Hvala na obrazloženju. Sad mi je ipak malo jasnije... (ja sam friška u glazbenoškolskim vodama).

Btw. kad smo upisali djecu u glazbenu, nije bilo ni roditeljskog sastanka ni informacija (osim s prof. instrumenta ) niti se itko potrudio INFORMIRATI I PRIPREMITI RODITELJE na ono što ih čeka (i što djecu čeka) i kako se nositi s tim. Fali mi to i danas.

Komunikacija sa školom (izuzev nastave instrumenta) još je uvijek nedovoljna; stalno moram nekog potezati za rukav... Evo primjera: kad smo djecu doveli na DRUGI sat solfeggia (prvi smo propustili jer su nam rekli da će nas zvati kad počne nastava, što nisu učinili) skoro je letjelo perje... No, kad me vidjela, prof. je u desetinki sekunde shvatila da perje nužno ne bi moralo biti (samo) moje i moje djece pa smo brzo zagladili stvar. Uff... Roditeljima djece koja dolaze u školu prvi put ne pristupa se na takav način. :/

Sve je to razumljivo, ali važnost KOMUNIKACIJE mora biti jasna svim odraslima odgovornim za dijete u školi, kako osnovnoj, tako i glazbenoj. Tak to nekak ide po inerciji.... razumijem i da predavači instrumenta imaju grdnih problema i nemaju se kome obratiti (oš bar imaju stručnu službu) kad se nađu u situaciji da im treba pomoć ili barem objašnjenje. No, gdje je volje, nađe se i načina, pogotovo ako čovjek nije prepušten sam sebi, i roditelj i učitelj.