muž radi i ima plaču oko 6000kn, sada puno putuje i razmišljamo o selidbi u zg jer tamo radi, dali bi nam to bilo dovoljno za život kao podstanari? ja trenutno ne radim imamo curicu od 15mj.
 |
|||
|
|
|||
dali je 6000kn dosta za život u zg?
muž radi i ima plaču oko 6000kn, sada puno putuje i razmišljamo o selidbi u zg jer tamo radi, dali bi nam to bilo dovoljno za život kao podstanari? ja trenutno ne radim imamo curicu od 15mj.
teško :/
Kada bi bili u vlastitom stanu -teško, ali kao podstanari nikako.
zaboravila sam reći da su nam bake na selu pa bih nas opskrbljivale hranom, mislim na meso, jaja...
Pa i sada živite od istih novaca, zar ne?
6ooo kuna je svugdje malo za život.
Pretpostavljam da TM i sada plaća smještaj u Zagrebu, pa ne vjerujem da bi vam troškovi puno narasli kada bi živjeli zajedno.
Meni razdvojen život na duge staze ne bi bila opcija, pokušala bih svakako da spojim obitelj, uostalom, ako vam ne bude dovoljno novaca, uvijek možeš potražiti posao, dijete vam je već dovoljno veliko za jaslice.
ja sam shvatila da on putuje na posao
putuje ali trošimo puno na gorivo i jako je malo s nama jer putuje 4h dnevno. trošimo oko 1500kn na gorivo a tko bi nekako bio i stan. neznamo ni sami, ovo mu je naporno, a ja ću svakako tražiti poso.
Ako pronađete relativno povoljan stan - dovoljno.
mislim da je to puno manje od DOVOLJNO.
samo stan i hrana bi ih koštali barem 4 000 kn.
a di su režije, odjeća, beba (neznam kolko je beba stara), benzin, vanredni troškovi...
ako ćete se jako jako stisnuti možda i bude dosta. Računaj si nekih 2000 kn za stan (najmanje) + cca 600-700 kn režije (i to sam mislim malo rekla) i ostale potrebe..... morate si dobro razmisliti, koliko vam se to isplati. Ne znam da li tvoj muž dobiva naknadu za prijevoz na poslu, sigurno mu je veća sada dok ste u bjelovaru nego što bi bila da ste u zagrebu (ako živiš i radiš u ZG naknada za prijevoz ti je 290 kn)
Ovo za podstanarski stan i režije su ti svi dobro rekli, ispod 2 tisuće samo najamnine za stan od 40-ak kvadrata teško da ćete proći.
Onda pribroji 1000 za režije,dakle, vas troje ima na raspolaganju za život manje od 3 tisuće, tj. manje od 1000 po osobi, što je i ispod državnog socijalnog minimuma.
Zvuči očajno, al' ljudi i tako žive, i nas petoro tako trenutno živimo ispod tog socijalnog minimuma jer sam na rodiljnom dopustu i imamo ogromne kredite (ali, hvala Bogu za vlastiti stan u kući), tako da nas država ne šljivi, nema olakšica ni doplatka jer nam nisu prihodi toliko mali koliko smo opterećeni kreditima i troškovima (nikakvim bijesovima, nego samo nužnim stvarima, čak nam je i auto punoljetan).
No, bila sam podstanar predugih šest godina i znam da je to daleko teže nego kad otplaćuješ nešto svoje, najamninu moraš iskeširati svaki mjesec makar ti gladovao.
Žao mi je što je to tako, ali Hrvatska je prepuna sličnih priča.
Možeš stan iznajmiti i za manje od 2000 kuna (1000-1500) ako te zadovoljava naselje koje nije blizu centru grada. Npr. Gajnice, stan 40-ak kvadrata, 1000-1500 kuna.
Pa uvijek se možete vratiti... Ako vam je ovako teško, probajte se preseliti. Mislim da je najgore biti nezadovoljan, a ne mrdati s mjesta, to te pojede.
može se naći stan i za 1500, režije će vam biti oko 1000..iako hrane kažeš imate, svejedno ćete trošti i po dućanima
može se preživjeti, a na kraju, zašto ne bi probali
da je malo, je
ako si ti doma s djetetom, možda možeš uzeti još nečije dijete na čuvanje, pa popraviti malo novčano stanje, ili neku drugu kombinaciju
Vrijeme koje biste proveli zajedno kao obitelj bi vam donijelo više koristi nego što bi vam nekupovanje novog komada odjeće zbog uštede donijelo štete.
Ali morate unaprijed biti svjesni da će vam biti teško i trebali bi tražiti stan blizu posla, da još i u Zg-u ne troši na benzin.
mi živimo nekad i s manje od toliko. u gajnicama smo pronašli povoljan stan, pazimo na što i kako trošimo, bake kupuju dosta za malu pa se još uvijek snalazimo ok.Mima prvotno napisa
vi vidite, zaista nije lako ponekad.
bilo kako bilo, sretno!
U Zagrebu postoji i javni prijevoz
slađa, meni se čini da trebate razmisliti i o logistici; kažeš da bi i ti tražila posao, a kamo ćeš onda sa djetetom, u vrtić ga ne možeš upisati do jeseni, a trebaš znati da nije lako upisati dijete u vrtić u Zagrebu, da moraš imati prijavu sa MUP-a tj. moraš biti prijavljena na nekoj adresi - ne znam kako to podstanari rješavaju ako ih gazde ne žele prijaviti, ali sigurno ima cura koje tu mogu pomoći. Drugo, dok nemaš posao šansa da dijete upadne u vrtić nije velika. Pretpostavljam da u Bjelovaru imate bake, a ovdje bi ostala bez te logističke pomoći.
Mozda je bolje pokusati sada, dok je dijete jos malo, pa se vratiti ak ne ide.
Teško, ako ste podstanari.
nije
a možda da tm nađe posao doma? iako bi možda imao manju plaću svede se na isto.... i po nečijem prijedlogu uzmeš još jedno djetešce na čuvanje i super vam je... bake su blizu, muž ne putuje toliko, djete ima društvo a i ti zarađuješ....
ne znam, nekak mi se čini jednostavnije nego se seliti.....
Teško da bi bilo dovoljno. Vjerujem da je tvom MM ovako dugo putovanje na posao teško i naporno. Jedino što mi pada na pamet je da nađe nekog tko bi putovao s njime i tako smanjio troškove prijevoza. Vidjela sam negdje web stranicu gdje se ljudi tako snalaze za prijevoz.
ako i nije dovoljno, mislim da je velik dio ljudi u zg ipak prisiljen zivjeti s tim novcima
stavi na papir pluseve i minuse, jer nije samo novac problem
ne znam mozes li racunati na nalazenje posla u zg u ova vremena, jos i uz problem jaslica, trebate svi imati prebivaliste u zg da bi vam grad subvencionirao trosak
a i nije lako upasti u jaslice usred godine jer su upisi u svibnju
našla sam stranicu, adresa www.gorivo.com
Ovisi kako ste navikli. Činjenica je da puno ljudi preživljava i s manje.
No mislim da je premalo za svjesni odabir života u zgb (posebno kada imate drugu, besplatnu opciju stanovanja...ako sam shvatila).
Svaki dan putuje(pretpostavljam tamo i nazad) toliko? Ne da mu je naporno, nego mu je sigurno prenaporno. MM isto radi u Zg, dolazi kući svaki vikend i put mu isto traje oko 2 sata, pa već vidim da puca po šavovima. A i šta on ima od dana prije i nakon posla svaki dan toliko vozi? On vjerojatno samo spava kući. :/
Za vrtić treba imati samo jedan od roditelja i dijete naravno.
Koliko god malo novca vam se čini, ako imate pomoć u hrani ja bi ipak probala. Uvijek možete doći nazad u B. Razdvojeni život je jako težak, iz iskustva.
Puno ljudi na žalost živi i s manje primanja. Tako da je definitivno izvedivo.
Kod nas ljudi dobiju plaću cca 1800 kn, i obično je samo 1 zaposlen u obitelji. I žive, kako nemam pojma.
6000 kn je dovoljno za život u Zgb., ali sve ovisi kakav život želite, na što ste navikli,...?
Da li bi bilo dovoljno ovisi o vasem nacinu zivota i navikama.
Mi smo podstanari sa dvoje djece u Zg i trenutna primanja su nam oko 6000kn.
Da li mozemo?
Moramo i istina je da pred kraj mjeseca je vec frka frka, ali uspjevamo.
Dakle mozete i vi, ali opet kao sto sam rekla, ovisi o vama.
U kojoj drzavi??? :?
Nasa drzava tvrdi da je 400kn po osobi dovoljno, ako ne vjerujes, nazovi socijalnu sluzbu pa provjeri.
nije lako upasti u vrtić ni u svibnju s 2 zaposlena roditelja prijavljena u Zagrebu, a kamoli usred godine
mi smo podstanari i živimo od 5200 kn. podstanari smo na malešnici. pred kraj mjeseca je gusto. ali, mi najviše trošimo na hranu.. vjerojatno da dobivamo bar dio hrane, uspjeli bismo nešto i uštediti. koma je kad uleti neki veći izdatak kao prošli mjesec autosjedalica.
mi smo godinu dana živjeli tako kao podstanari u Španskom. i nismo imali pomoć što se hrane tiče, ali su moji povremeno kupovali malome ADmlijeko i pelene.
može se, ali je jako teško
hvala vam svaima na trudu, stvarno! samo da pojasnim neke stvari; sada dajemo na gorivo onoliko koliko bih davali za stan, mala nebi morala u vrtić jer mm radi od 4 popodne a ja bi tražila posao da sam do tada doma, meso bi dobivali a i stvari iz vrta, nema šanse da on ovdje nađe posao ni sličan kakav ima sada, a ja ga isto teško mogu nači. iskreno najviše me ubija taj njegov put, u totalnoj sam panici i nemogu spavati dok ne dođe, strah me svaki puta kad zazvoni tel.
Ako imate priliku, selite u Zgb. vratiti se uvijek možete. Sretno!
U međuvremenu je 500 kuna!
Sad im je sigurno puuuno lakše!
tako je teško dobiti vrtić?
moje iskustvo sa vrtićem u n.zagrebu je da pola djece u grupi ide doma oko dva jer valjda pola mama ne radi
možda su neki vrtići prebukirani, ali naš mi ne izgleda tako
Iz moje perspektive, a godinama sam putavala otprilike istu kilometražu, selite se što prije. Biti će teško, ali može se. Vjeruj mi, to putovanje uništava.
MM radi u Zgb. i putuje svaki dan. Udaljenost je manja nego do Bjelovara, ali lošijih dana mu putovanje oduzima sat vremena u jednom smjeru i sat vremena u drugom.
Koma.
Benzin - ogroman trošak, ali to nije jedini trošak. Održavanje auta, češći servisi, ogromna kilometraža,...
Svaki put kad isplatimo kredit za auto, opet moramo uzeti drugi, jer ne može toliko putovati sa starom krntijom.
Nama je auto največi trošak koji imamo.
Ideees, fakat im je puno lakseU međuvremenu je 500 kuna!
Sad im je sigurno puuuno lakše!
Da covjek ne povjeruje
ivarica je lijepo rekla - sve treba staviti na papir... Teško je davati savjete na temelju šturog posla.
I ja mislim (jer sam probala, sličnu relaciju svakodnevno putovat i izdržala sam ravno 3 mjeseca, bez djece, bez obveza.... to je katastrofa) da je opcija imati obitelj tamo gdje radiš. ILI raditi tamo gdje ti je obitelj.
ALI postoji i rješenje na pola puta. Unajmiti nešto na samom rubu Zagreba (naravno, što bliže poslu) pa će putovanje biti možda 1 sat, a ne 4 sata.
Ako ispadne dobro, može se misliti i o konačnom rješenju.... (dakako, ako je posao siguran i ako se odlučite trajno živjeti u Zagrebu). Tu onda dolazi vrtić (
Npr. meni se novo sviđa stambeno naselje na pol puta između S.Kraljevca i D.Sela i da sad razmišljam o kupovini stana, uzela bih to u obzir.
Dalje - jaslice, svakako... Pa pronaženje posla (nisam sigurna je li lakše naći posao u Zg i okolici ili u Bj). Osim toga, meni bi bila bitna i logistika (bake, podrška šire obitelji) pa je sve skupa to teško.
Draga slađA, puno ovisi o tome što želite i očekujete kao obitelj, svatko od vas posebno i svi zajedno. Morate puno razgovarati... Svako rješenje ima prednosti i nedostatke. MOžda je trenutno stvarno najbolje naći neki podstanarski stan na rubu grada (ili u privatnoj kući - takvi su jeftiniji) dok se stvari ne iskristaliziraju. Sretno!
Ja mislim da je izvedivo, sve ovisi na kakav standard ste navikli. Mm i ja smo u jedno doba znali živjet i sa 5000 KN na mjesec a režije i stanarina prelazile 2500 sve skupa, al nas je bilo samo dvoje i 2 pasa, a on je imao plačeno gorivo, ja postala mađioničarka u kuhinji!
Ipak ako je moguče savjetovala bi ti nađeš dodatni part-time posao, ili čuvanje neke bebice, ili neki rad od doma. Dodatnih soma-dva bi vam dobro došli. Sa 8 somova bi več bili skroz OK.
Evo danas - redovan servis za auto - 4000 kn. :shock: :shock:
Da, da... tak pol Hrvatske (najmanje) živi - na tankoj crti koja dijeli moguće od nemogućeg, izvedivo od neizvedivog. Anemona, nisi jedina...
odlučiit čemo konačno poslje nove godine ali najvjerovatnije da ćemo ići u zg, s uvjetom da i ja nešto radim! radit ću za početak bilo što pa čemo vidjet kako će ići... jadan je život u ovoj našoj državi barem nama prosječnim građanima a kako je tek onima koji imaju kredite i sl, katastrofa!
ja mislim da vi to možete.
kada bi platili podstanarstvo i režije ostalo bi vam 3000 kn, recimo. Tako i nama ostane kada platimo sve svoje kredite i obveze, pa nam je ok, ono, balansiramo na rubu moguće-nemoguće, pretačemo iz šupljeg u prazno, ko većina Hrvatske.
Samo hrabro naprijed.
jako jako dobro razmilite prije ikakve odluke...
mislim da u obzir niste uzeli jako puno stvari... tipa... da ćete i dalje trošiti na auto... makar npr. muž vjerojatno može i javnim prijevozom na posao... al tu je ipak registracija, benzin, servisi... ne znam kak u drugim djelovima grada al recimo kod mene se svugdje plaća parking.... dakle, treba ti i godišnja karta...
podstanarstvo... koliko ja znam da stanodavci inače traže jednu ratu unaprijed.... bar moji roditelji tako rade....
trebaju ti novci za svu papirologiju... istina da je jednokratko al ipak treba, za početak na MUPu, promjena adrese, promjena dokumenata.... promjena doktora... besplatno je al ipak košta vremena i opet novaca... ili javni prijevoz ili opet auto...
ima jako puno sitnih trpškova koji kad se na kraju zbroje uopće nisu tako sitni....
i da se razumijemo... u zagrebu nije ništa laganiji i lagodniji život nego van zagreba.... prije se nađe vani posao, život je uzurbaniji a k tome i stresniji....
a što muž kaže?
Ja mislim da biste mogli u ZG sa 6000 kuna.
Ima stanova od 40m2 za 2000 (stanarina+režije bez telefonskog računa naravno). Larini kumovi su stanovali u Prečkom u takvom stanu i iselili jer vlasnica ih obavijestilada prodaje stan. Sad žive u sličnom stanu to je kuća a stan u potkrovlju u Vrapču i plačaji isto. Njen muž radi ua 6000 kuna plaće kao električar kod privatnika, srećom za stalno, ona treba roditi oko 01.01.2010. digli su pozajmicu da kupe opremu za bebu i to najosnovnije i uspijevaju, ona je radila u TL-u prije trudnoće. Isto su otišli iz rodne Like trbuhom za kruhom u ZG i isto preživljavaju a sad kad beba dođe bit će još teže.
Nama je težak život na Plitvicama jer MM sam radi i uzdržava mene, Larui svoje dvoje nezaoslenih roditelja sa 5000 kuna
Živimo od minusa al nemamo prilike otići u ZG i ostaviti roditelje jer nemaju vozački a do doktora ima 20-tak km.
Guramo, ne znam kako al guramo a posla ovdje nema pogotovo zimi.
Temu sam preselila na primjereniji pdf i obrisala sve offtopičarenje.
Molim vas da se držite teme.
sve postove sam detaljno pročitala i razmišljala, ali ne znam što savjetovati... malo naginjem selidbi u Zg zbog tolike razdvojenosti obitelji...
meni se život u Zg-u čini užasno skup, prvenstveno zbog režija, javnog prijevoza, parkinga i sl. ali opet, vrtić i jaslice su, koliko znam, najjeftiniji u cijeloj Hrvatskoj - što i nije baš mala stavka na mjesečnom planu... isto tako, ne znam kakve su cijene u manjim gradovima... ovdje opet ima toliko izbora za kupiti povoljniju hranu, obuću, odjeću i dr., što je možda u manjem mjestu i skuplje i teže ili nemoguće za nabaviti
mislim da bi prije donošenja odluke za selidbu sve eventualne izdatke, pluseve i minuse, trebalo staviti na papir (kao što su cure već prije navele) i onda donijeti odluku
Je, ali je i prirez u Zgb veći, a ako hoćeš jaslice/vrtić moraš se prijaviti i plaćati zagrebački prirez.
Nije to lagana odluka... Treba tu gledati dugoročno - da li to podstanarstvo danas sutra za 3-5 godina treba prerasti u kredit za stan? Ako da - to je duuugogodišnja odluka.
Osim toga, tu je i dijete (za sada jedno). U Zg su drugačije mogućnosti školovanja ALI za malo dijete u školi često su bolje male sredine... Ja sam iz manjeg mjesta i često mi bude žao što ne mogu djecu puštati da u školu odlaze sama (iako će uskoro doći i taj dan) nego ih furt nekamo vozimo. A nas je nekad prije par desetljeća čuvala cijela ulica... I vidim da je u manjim mjestima slično i danas.
A posao - nema više sigurnih poslova ni u malim mjestima ni u Zagrebu, ali treba držati oči otvorene. Ja sam se prije puno godina nakon studija htjela vratiti u svoj grad, ali tamo nije bilo posla za mene u struci. Posao sam našla u Zagrebu (nakon 3 mjeseca, što je iznimno brzo, iako mi se tada činilo straaašno dugo).
Danas vidim da nema odgovora na pitanje što je bolje... Jednostavno ne znamo - možemo se do sudnjeg dana pitati "kaj bi bilo da je bilo" ali čovjek to ne zna. Jednostavno treba živjeti u vjeri da je odluka TRENUTNO najbolja moguća i po potrebi je provjeravati u skladu s promjenom okolnosti.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom