.
Tako da je to nesto sto me prilicno muci. Ne zelim da budu tuzni ali ne moze ucenik koji u 3. razredu svira gradivo 2. i to slabo imati vise od 3 jer ipak, nekih se kriterija moramo drzati. Mi nazalost nemamo A i B program kao Funkcionalna skola ali ga na neki nacin sami provodimo pa od 4. razreda nize vec gledamo tko bi zelio i mogao u srednju a tko ne, pa onda taj radi i laganiji program.
Samo je problem to ocjenjivanje. Ne kazem kod svih ali ima djece koja kao da onda traze neka svoja prava a zapravo nisu ni svjesna kako sviraju
Realno ocjenjivanje u osnovnoj GŠ može biti jako demotivirajuće :/ , u nas je najniža ocjena trojka, a dvojku dobije samo onaj koji je svvjestan da je negdje teško zabrljao, pa eto navježba nešto u svibnju tek da iz nekog razloga (ili motiva) prođe razred. Recimo imala sam učenicu s disleksijom i disgrafijom uz loš osjećaj za ritam, muka živa pročitati note, posložiti notne vrijednosti, pa ju ćopio pubertet, pa još uz to i ne vježba ništa...ipak u nekom se trenu probudila i jako se trudila te uz slabašno gradivo dobila četvorku na ispitu. Jako je bila ponosna!
Svaka cast i njoj i tebi ali da li je njoj zbilja mjesto u glazbenoj skoli? Ne znam...mozda bi se bolje osjecala na nekom tecaju ili da uci privatno. Pa cuju i ucenici jedni druge pa se usporedjuju...mozda se i zbog toga ucenik lose osjeca...kad cuje kako drugima ide a njemu ne ide. Ne znam, ljutit ce se neki ali mislim da dijete ipak treba imati predispozicije da se necim bavi-mislim, tako da bas ide u skolu. Isto mi je to kao da se ja od 163cm bavim kosarkom ili manekenstvom...kad za to jednostavno nemam predispozicije...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom