Potpisujem Ančicin post i dodajem.Često se susrećem sa mišljenjem profesora gl.škola kako bi sva djeca ili bar većina trebala imati ,bar osnovno gl.obrazovanje i tu se slažem.S druge strane djeca su često ,suočena s presingom i drilom kao da će im glazba biti zanimanje.Što se onda dogadja?Ili odustanu ili se muče ili se dogadjaju situacije kroz koje sada i mi prolazimo.Što želim reći?Glazbena škola bi trebala (osnovna)biti mjesto gdje će djeca usvojiti osnovno glazbeno obraz.ali i što mi se čini još važnije, glazbenu kulturu.Dakle jedan recimo lagani put ili hod ili ples kroz čaroliju glazbe .Nakon osn.škole djeca bi trebala moći odlučiti hoće li se ozbiljnije posvetiti glazbi ili ne.Za moje dijete glazba je trebala biti igra i zadovoljstvo, a postala je izvor frustracije.Odgajam svoju djecu tako da pokušavam naći pravu mjeru između igre i ozbiljnosti.Želim da što duže ostanu djeca,bez obzira na školske programe i sve druge što ih tjera da prerano odrastu.