savjet za očajnu mamu

[Pliska]

Naravo da se tuče, kada i vi tučete nju.
Ona se samo nastoji ponašati kako se i vi ponašate.
U vrtiću se ne tuče, jer tamo ni nju ne tuku, za razliku od doma.

Ako nemaš ništa pametnoga za reći onda stvarno bolje zašuti.

Nikad neću zašutjeti kada je u pitanju nasilje nad djecom. Nikad. Po guzi je meni neprihvatljivo nasilje velikog čovjeka nad malim, nemoćnim bićem.

A ti slobodno traži opravdanje za nasilje, vjerojatno i zato jer se i sama prepoznaješ u mojim riječima.

Ja ne tražim opravdanje za nasilje odraslog prema djetetu iako su meni riječi poput "nasilje" i "zlostavljanje" preteške za ovakve slučajeve. Objasnila sam da koji puta djeca iako nisu nikada bile žrtve nasilja (da koristim tvoj riječnik), samoinicijativno počnu mlatiti sve oko sebe.

Spusti se sa pjedistala i već kad se hoćeš boriti za dječja prava, imaš ozbiljnijih slučajeva oko sebe, gdje im stvarno treba netko da se zauzme za njihova prava.

[Loli]

deaedi, jesi li ti u stanju priznati da možda nisi uvijek u pravu? kakvo sad nasilje zazivaš?

i sorry, ali ti zaista ne znaš kako je roditeljima sa više djece, ne u smislu teško im je nego da je zaista drugačije.

Evo ja znam kako je roditeljima s više djece. Imam ih troje, dječake od 3, skoro 6 i 9 godina. Ponekad su agresivni jedan prema drugome, ponekad se krvnički potuku, ponekad su si najveći neprijatelji na svijetu, no najčešće nisu. Ne smatram takvo njihovo ponašanje problematičnim, nego normalnim i u skladu s njihovim razvojnim potrebama ZATO jer nasilje nije način njihovog uobičajenog ponašanja i nije pretjerano. Ostatak vremena, igraju nogomet u hodniku, zajedno crtaju ili bojaju, igraju igrice na kompu, najstariji im čita stripove ili se svaki zabavlja sam ili nešto treće.
Koliko sam primjetila kod Lydije, ona je očajna jer je mlađa kćer nasilna prema starijoj u mjeri koja nju kao mamu čini nesigurnom i ne zna na koji način ju naučiti da se ne ponaša na takav način. Savjet koju je dobila od Daedi je da ni ona sama djevojčicu ne tuče po guzi jer joj tako ne daje do znanja da udarac nije prihvatljiv, nego suprotno.

[yaya]

Savjet koju je dobila od Daedi je da ni ona sama djevojčicu ne tuče po guzi jer joj tako ne daje do znanja da udarac nije prihvatljiv, nego suprotno.

Oprosti ali ona od Deaedi i mime nije dobila savjet nego osudu... :/

[Joe]

Savjet koju je dobila od Daedi je da ni ona sama djevojčicu ne tuče po guzi jer joj tako ne daje do znanja da udarac nije prihvatljiv, nego suprotno.

Oprosti ali ona od Deaedi i mime nije dobila savjet nego osudu... :/

debeli iks. osudu i to iz nebeskih visina.

[Mima]

Apsolutno, ja osuđujem udaranje djeteta po guzi i slanje u kut.

Osuđujem i etiketiranje djeteta kao agresivnog i nemogućeg, a situaciju
opisanu u uvodnom postu jako dobro prepoznajem, pa zato autorici dajem savjet da iskreno preispita svoj odnos prema svojim kćerima i da razmisli o tome kako se ponaša prema mlađoj kćeri i kakav je položaj i status tog djeteta u njihovoj obitelji.

[Deaedi]

Savjet koju je dobila od Daedi je da ni ona sama djevojčicu ne tuče po guzi jer joj tako ne daje do znanja da udarac nije prihvatljiv, nego suprotno.

Oprosti ali ona od Deaedi i mime nije dobila savjet nego osudu... :/

debeli iks. osudu i to iz nebeskih visina.

Ma kakvu osudu, daj ne dramatiziraj. Dobila je moje mišljenje da ako i ona sama udara dijete po guzi, onda je dijete takvo ponašanje od nje naučilo. Djetetu su roditelji uzor i ono kopira njihovo ponašanje. Ako roditelj na njemu neko neprihvatljivo ponašanje reagira udarcem, onda i dijete uči da se ponašanje koje mu ne odgovara reagira udarcem, jer tako radi i mama/tata.
I nikada neću sažaljevati roditelja koji je izgubio živce i lupio po guzi, tješiti ga i biti puna razumijevanja. Jer onda bi isto tako mogla stati na stranu npr. muža koji je lupio ženu jer mu je juha bila preslana, a on joj je već 100x puta objašnjavao da on ne voli slanu juhu. Samo je ovdje situacija još gora, jer je dijete bespomoćno.

To što ja imam samo 1 dijete i da onda nisam mjerodavna za komentirati ovakve situacije, mi je smiješan argument. Evo, moji roditelji su imali mene i brata i nikad nas nisu udarili po guzi. Niti smo se mi tukli međusobno. Jer nam je takvo ponašanje bilo nepojmljivo.

[Pliska]

Apsolutno, ja osuđujem udaranje djeteta po guzi i slanje u kut.

Osuđujem i etiketiranje djeteta kao agresivnog i nemogućeg, a situaciju
opisanu u uvodnom postu jako dobro prepoznajem, pa zato autorici dajem savjet da iskreno preispita svoj odnos prema svojim kćerima i da razmisli o tome kako se ponaša prema mlađoj kćeri i kakav je položaj i status tog djeteta u njihovoj obitelji.

Znači sada se ni u kut nesmije stavljati djecu? I to je zlostavljanje?

Ja ih imam dvoje i to ovaj stariji je jako teško odgojivo dijete i s njim uvijek nekih problema. Ovaj mlađi, iako živahan i pomalo tvrdoglav, je puno mirniji i lakše je s njim doći na kraj. Nije da ih etiketiram ali oni su različiti, jedan je življi. jedan je mirniji, jedan je spavalica, jedan je problematičan za spavanje.

To ne znači da su zločesti ali nisu jednaki.

[Mima]

Ne, ako ne pospeš kukuruz po podu pa da dijete na tome mora klečati, onda je OK.

[klu.]

Evo, moji roditelji su imali mene i brata i nikad nas nisu udarili po guzi. Niti smo se mi tukli međusobno. Jer nam je takvo ponašanje bilo nepojmljivo.

Ja imam brata starijeg godinu i pol. Nikada, nikada nas nisu tukli, niti se agresivno ponasali prema nama. Pa smo se znali krvnicki potuci, on i ja. Ne stalno, ne uvijek, ali bome cesto.

Pitam se, pitam... koja je onda nasa dijagnoza?


Tako nepojmljivo zakljucujes o necijoj situaciji iz nekoliko rijeci...

[fegusti]

eto, ima nas raznih.

nasilje rađa nasilje ali mu nije jedini i isključivi uzrok.
u genima nam je da se borimo za preživljavanje... zapravo, teže je biti neagresivan, kada bolje razmislim.
agresija se javlja kao naš instinkt i sviješću se protiv nje trebamo boriti.

[cvijeta73]

[

Pitam se, pitam... koja je onda nasa dijagnoza?


...

evo, npr. ja vjerujem juroslavu koji je na nekom topiku napisao da to znači, ako se svađaju, da djeca rastu u funkcionalnoj obitelji.
meni ta dijagnoza paše. pa ne tražim dalje.

zapravo, teže je biti neagresivan, kada bolje razmislim.

viš, viš, pametna fegusti. znaš da ti je ovo u stvari zanimljiva teorija.

[sofke]

[quote="klu."]

Pitam se, pitam... koja je onda nasa dijagnoza?

možda su vaši roditelji pomislili da bi vas baš sad po guzi

ili još gore, morali ste u kut

pa ste razvili pasivno-agresivni model ponašanja

[anima]

baš se pitam kako je u kućama ovih savršenih majki debelih živaca

[Val]

Smatram da je "po guzi" nasilje nad djetetom.

To je moje uvjerenje. Zašto je taj moj stav neprihvatljiv?

Cvijeto, nasilje rađa naslije. Otuda moj zaključak.

ja razumijem tvoj stav.

samo mi nije jasno otkud ste zaključili da je mama prvo udarila dijete pa je onda malena postala agresivna, a ne obrnuto. znam, ponavljam se, ali želim znati!!!

[gita75]

baš se pitam kako je u kućama ovih savršenih majki debelih živaca

Ja ne poznam nikog savršenog :? . Kaj je to? I svi se prije ili kasnije uhvate u zamci s izjavom: ja ne bi nikad...
Svako dijete je različito i za svakog treba pronaći način... E sad, lako je reći...
Kod M. pali da joj sve objasnim i da se nikud ne žurim pa da ju shodno tome i ne forsam na ništa. Jedno je vrijeme imala fazu neću na sve. Nećeš-nemoraš (nije jela, prala zube, nije se češljala, nije htjela obuć šta bi ja nego šta bi ona, zimi bez kape... užas, ali prošlo je).
Jednom nam je jutarnji odlazak iz kuće završio tako da sam joj rekla da će ostat sama doma ako se uskoro ne obuče, jer ja ne mogu zakasniti na posao. nije mi baš povjerovala, ali kad je vidjela da se oblačim i idem iz stana bilo je "čekaaajjj meee". Od tad kad kažem da požuri, zna da mislim za ozbiljno (ovo se odnosi samo na idenje na posao).

[fegusti]

ja na to gledam ovako... agresivno ponašanje je vezano uz opstanak.
ne mislim samo na preživljavanje već na opstanak u društvu i to na onom položaju u društvu/obitelji/zajednici za koji mislimo da nam pripada.
e sad, ovisno o tome kakav nam je temperament - pomirit ćemo se s položajem koji su nam namijenili ili ćemo se svim silama pokušati izboriti za ono mjesto koje smatramo da zaslužujemo.

[Peterlin]

Istina je to... Moji su dobili od mene (na prste prebrojivo, i mislim da je sve bilo baš u toj dobi od 3-4 godine kad su ispitivali moje granice, ali izludili bi me kad bi sebe doveli u opasnost tipa otimanje iz ruke i pretrčavanje preko ceste ILI lupanje bratovom glavom o zid). Pa je bilo puf po guzi... Sve skupa na prste prebrojivo puta. Dugo sam si predbacivala, ali s vremenom i oprostila (jer sam isto imala prilike vidjeti kako funkcioniraju djeca BEZ granica). Da se razumijemo, ne mislim da treba puf po guzi, ali neće se nebo srušiti na zemlju ako sami sebi kojiput izmaknemo kontroli.

MM nije nikada dignuo ruku na starijega. A mlađi ga je jednom (ne tako davno, ovog ljeta) tako izludio da je dobio 5-6 po turu... Ja sam samo gledala kad će izgubiti živce jer je ovaj mali sustavno baš tražio gdje je tati granica, pa ju je i našao. Nije to način odgoja, ali bratemili stvarno iskreno vjerujem da su rijetki ljudi koji baš nikad ne dignu ruku na dijete ili ni ne pomisle na to. Ufff. .... koliko puta sam ja jurila u prizemlje provjeriti poštu da netko ne dobije propisnih batina...

Djeca su ko i mi. AKo im ne pokažemo da nas nešto smeta, oni šire svoje granice do beskraja i ne poštuju naše. A metode uvjeravanja se jako razlikuju od djeteta do djeteta, od roditelja do roditelja, pa čak i od jučer do danas. I nema nam druge nego stalno biti budni i to preispitivati.

Ja sam shvatila da smo napravili višemanje dobar posao kad nam je susjeda ispričala događaj kako je naš mali sin uvjeravao njenog sina "Nemoj se ljutiti... kad se tako osjećaš, jednostavno sam sebi reci LJUTIT ĆU SE SUTRA i poslušaj sam sebe..." Žena mi je očitala hvalospjev, a zapravo, dijete je citiralo baku (moju svekrvu ) koja je to puno puta rekla našem sinu. Eto, dobro je kad više ljudi sudjeluje u odgoju djeteta... Mašalah! A bilo je trenutaka (i još ih ima i bit će) kad bih najradije dohvatila klofer i isprašila mu tur... pa se sjetim svekrve i prasnem u smijeh.

[mlukacin]

Draga,
uopće se ne obaziri na hrpu negativizma koje su iznesene na ovom pdf-u i još veću hrpu prepucavanja a nije bit ove priče...
M isto muči svog gdinu dana satrijeg brata... samo što ga ne tuće nego mu otima igračke i juri s njima po kući ... znam da je moj problem daleko manji od tvog al ja sam to počela rješavati ljubavlju...
Nisam sigurna kako ide ona stara al probat ću...

četiri zagrljaja za preživljavanje
osam zagrljaja za održavanje
dvanaest zagrljaja za sreću i veselje....

pa eto, probaj tako.... ljubav i zajednička igra....

[mlukacin]

sad tek vidim da sam se krivo izrazila još će me sad optužiti da ne volim svoju djecu
ono što sam htijela reći da ih voliš, maziš, paziš, podržavaš, igraš se s njima, konkretno da budeš stalno s njima da možeš spriječiti sukobe....

a ostale "kokoši", otvorite si svoj pdf pa se tamo raspravljajte o tome što jest a što nije nasilje.... makar to u ovoj priči nije ni bitno jer bi napale zbog bilo čega.... svoje frustracije usmjerite na rješavanje svojih problema i bit će vam bolje u zivotu no hard filings

meni je već presmješno u što se ovaj forum pretvorio... skoro svaki pdf u kojem netko vapi za pomoć sadrži prepucavanja... ovo nije što je prije bilo... mjesto na koji si došao po savjet nego mjesto na koje dođeš po osudu... pa eto... čekam ja sad svoju
tri dva jedan.... KRENI.........

[sofke]

situacija kojoj sam nazočila, mali mlađeg nikako ne može provariti, cijelo vrijeme ga mrzi, ignorira i govori kako ga on nikad nije ni htio

onda ga je jednom gurnuo na cestu, valjda da malog zgazi auto pa da ga se riješi jednom za svagda

mami je pala roleta pa je bilo puf-puf po guzi..na licu mjesta

a viš, sve što je trebalo je zapravo četiri zagrljaja za preživljavanje..doslovce..

[mlukacin]

SOFKA dobra....
aj nećemo tako... shvatili ste me što sam htijela reći.....

[sofke]

zekam te, znaš..

[Deaedi]

baš se pitam kako je u kućama ovih savršenih majki debelih živaca

Nisam savršena, ali imam debele živce.
Moje dijete nikad nije dobilo po guzi. I niti neće.

[Pliska]

sofke

Deaedi dam ti mog D. na par dana pa da vidiš kako se gube živci Ali neka bude kakav je kod nas doma jer kod drugih je uvijek uzorno dijete. na sve strane pohvale kako je super odgojen, a doma se frajer iživljava.

[Loli]

baš se pitam kako je u kućama ovih savršenih majki debelih živaca

Nisam savršena, ali imam debele živce.
Moje dijete nikad nije dobilo po guzi. I niti neće.

Ovako i ja, osim što mi živci nisu uvijek debeli. Ipak, snalazim se nekako bez da udarim dijete pored sebe.

[Mima]

Ja uopće nemam debele živce, često vičem, i udarila sam dijete po guzi u stresnoj situaciji. To ne znači da mislim da moj postupak nije za osudu, mislim da sam pogriješila, i ne treba mi razumijevanje za taj postupak.
Dijete se ponašalo 'nemoguće', tako da me bilo strah da će se ozlijediti, ali sam razmislila o tome što je dovelo do takvog ponašanja.

Mislim da to sve skupa uopće nije tema, a svakako nije ono što mene bode u oči u uvodnom postu na ovoj temi - mene u oči bode odnos prema dvoje djece u jednoj obitelji, i na to sam htjela ukazati autorici.

Dakle, LL, razmisli ima li tvoja mlađa kćer razloga biti agresivna prema starijoj, a pritom ne mislim da ju starija krišom izaziva, nego na to dajete li joj vi roditelji razloga za agresiju.

[sofke]

Ipak, snalazim se nekako bez da udarim dijete pored sebe.

ja isto..odgurujem ih nogom

[Joe]

baš se pitam kako je u kućama ovih savršenih majki debelih živaca

Nisam savršena, ali imam debele živce.
Moje dijete nikad nije dobilo po guzi. I niti neće.

kako ti drviš po svom. i hvataš se toga da je žena napisala da je udarila dijete po dupetu, a val ti lijepo kaže da je prvo mala postala agresivna, i tek onda dobila po dupetu. osim ako majka laže. a nema nam druge nego vjerovati otvaračici topica.

a ja ti kažem da ne znaš kako je imati više djece ne zato da opravdam udaranje, jer mi to ne pada na pamet, nego da ti objasnim da se nije tako lako sve dogovoriti kad imaš više malih zahtijevnih i donekle iracionalnih aktera, a ne samo jednog.

[anima]

baš se pitam kako je u kućama ovih savršenih majki debelih živaca

Nisam savršena, ali imam debele živce.
Moje dijete nikad nije dobilo po guzi. I niti neće.

ali to ne znači da si savršena majka, i da je tvoje dijete sretno i zadovoljno, i da možda neće imati traume zbog nečeg drugog i bla bla bla bla..tako bi mogli ukrug do preksutra...

[anima]

ok, zanemari dio rečenice do zareza, i pljes za tebe, stvarno si pomogla na ovom topicu

[Joe]

Ipak, snalazim se nekako bez da udarim dijete pored sebe.

ja isto..odgurujem ih nogom

[lola_34]

a ja ti kažem da ne znaš kako je imati više djece ne zato da opravdam udaranje, jer mi to ne pada na pamet, nego da ti objasnim da se nije tako lako sve dogovoriti kad imaš više malih zahtijevnih i donekle iracionalnih aktera, a ne samo jednog.

Potpis.
Lako je drviti po svom kad imaš jedno i to još možda lako odgojivo dijete.
Ajd' da te vidim s više njih, gdje svako drvi po svom i nitko ne želi odustati od svog - da vidim kako to riješiti a 'da se nikom ne zamjeriš'?

[mlukacin]

ja sam prava nemajka
kad se moji ne mogu dogovriti oko iste stvari, najčešće igračke, igračka završi u kazni... ak konflikt nije gotov, završe u kazni i oni... "mirna stolica" čitavu jednu minutu nakon čega se ispričaju zagrle i poljube....

[Marsupilami]

Dijete ima 4,5 godine, a problem je poceo prije 2.
Dakle imala je 2,5 godine kada je pocela tuci stariju seku?

TU je nastao problem, kako ste se postavili prema tome kada je pocelo?
Jeste li starijoj govorili "ma pusti seku, ona je mala pa ne razumije"
ili ste joj na neki nacin pokusali objasniti kako je to lose ponasanje?

Ako pogledamo realno, dijete od 2,5 godine, pogotovo ako je neverbalno mora nekako izraziti svoje nezadovoljstvo, ljutnju, bijes...
Oni nisu kao mi odrasli da to znaju, kontrola ljutnje je nauceno ponasanje, ne radjamo se s time.
Dijete treba usmjeriti i nauciti kako da tu svoju ljutnju iskaze i na druge nacine, ne samo fizickim nasiljem.

Mislim da je mama ovdje nepravedno napadnuta, ljudi u ocaju rade mnoge stvari.
Svi smo mi ljudi, svi grijesimo, ali ne vjerujem da je par pecki po guzi stvorilo ovaj problem.
Uostalom, da je autorica tako losa majka onda bi i starija kci bila mali hahar.
Koliko mozemo iscitati, ona to nije, tj. ona je mirnica naspram mladjeg djeteta.
Isti nacin odgoja, dvoje razlicite djece, to tako ide.

[Lydia_Luisa]

Drage forumašice, bila sam prilično iznenađena odgovorima, hvala svima, koji su dali savjet, onima, koji su samo izrekli svoje mišljenje- isto hvala.

[Lydia_Luisa]

Da, točno, počelo je kad je imala cca 2 godine, s time da smo naravno u početku reagirali strplivim ponavljanjem, objašnjavanjem-i tako konstantno i može se reći svakodnevno.Nadala sam se, da će s polazkom u vrtić-dakle s 3 i nešto g. shvatiti u društvu druge djece, da se to ne radi-pošto s verbalnim predavanjima nije shvatila, no ni socializacija nije riješila taj problem. Primjetili smo, da izgubi kontrolu zbog sitnica, koje u tom trenutku nisu tako, kako si je zamislila/ voli zapovjedati i dominirati.Tako recimo ako starija daje krivi odgovor, neće se s njom igrati tako kako si je ona zamislila i slično-napadne ju. S vremenom se počnete osječati bezpomoćno, tek smo kasnije uveli kut i zabrane(kad je stvarno i vidljivo ozljedila stariju s noktima, ili ju lupala po glavi s nečim)

[Marsupilami]

A kako je u ponasanju prema odraslima? Konkretno prema vama roditeljima?
Ima li taj dominantan stav i prema vama ili samo prema sestri?
Tuce li vas?

[jadranka605]

Ovo je jedna od gorih rasprava koje sam tu vidila...

Smatram da Lydia_Luisa nije u ništa boljoj poziciji nego šta je bila kad je napisala prvi post...

I sve to jer pojedine forumašice navlače temu kojoj ode nije misto

A za Lydiu nemam pametan savjet jer je svako dijete posebne ćudi, ponašanja, mana i vrlina.... Nemam brata ni sestru, ali svi mi govore da je to uvik tako.. Uvik je jedno dite nezadovoljno... Pa bila to kćer, sin, braco ili seka Čak i moja dva se tuku... valjda dok se ne uspostavi hijerarhija :D

[cvijeta73]

mene bi više brinula činjenica zašto starija mirno prihvaća takvo ponašanje mlađe nego to što se mlađa tuče. :/
mislim, da me se krivo ne shvati, brinula u smislu toga da bih voljela da starija nauči postaviti svoje granice.
i ja mislim da će to biti jedini put ka rješenju, kako su već neke cure napisale. ne i instant rješenje, naravno.
moj ne prihvaća mirno, al ga m i dalje mlatne.

[Marsupilami]

Tako recimo ako starija daje krivi odgovor, neće se s njom igrati tako kako si je ona zamislila i slično-napadne ju.

Ovo je odlican primjer, ovakve situacije iskoristite u svoju korist.
Stariju kcer morate poduciti da nikako i ni u kojem slucaju nesmije mladjoj dozvoliti takvo ponasanje.

Dakle, kada se tako sto ponovno dogodi neka se starija makne od nje i neka joj kaze:"Sada se JA ne zelim igrati jer si napravila to, to i to (udarila, ogrebla...)" i neka bude dosljedna.
Ne padati na suze i vristanje i podilaziti joj kada se takvo ponasanje ponovi.

[jadranka605]

D nikad nije trpio da ga L udara... da.. govorili smo mu da je on mali i da on tako ne misli, međutim, kad je postalo opako i dobio nekoliko puta nogom/igračkom/nečim trečim u glavu, D je počeo provodit svoje mjere.... Uzme ga ispod ruke, dovede meni ili ga samo izbazi iz sobe sa par igračaka.. znalo se desit i da ga udari, pa L vrati...

E, sad.. L udara i mene.. šta reći na to?
Imam modruce po nogama, nekoliko po rukama...

Jesi li Lydia razgovarala sa starijom kćerkom? Šta ona kaže?

[Marsupilami]

eto dok sam ja tipkala cvijeta73 je napisala ono sto i mene muci.
Dakle starija kci je polazna tocka za rjesavanje problema.
Mora se krenuti od nje, da bi mladja naucila da to nije nacin na koji ce dobiti sto zeli

[Joe]

Tako recimo ako starija daje krivi odgovor, neće se s njom igrati tako kako si je ona zamislila i slično-napadne ju.

Ovo je odlican primjer, ovakve situacije iskoristite u svoju korist.
Stariju kcer morate poduciti da nikako i ni u kojem slucaju nesmije mladjoj dozvoliti takvo ponasanje.

Dakle, kada se tako sto ponovno dogodi neka se starija makne od nje i neka joj kaze:"Sada se JA ne zelim igrati jer si napravila to, to i to (udarila, ogrebla...)" i neka bude dosljedna.
Ne padati na suze i vristanje i podilaziti joj kada se takvo ponasanje ponovi.

slažem se, možda je starija popuštala dok je mlađa bila "beba", odnosno nerazumna i eksplozivna dvogodišnjakinja. pa im je takvo ponašanje objema ušlo u naviku.

[Marsupilami]

E, sad.. L udara i mene.. šta reći na to?
Imam modruce po nogama, nekoliko po rukama...

To sve ovisi o kontekstu?
Kada udara? Sto mu je triger?

[Lydia_Luisa]

Samo da odgovorim na pitanje, dal nas tuče-ne, tak se ponaša jedino prema svojoj sestri...
par put na dan, samo bi ispravila dojam-ako su ga možda neke od vas krivo stekle-nisam za fizičko kažnjavanje, kut mi je isto bez veze-post sam napisala u fazi, kada nisam vidjela jednostavno načina, da se ove stvari promjene, pošto smo godinama reagirali mirno, verbalno i bez učinka.Htjela sam čuti mišljenja vas mama s više djece, sa sličnim problemima, kako rješavate kronično agresivno ponašanje djece.Neki su mi čak savjetovali, da odem kod dječjeg psihologa s mlađom, da probamo naći uzrok.

[Joe]

pa ne bi bilo loše da odete psihologu, to ne može škoditi, možda radite neke greške kojih niste svjesni.

[Lydia_Luisa]

Da, sa starijom razgovarame da se odmah makne i otiđe dok nenastrada. Znači da starija odredi granice i nepopušta.Eto, to je već neki napredak

[Mima]

.Neki su mi čak savjetovali, da odem kod dječjeg psihologa s mlađom, da probamo naći uzrok.

Pa nije ti to ništa "čak" - ako je situacija stvarno takva, onda je itekako za psihologa.

[Pliska]

Kod nas je dobra defektologica i nevjerojatno što se sve može saznati iz jednog crteža i malo razgovora. Možda je srž problema u sasvim nećem trećem, a možda je malena jednostavno takva, eksplozivna i udara tamo gdje smije, tj. seku. Dokle god se ova bude puštala, sumnjam da će malena prestati.

[piplica]

Što se tiče Deaedi, znam da obožava svoju djevojčicu, pa se pitam kako bi reagirala da netko njenu ljubimicu ničim izazvan sustavno maltretira, pa taman to bilo i njezino vlastito dijete... :/

Moji se pokolju, skoro svaki dan, oboje izazivaju i oboje tvrdoglavo ne odustaju.
Tješi i mene ona juroslavova...
A i to kada vidim da onaj koji se prvi probudi ide u krevet poljubiti onog drugog koji spava.