Osamostaljivanje... 9+

[Peterlin]

Ne znam da li bih ovo utrpala u pdf 9-13 godina ili ovdje...

Uhvatih sama sebe da radim propust. Svjesna sam ja toga već dulje, ali povremeno zaboravim pa me život podsjeti (trenutno sam na bolovanju zbog mlađega, pa imam malo više vremena premišljati).

Daklem, moji dječaci su lijepo participirali u kućnim poslovima, brizi za svoje stvari i drugo do početka ove školske godine. Povećanjem broja obveza (samo jedno slobodno popodne tjedno) njihova se pomoć u kućii smanjila na nulu.

I tako, odjednom uhvatim ja sebe da OPET pospremam njihovu sobu, da slažem njihove krevete, da brinem o tome jesu li sve zadaće napisane, sve knjige spremljene itd.

NIje mi teško. Ma NIJE mi teško. Ali dugoročno to je loše i teško mi je naći način kako da rasporedim dnevne obveze jednakomjerno - da nitko ne bude žrtva (ja često po inerciji upadam u taj lonac, nikom se ne da pa ja OPET ispraznim suđericu, namažemi svima cipele, odnesem smeće itd.). I onda se osjećam glupo i bedasto.

Problem se zove ovako: ako se ja ne pokrenem, nekako imam osjećaj da čitava obitelj stoji u mjestu i svi čekaju mene (često i mm, ne uvijek ali češće nego bih očekivala). Jednostavno, kao da ih preuzima inercija. U početku sam pridavala to umoru i platila gadan danak - i ja sam umorna, i mene često hvataju viroze, i najgore od svega - nije to dobro za djecu. Upala sam u rupu za koju se nikad nisam ni nadala da bih mogla - da idem iza djece i spremam kao da sam im brodski mali.

Zaprepastila sam se kako su lako moja djeca skliznula u uobičajene trutovske cipele iako su godinama uredno pomagali u kući. Sad kad bih očekivala VIŠE vlastite inicijative, nekako je ima manje... Ili je to zbog godina (bliži se pubertet)?

Pitanje: Kako, KAKO organizirati život da svi sve stignu, da svi budu više-manje zadovoljni i da sve što treba bude napravljeno? KAKO da djeca (ponovno) steknu radne navike i da se to uklopi s njihovim obvezama? Nikada ih nisam prisiljavala, oni su rado i od svoje volje pomagali, ali nekako je to naglo prestalo. I kaj sad? BEZ OBZIRA na njihove školske obveze, mislim da bi se morali nekako uključiti, jer inače ode sve danevelimkam.

Da napravim raspored i objesim ga na zid? Očito moramo prerasporediti posao, a ja nemam ideju... Kako vi to rješavate?

[tanja_b]

S obzirom da je tema na "Izazovima roditeljstva", a ne na "9-13", osjetila sam se i ja pozvana da nešto napišem na tu temu

I tako, odjednom uhvatim ja sebe da OPET pospremam njihovu sobu, da slažem njihove krevete, da brinem o tome jesu li sve zadaće napisane, sve knjige spremljene itd.

NIje mi teško. Ma NIJE mi teško. Ali dugoročno to je loše i teško mi je naći način kako da rasporedim dnevne obveze jednakomjerno - da nitko ne bude žrtva (ja često po inerciji upadam u taj lonac, nikom se ne da pa ja OPET ispraznim suđericu, namažemi svima cipele, odnesem smeće itd.). I onda se osjećam glupo i bedasto.

Problem se zove ovako: ako se ja ne pokrenem, nekako imam osjećaj da čitava obitelj stoji u mjestu i svi čekaju mene (često i mm, ne uvijek ali češće nego bih očekivala). Jednostavno, kao da ih preuzima inercija.

Naime, i ja se vrlo često osjećam kao ti u ovim rečenicama, s time da bi kod nas radni naslov glasio "osamostaljivanje - 40+" , a dodatni problem koji me muči jest: kako djetetu koje te stvari tek uči ne dati krivi primjer, odnosno obrazac ponašanja, i istovremeno sačuvati živce i koliko-toliko mir u kući.

[Amalthea]

Ja bolje da ne počnem o ovome...
Zapravo, pričekat ću još pokoji post pa ću onda valjda smoći hrabrost javno prezentirati moju muku

[maria71]

treba ih pilati i piliti.

ja sad imam doma 3 komada muških. dobro jedan je vikendom ,ali dovoljno .

dok ne zaurlam ništa se ne miče s mjesta.

[davorka]

Ja pokušavam i pokušavam, nadam se da ću uspjeti u tome da više doprinesu. U veljači idem raditi, dakle doma sam na porodiljskom već skoro 2 godine. Naravno, da samim tim imam i više vremena za stvari koje kad radim skoro i ne primjećujem da treba napraviti ili mi nisu toliko bitne pa napravim kad stignem. Imam 4 muška u kući (dobro ovog malog još ne brojim u pomagače), muža koji radi od jutra do sutra i 2 školarca s treninzima skoro svaki dan. Pa onda perem blatnjave kopačke jer "oni to ne mogu tako dobro napraviti", dresove... Jučer je srednji sin tip top pospremio svoju sobu i to police iznad radnog stola, sve je presložio, pospremio, milina jedna. Igračke pospremaju sami, uz poticaj s moje strane. Ja bih voljela samo još da im neke stvari uđu u rutinu, da se zna da se to mora napraviti, da je to njihov zadatak i da ne prigovaraju zbog toga. S vremenom ćemo valjda doći i do toga.

[gita75]

He, he... Ja sam završila s ovom fazom . Sad sam u fazi: ako mi se da pospremim, ako mi se ne da ignoriram. Kad dovoljno dugo ignoriram, desi se da netko nešto napravi i umjesto mene.
U ovaj mod sam se ubacila nakon što sam prestala sve doživljavati ko svoj posao. Daklem... Sve što se doma ima za napraviti je naš posao pa se shodno tome ja ne osjećam krivom (da, da, to treba izbaciti ne samo iz mozga nego doslovno iz DNA-tamo je zapisano ) ako nešto nije napravljeno jer to nije moj posao nego naš.
U zadnje vrijeme se zna desiti da MM krene brisat prašinu jer više ne može gledat u to, dakle moguće je da muškima smeta prašina (ako ju dovoljno dugo ne obrišem ).

[Zdenka2]

Ja se pokušavam ubaciti u ovaj mode Gite75, s nekad većim nekad manjim uspjehom. Uglavnom se rijetko dogodi da itko osim mene primijeti nered, prašinu i sl., ali sam ipak uspjela ignoriranjem delegirati neke poslove (npr. peglanje).

Dječju sobu ne pospremam, ali ona zato izgleda tako da mi je bolje ne ulaziti. Kad količina prašine u sobi postane opasna za zdravljem nagodim se s njima da pospreme igračke i druge svoje stvari, a ja obavim ostalo. Učim ih da svoju odjeću nose u koš za prljavo rublje, suđe u perilicu, druge svoje stvari u svoju sobu. Ponekad nešto naprave: pometu, očiste, odnesu smeće. Učim ih i tome da si sami uzimaju/priređuju manje obroke, a ne da ja stalno konobarim. No većinom ne inzistiram na tome da oni rade - sjećam se sebe; mama je puno toga za mene radila dok sam bila školarka i gimnazijalka, pa sam ipak na kraju ispala ne baš vrhunska, ali sasvim solidna domaćica.

Meni je OK i očekivano da ja i MM vodimo kućanstvo, a da se oni bave prvenstveno školom i drugim aktivnostima. Podvlačim crtu kada se počnem osjećati kao sluškinja. E tada se više ne mičem s mjesta.

[Forka]

Ja se pokušavam ubaciti u ovaj mode Gite75, s nekad većim nekad manjim uspjehom.

...

No većinom ne inzistiram na tome da oni rade - sjećam se sebe; mama je puno toga za mene radila dok sam bila školarka i gimnazijalka, pa sam ipak na kraju ispala ne baš vrhunska, ali sasvim solidna domaćica.

Meni je OK i očekivano da ja i MM vodimo kućanstvo, a da se oni bave prvenstveno školom i drugim aktivnostima. Podvlačim crtu kada se počnem osjećati kao sluškinja. E tada se više ne mičem s mjesta.

iksam Zdenku2

doći će sve na svoje... (nadam se )

[Loli]

Ja napravim koliko mogu i koliko stignem, osim toga i koliko mi se da. Mali klinci, od 4 i 6, su ponosni kad pospreme sve igračke s tepiha (naravno, moram im reći da to naprave) pa ja moram žmiriti i glumiti iznenađenje kad otvore vrata; to je naša mala igra u kojoj svi uživamo - soba pospremljena, oni ponosni i zadovoljni, ja sretna. Oko boravka vodimo bitku, jer navlače igračke pa se svađaju tko ju je donio jer ju taj mora i pospremiti, nikad ne pospreme pidžame za sobom i tak. Uvijek neke hrpe nečega na kauču i stolu u boravku.
Najstarijem (9 godina) je pospremanje sobe tlaka i verbalizira to kao pritisak koji ima nad glavom. Najveći je problem odjeća koju samo baca uokolo i hrpetine važnih papira na kojima su zapisani rezultati engleske lige od pretprošlog vikenda i FIFA ljestvica od lani. Ja mu uđem otprilike jednom mjesečno na detaljno čišćenje, zapravo dobro obrišem prašinu i prijetim bacanjem viškova pa onda on to ipak sam napravi, inače tražim da pospremi odjeću i sve s poda da mogu usisati. Za krevet mi nije toliko bitno da svaki dan bude pospremljen, ne smeta mi ako nije. Nekad isprogramiram perilicu da završi dok je on doma pa mi prebaci veš u sušilicu (požalio se jednom učiteljici da mu je najteže na svijetu kad ima puno veša ). Jednom je tražio da ga naučim peglati, ali ne krpe nego majice . Inače je stvarno jako samostalan, zna si sam uzeti doručak ili užinu, podgrijati ručak, samostalan je u prometu gradom - sam ide na trening, tramvajem na njemački, sam vodi brigu o zadaćama. To što mu se ne da pospremati soba ili ponekad usisati, mislim da je to prirodno. Pa ne da se ni meni, niti sam to sama voljela raditi kao dijete. Meni je bitno da on sve to tijekom svog odrastanja nauči i zna, da razvije svijest da se i to eto mora raditi, pogotovo kad se posve osamostali od nas, a znam da to neću postići prigovaranjem (iako često ne mogu odoljeti), nego primjerom. Kao i u svemu drugom uostalom.

[yaya]

Daklem, moji dječaci su lijepo participirali u kućnim poslovima, brizi za svoje stvari i drugo do početka ove školske godine. Povećanjem broja obveza (samo jedno slobodno popodne tjedno) njihova se pomoć u kućii smanjila na nulu.

Sama si dala odgovor...jednostavno ne stignu i umorni su. Da ja imam u tjednu samo jedno popodne slobodno sigurno bi mi pospremanje ili nešto drugo što uključuje bilo kakav rad bilo zadnje na pameti...
Potpisujem Zdenku

[fegusti]

... Kad dovoljno dugo ignoriram, desi se da netko nešto napravi i umjesto mene...

ti si upornija od njih!
meni to ne uspijeva.
u petak je kći (13,5 g.) popila napravljen sok i praznu bocu ostavila na elementu... eno je još uvijek tamo... ne znam ni sama koliko sam je puta u ova 3 dana zamolila da napravi sok... ali boca još uvijek čami prazna čekajući.
ja sam sebi i malome radila sok i čaj po potrebi, a što je ona pila ne znam.

to je samo jedna sitničica, a kada bi ih nanizala našlo bi se tu posla za čitav dan.

griješila sam i griješila i nisam se opametila. ona je shvatila da je upornija od mene.

jedino što stvarno nikada ne radim je provjeravanje rasporeda, torbe, zadaće i učenja. to sam od samog početka prepustila njoj i jako joj dobro ide.

trebala sam tako s mnogo čime... ali čovjek uči dok je živ

[fegusti]

Daklem, moji dječaci su lijepo participirali u kućnim poslovima, brizi za svoje stvari i drugo do početka ove školske godine. Povećanjem broja obveza (samo jedno slobodno popodne tjedno) njihova se pomoć u kućii smanjila na nulu.

Sama si dala odgovor...jednostavno ne stignu i umorni su. Da ja imam u tjednu samo jedno popodne slobodno sigurno bi mi pospremanje ili nešto drugo što uključuje bilo kakav rad bilo zadnje na pameti...
Potpisujem Zdenku

za neke sitnice se uvijek može naći vremena... izbaciti smeće, pospremiti stol nakon jela, napraviti sok ...
stvar je u tome što pre lako uđu/uđemo u te trutovske cipele (ovo mi se dopalo) i obaveze prepustimo onome tko se ponudio da nas rastereti.
vremenom zaboravimo da je to bilo privremeno i stvar prihvatimo zdravo za gotovo.
ja se bojim da sam od kćeri napravila tog truta koji ne razumije da treba participirati u zajednici.

[Peterlin]

fegusti ...

I meni se čini da se neosjetno skliznulo iz dobro postavljenih tračnica u trutovske. To me smeta kod cijele generacije i sad su i moja djeca dio priče...

OK, umorni su, razumijem ja to... Ne očekujem puno i ne moraju sve sami, ali sve si mislim da na vrata špajze objesim raspored barem za neki minimum (evo što bih stavila gore):
- iznošenje smeća
- pranje kade/wc-a
- pometanje balkona
- pražnjenje suđerice
- čišćenje vlastitih cipela

To za djecu. A mm i ja ćemo podijeliti ostatak. Jer ako dozvolim da se ovo nastavi, djeca će (baš sad kad to namjanje treba) pomisliti da im je roditeljska pomoć bogomdana i postati gosti u vlastitoj kući.

[fegusti]

ovo što si navela nisu svakodnevni poslovi, barem ne svi, i moguće ih je uvaliti čak i u prenapučen dnevni raspored.
nije bit u tome da se radeći izmore već samo da steknu naviku pomaganja i osjećaj da smo zajedno jači i učinkovitiji i da će tako imati manje ljutu i drečeću mamu u kući.

[fegusti]

kod mene tj. moje kćerke ne pale popisi... jedino meni budu od koristi jer ne može reći "aaaaa, nisi mi rekla!" ili "nisam te čula!" ili "zaboravila sam!".

[Peterlin]

kod mene tj. moje kćerke ne pale popisi... jedino meni budu od koristi jer ne može reći "aaaaa, nisi mi rekla!" ili "nisam te čula!" ili "zaboravila sam!".

Ma tog se i ja bojim... imam loša iskustva s onim "smajlićima" od prije nekoliko godina - to je bio totalni promašaj, pa se bojim da bi i ovo bilo. Popis ne rješava problem komunikacije. Možda smeće pred vratima (pripremljeno i zavezano) riješi.... Tja, kak god bilo, ne sviđa mi se i smeta me logika da se svaki slobodni trenutak (slobodan od vlastitih aktivnosti) provodi na kauču ... :/ a opet, ne bih htjela biti žandar. No, možda je to jedini način. Izgleda da moram naučiti nabirati nos i galamiti.

[fegusti]

kod mene ni to ne pali!
smeće pred vratima bi svi preskakali dok ga JA ne bih smjestila u kontejner.
što je najbolje, ona ga ne bi niti primijetila... to je nešto što će otići maminim naporom pa čemu da se ona time opterećuje... jednostavno je slijepa za takve stvari.
imam osjećaj da bi ona bez beda mogla živjeti kao u slučajevima odreda za čistoću.
sve mi je jasnije kako su se ti ljudi uspjeli tako zatrpati smećem.

[piplica]

Peterlin, kažu da muška djeca u kućanstvu preuzimaju obrazac ponašanja roditelja istog spola (bez obzira što ti poduzimala), pa ti je bolje da kreneš "educirati" muža.

Svatko najbolje zna kako će raspodijeliti obaveze u svom kućanstvu, ja bih bila zadovoljna da drže sobu urednom i da sklanjaju stvari za sobom, od prljavih čarapa do praznih čašica od jogurta.
Briga o školskim obavezama se podrazumijeva.
Možda bih još neke poslove mogla uvesti kao njihovu obavezu npr. bacanje smeća ili odlazak u obližnju trgovinu po neku sitnu nabavku, ali ribanje wc-a sigurno nije među njima.

[yaya]

Sonjini jedini zadaci su škola i pospremanje nereda za sobom...što će reći...micanje tanjura sa stola, pospremanje sobe nakon igranja, brisanje kupaonice nakon tuširanja i pranja zubi...i mislim da je to za sad dovoljno...

[gita75]

fegusti ...

I meni se čini da se neosjetno skliznulo iz dobro postavljenih tračnica u trutovske. To me smeta kod cijele generacije i sad su i moja djeca dio priče...

OK, umorni su, razumijem ja to... Ne očekujem puno i ne moraju sve sami, ali sve si mislim da na vrata špajze objesim raspored barem za neki minimum (evo što bih stavila gore):
- iznošenje smeća
- pranje kade/wc-a
- pometanje balkona
- pražnjenje suđerice
- čišćenje vlastitih cipela

Smeće nosi van onaj ko prvi izlazi iz kuće, nakon kaj ga ja izvadim iz kante i tutnem pred vrata (znaći, nema van bez smeća).
Kadu i WC perem ja (ipak mi je WC slaba točka, svak ima neku), ali WC je u biti čarobno čist od kad sam se zaprijetila da ću zapišani wc obrisat prvim što mi dođe pod ruku . Bit će da su se muškarčine štrecnule, od onda je situacija tamo blistava.
Balkon usisa onaj ko usisava kad usisava cijeli stan (obično subota, al zna i više od tjedna proći - baš smo šlampavi, kaj mogu ), ako se između dva usisavanja zmaže ignoriram ga.
Suđericu nemam, a suđe je uz WC skoro isključivo moje. Kad nađem MM da pere suđe znam koliko je sati i kaj treba .
Cipele svi čiste svoje, a nekad i drugi čiste moje jer sam jako lijena za to. Čim kažem koliko su koštale moje čizme MM ih trči namazat s kremom (a još nismo došli do istinite cifre, to je jedina tajna koju imam ).

[gita75]

Zaboravih-sinek održava svoju sobu. To se svodi na otvaranje prozora jednom dnevno, brisanje prašine (ne baš redovno, ali ne cjepidlačim), bacanje smeća koje proizvodi brzinom svjetlosti (tu trebam napomenut da on to pobaca samo kad ja upozorim da on NE ŽELI da mu ja spremim sobu ).
Zna si uzet za jesti, zna da prljavi veš stoji u kanti i da se mora tamo odnijeti (ne može otići sam, a bogme ga ni ja neću odnijeti), opere se tu i tam (mogo bi i češće kaj se mene tiče) i tak...
Uglavnom sam zadovoljna.
Neću da previše radi doma, kad tad će morati, pa nek dijete odmara. I ja bi najrađe da ne moram niš raditi, znam kako mu je .

[Vlvl]

Mi smo uselili u ne sasvim dovršenu kuću pa uz redovito održavanje ima dodatnih poslova na uređenju. Isto smo se razboljevali mjesecima, pao nam imunitet, sad pazimo da se ne preforsiramo. Klinci imaju rasporede da nisu puno doma, pa tražimo srednji put da se ne osjećamo iskorišteno, a ni oni da nisu doma previše u poslu.

Stariji radi u kući manje nego bih voljela, a dovoljno da može proći. Žalosna je istina da bi dobio više posla kad bi davao manje neugodnih odgovora. Ipak, on spada u one "buni se ali radi" pa ako nije bitno da bude odrađeno taj čas, obično ipak bude. Ali npr kad hoću oprati kupaonu i riješiti se toga, nagovorit njega da usiše u petak popodne ili subotu odmah ujutro zna biti teško.
Teoretiziranje kod njega ne pali, sav naš posao kao da ne vidi, tek kad nešto želi da napravimo, a mi ne stižemo jer radimo nešto drugo - onda shvati. Nudi pomoć na velikim projektima, npr. pri postavljanju parketa, ali kad mm kaže samo ti prostri veš i usiši, a ja ću za to vrijeme postavljati parket - to nije to. Jučer su jednu sobu ofarbali zajedničkim silama u roku keks bez riječi prigovora.
Zadovoljni smo jer je sve samostalniji i odgovorniji, ali još uvijek tražimo pravu mjeru i način s njim.

Mlađi je još u fazi kad njegov posao znači da odrasla osoba izgubi više vremena da mu pokaže, po tri puta dolazi na "gotov sam", upozorava i vraća, nego da napravi sama - ali to se mora proći. Kad nemam živaca i vremena hodam kroz njegovu sobu razgrćući igračke nogama i čekam bolji dan, ili uvalim starijem bratu nadzor nad spremanjem malog. To je dobro rješenje. Ja sam sretna jer je veliki koristan, mali jer se provuće s manje uređenom sobom, mm jer ja ne šizim...

[fegusti]

ma i ja znam kako im je... i ja bih najradije ne radila ništa... ali nikako da nađem svog posilnog

e da, ovo da starija nadgleda mlađeg ima efekta... uspijeva ga nagovoriti, pa čak s njime i pospremiti njegove igračke. lijepo oni surađuju kada ona šefuje.
e sad, kako da mi uspije da se ona osjeća kao šefica koja sprema svoje stvari?

[Vlvl]

Eh, da, zahod je i meni slaba točka. Ne osjećam potrebu da djeca peru kupaonu i zahod, i meni je bilo dobro bez toga u roditeljskoj kući.
Ali kad nađemo zahod uneređen, natjeramo krivca odmah da ga sredi (uključujući goste i susjede).
Mjera djeluje i preventivno. Koliko vidim, imamo čišći zahod od mnogih s dečkima iste dobi.

[Vlvl]

... ali nikako da nađem svog posilnog
e sad, kako da mi uspije da se ona osjeća kao šefica koja sprema svoje stvari?

Ha, ovo prvo i mene muči.
A drugo, nemam iskustva - stariji je zapravo uredan i svoju sobu održava ok. Ali zajednički poslovi s drugo: samo ja, opet ja, tek sam došao i (najgore, gr) usišite si sami! Iako na kraju dosta napravi.

[Peterlin]

Eh, da, zahod je i meni slaba točka. Ne osjećam potrebu da djeca peru kupaonu i zahod, i meni je bilo dobro bez toga u roditeljskoj kući.
Ali kad nađemo zahod uneređen, natjeramo krivca odmah da ga sredi (uključujući goste i susjede).
Mjera djeluje i preventivno. Koliko vidim, imamo čišći zahod od mnogih s dečkima iste dobi.

Uff, kad smo kod tog zahoda - ja ne tražim da ga ribaju (to je ipak moje, sanitar+rukavice) ALI ako zapišaju i uoče da im se to dogodilo, treba otkinuti wc papir i lijepo obrisati vidljive lokvice... Taj postupak ima istu svrhu kao i kod Gite - nagnati muškadiju da pazi i usmjerava mlaz...

Isto je s kadom - tjedno čišćenje održavaju odrasli, ALI djeci nije dozvoljeno ostavljati npr. sadržaj svog nosa na kadi.... TO jest njihov posao, bar je bio do nedavno.

Kaj se tiče edukacije muža - uglavnom nema problema, ali ga 2-3 puta tjedno nema doma (obilazi si mamu, koja je 80+ i ja falim Bogu na svakom danu koji može provesti sama) tak da se ne žalim. Hoće on, ali treba mu reći i treba ga ufatiti doma. Da bi moglo biti više inicijative i dogovora - moglo bi. Zato i pokrenuh topic, jer me zanimalo kako to drugi rješavaju... E, pa, hvala - vidim da nisam sama i jedina, već mi je lakše.

[majoslava]

pa ne znam, meni je 9 jos mlado da bi sve radilo bez opomene...

ja ne trazim od moje djece da povuku neki veliki teret kod kuce, buduci da ga se i ja klonim, ali ih nastojim nauciti da ono sto sami naprave smeca treba pospremiti, npr odjeca kad se skine ima svoje mjesto, igracke isto tako, ako se nesto izvadilo iz frizidera onda se to i vrati, i takve sitnice... ne trazim od njih da usisavaju ili peru ves, nego vise da ne navlace vise smeca nego sto je potrebno...

i da, treba ih podsjetiti na to ponekad/cesto, he he

[Peterlin]

Da, shvaćam, i ne inzistiram na tome da djeca ravnopravno nose teret kućanskih poslova. NIsu još spremni niti to treba... stignu. Naš (zapravo moj) problem bio je u tome da smo tako lijepo krenuli s minimumom zaduženja kroz igru i nekako neobavezno, od vrtićke dobi, a sad kad su stisle druge obveze to se samo odjednom ugasilo.

Morat ćemo svi skupa naći neki način da se unatoč opterećenju škole+ostalih aktivnosti ipak nađe neki modus za stjecanje radnih navika i u kući, makar minimalno. To bih svakako htjela postići...

[magriz]

njihova se pomoć u kućii smanjila na nulu.

ja ću samo reći da mi je jako drago da peterlin nije moja mama

Nikada ih nisam prisiljavala, oni su rado i od svoje volje pomagali, ali nekako je to naglo prestalo.

krivo! nitko ne obavlja kućanske poslove iz neopisive ljubavi (osim posebnih stvorenja ), a djeca ako se i vesele neko vrijeme, to je zato jer je to nešto novo, jer se osjećaju velikima i važnima
kad se zasite igre, prestaje i čišćenje

[lasica]

vidiš meni moja mama nikad nije dala da baš radim po kući,stalno je ponavljala da ću se ja naraditi kada ću imati svoju obitelj.i bila je u pravu. svejedno,nisam izrasla u ljenivca neurednog,dapače.
vidi ovo je zgodno
http://www.domza5.hr/kucanski-poslov...sti-28690.aspx

[Peterlin]

Link je super - hvala!

Ma da ponovim, ne mislim ja od svoje djece napraviti bijelo roblje, ali ako ih se neosjetno i polako (kako je opisano na linku) uvodi u to da brinu barem o svojim stvarima, puno je lakše dočekati pubertet i nekako mi se čini da djeca to lakše prihvate POSTUPNO nego ako napune 14-15 godina, mi zaključimo da su sad veliki i spremni za pomoć, a oni to dožive kao čisti napad na svoju slobodu ako i prije nisu sudjelovali u kućnim poslovima.

Vidjela sam taj pristup (i gledam ga i danas) u nekim obiteljima i ne dopada mi se.

A kako dijete/mlada nisam imala toliko obveza, koliko sam bila motivirana da pomažem (npr. dobila novac za kino ako bih oprala tati najprije stakla, a kasnije cijeli auto). Spremanje vlastitog kreveta, veša u kantu i svojih speglanih stvari u ormar smatram obvezom svakog člana obitelji ... Bratemili, djeca si MORAJU znati odrezat kruh, ugrijati ručak u mikrovalnoj ako treba, sklonit suđe barem u sudoper ili u suđericu, napravit sok i slično. A ne da (kako je Mukica negdje napisala) im mama reže meso do 23. godine!

[Pliska]

Kako volim ovakve rasprave gdje vidim da nije samo kod mene koma situacija

Kod nas je problem manjak vremena. Dok pokupim klince kod moje mame, dok si M. malo pocica jer ako ne je dernjava, dok stanem u trgovinu (ako moram), dođem doma u 17 h. Onda pojedemo, malo popričamo i već je kasno. U školi nije samostalan i iako sam ja pokušavala da se naući odgovornosti, jednostavno mu to ne leži i ako ja ne pregledavam redovito knjige i bilježnice, pola ostane nenapravljeno. Pomognem mu da uči i ponavlja, pa onda malo vježba gitaru i vrijeme je za spavanje.

On pospremi stol, baca smeće, pričuva brata dok ja spremim nešto za pojesti, pokupi veš, koji puta ga i stavi sušiti, svoju odjeću nakon što je neko vrijeme odležala u nekom kutu njegove sobe, odnese na pranje, koji puta pobriše prašinu, pomete, opere pod...

Većinom to bude radna akcija preko vikenda pa ja pitam svoje ukućane (ako je mm doma) tko će što raditi. Moje je uvijek kupatilo i stavljanje veša na pranje te peglanje. Mm ako je doba onda sredi kuhinju ili pobriše prašinu, pod ili šta već treba. Nije toliko problem dogovoriti i podijeliti obaveze ako smo svi doma ali problem je u tome što nas nikada nema

D-ova soba je inaće katastrofična, puna papiriča i šarafića jer on manijakalno rastavlja sve što stigne pa raznih dijelova i šarafa ima posvuda. Sve to njemu treba pa kad se ja naljutim i prijetim "pospremanjem sobe na moj način" onda on to malo pročisti. To zapravo bude dizanje s poda i trpanje gdjegod samo da mi nije pred očima

Ja zapravo imam samo jedan zahtjev, a to je da spreme za sobom. E kad bi se toga držali stan bi mi bio znatno uredniji.

[Trina]

vidiš meni moja mama nikad nije dala da baš radim po kući,stalno je ponavljala da ću se ja naraditi kada ću imati svoju obitelj.i bila je u pravu. svejedno,nisam izrasla u ljenivca neurednog,dapače.

Identično kod mene,
Moj sin koji će za 4 mj imati 9 je OK. Napravi sve što mu kažem ali sam se nikad ne sjeti. Ko tata.

[Zdenka2]

Ja zapravo imam samo jedan zahtjev, a to je da spreme za sobom. E kad bi se toga držali stan bi mi bio znatno uredniji.

I meni bi ovo bilo dovoljno - to je ono što za sada želim postići, uz ono što je primarno, a to je odgovornost prema školskim obavezama.

[purple rain]

ako tko pročita 5 mojih postova iz svakog će steći drugačiji dojam o našem redu i neredu....
jedan dan su mi super sami od sebe, jedan dan sam je vještica pa moraju bit super, jedan dan nikoga nije briga ni za što a jedan dan mene djeca tjeraju da pospremim

u pravilu se držimo pravila napisanih na zidu... ali gore navedene iznimke su vrlo moguće... koliko god ove dvije tvrdnje bile u suprotnosti....

[NetkoMiOteoNick]

... Ne očekujem puno i ne moraju sve sami, ali sve si mislim da na vrata špajze objesim raspored barem za neki minimum (evo što bih stavila gore):
- iznošenje smeća
- pranje kade/wc-a
- pometanje balkona
- pražnjenje suđerice
- čišćenje vlastitih cipela
...

Kada treba iznijeti smeće stavim papir (na kojem velikim crvenim slovima piše SMEĆE) na stol (na mjesto osobe zadužene za smeće). - Zadužena osoba to obično previdi, ali je nakon toga dovoljno još jedamput upozoriti da smeće bude odnešeno.

Sa čišćenjem cipela nemamo problema, ali za spremanje u ormarić imamo podsjetnik zaljepljen na samom ormariću:
"Obuću spremamo u ormarić za obuću." - Funkcionira dosta dobro. Većina cipela je u ormariću, a za ostatak je opet dovoljno još samo jedamput podsjetiti.

Za pražnjenje suđerice papir je zaljpljen na zid:
"Suđe vadimo PRIJE popodnevne smjene i ODMAH nakon jutarnje smjene.
Tko zaboravi - stavlja sljedeću turu u perilicu.
Mama i tata nisu obvezni podsjećati i upozoravati." - To funkcionira skoro pa savršeno.

Neke poslove (peglanje, usisivanje, pometanje stubišta) radimo jedamput tjedno (subota ili nedjelja). Dvoje starijih mogu sami odlučiti kada će to obaviti, a najmlađem ja zapovijedim. - Mali prigovara, ali odradi. Stariji sin deset puta odgodi i odradi. Kćer obično, bez puno dogovora i pregovora, uz neki film u nedjelju pegla.

[Pepita]

Zamislimo da se mi majke svako jutro probudimo i gledamo što nam je obješeno da moramo napraviti taj dan, svakako od svih obveza koje imamo, vjerojatno bi se ja prva veselila ponekim, a da ostalo odrađuje netko drugi, ali gledajući to s aspekta dječaka tih godina, zaobišla bi rasporede, više bi se pokušala dogovoriti. Posebno ako djeci nije problem.

Ako su kako su neki gore naveli, umorni jer imaju samo jedno popodne slobodno, onda zasigurno raspored ne bi bila dobra ideja, jer baš taj tren djeca zaista mogu biti umorna.
Inače, ne znam s čime su zauzeti, ali svakako sam mišljenja da djeca moraju imati dovoljno slobodnog vremena za sebe.

Nikad nisam voljela dodijeljivati obveze u svojoj obitelji pa to ni sada ne radim, ako se pet dana osjećam dobro odrađujem sve sama, ali ako sam šesti dan umorna, lijepo sjednem sa mm, objasnim i on mi taj dan pomogne što treba i koliko može.

Mislim da obitelj treba funkcionirati složno, da jedni drugima pomognemo, uskočimo i sl. a ne da svatko ima svoje zadatke, obavi ih, a nema veze da li je poplava u kupatilu poslije tuširanja, to nikog nije danas bio red posušiti.

Osobno ne volim djecu učiti rasporedu takvog tipa. Rasporedi postoje na nešto drugo.
Kad bi mi vodili psa vani po rasporedu, ja bi danas mrtva šetala psa, jer me boli stomak od m. Ovako sam zamolila mm i on je to učinio za mene, iz ljubavi, poštovanja.

Djeca moraju imati obveze, moraju imati neke zadatke, taman bezvezne, ali moraju razvijati svijest o odgovornosti, obitelji, pomaganju i sl....da ne duljim...
Raspored imaju u školi, točno su im određeni predmeti, raspored imaju kod slaganja knjiga i sl, ali za obitelj treba razumijevanje, poštovanje i želja da se pomogne.

[Pepita]

Ja nisam za to da djeca čiste, peglaju i sl.
Nisam ni ja u svoje mame (hvala joj, jer mi je već sada toga dosta), pa ne vjerujem ni da će moja djeca kod mene. Razlog??? Samo kad se sebe sjetim i svoje mladosti.

[Trina]

Pepita, slažem se s tobom u jednom dijelu posta, a to je da djeca ne trebaju peglati, kuhati itd. Nema potrebe za tim, oni su djeca, i kao što sam prije napisala, ja sam bila pošteđena svih tih poslova dok se nisam udala. Ali sitne poslove, ko što su sredit stvari iza sebe, održavati sobu urednom, bacati smeće, nositi šporku robu u košaru za sobu i tome slične..to od njih zahtijevam. Čak i od trogodišnjaka, kamoli od velikih.

Ali ovo što si prije napisala..kako kad si umorna zamoliš muža da neke stvari napravi umjesto tebe, to mi nikako ne leži jer ja recimo ne smatram da bi šetnja nekakvog psa, pranje suđa itd bilo isključivo moj posao. Da, ako on nije kući, ako radi a ja sam kući i imam vremena za sve. Kad je na godišnjem on sudjeluje u svemu. Ne tražim da mi se smiluje pa napravi nešto umjesto mene nego očekujem da kao odrasli, ravnopravni član ove obitelji sudjeluje u svemu, pa tako i u tome. I tako i je.

[Pliska]

Pepita kužim što misliš i djelomično se slažem.
Nekoliko smo puta napomenule da je djeci najbitnija obaveza škola, a vjeruj mi da im je koji puta i to previše. Jako puno imaju za učiti, brdo zadaća, lektire, razni radovi i projekti. Uz to većina ima nekakve dodatne aktivnosti, pjevanje, muzička, sport, vjeronauk u župnom... Zato kažemo da nemaju ništa slobodnog vremena.

Moj nemora ni kuhati, ni glancati kupatilo, ni peglati ni ništa sl. Neka sprema za sobom, tu i tamo baci smeće, nahrani psa i mačku, pobriše prašinu, spremi si veš u ormar...

Imaš još maleno dijete, neznaš koliko nereda mogu ovi veliki napraviti. Pa da cijeli dan idem za njim samo bi skupljala stvari s poda, vraćala šalice na mjesto, mlijeko i sl., glancala umivaonik, zapišanu wc školjku... Zato to moraju sami raditi. Nije to ništa strašno ali nisam niti ja njihova sluga.

[fegusti]

nepravedno je da s povećanjem broja članova sve više posla padne na leđa jednog člana.
ima bezbroj sitnica (kao onaj sok koji sam spomenula na početku) koje bi tog 1 člana jako rasteretile kada bi ih učinio netko drugi.

samo pospremanje svojih stvari za sobom je dovoljna pomoć... više u smislu pokazivanja suosjećanja.

[marta]

fegusti - totalni potpis.