kad trogodisnjak odrasta :)

[mikka]

evo, nakon dugo vremena tracanja moje mile k. i iskazivanja hvalospjeva mojem dragom f. , doslo je vrijeme da se situacija okrene

dakle, f. me poceo dovoditi do ludila. ok, nije bas tako dramaticno, ali stvarno sam bez ideja kako da se postavim prema njemu. moji su temelji krnji (odgajana sam stegom i batinom tj. koznim remenom ), a naravno da to ne zelim primjeniti na njemu.

situacije su razne--treba izaci iz kuce, on se nece obuci, bjezi i baca odjecu, ako ga uzmem u ruke batrga se kao divlji. treba ici na spavanje, on opet nece. treba prati zube, nece, pa ajde hoce, pa dode u kupaonu, pa sjedne na pod i nece, nece, nece. ajme, a meni mozak prijeti eksplozijom.

mozda je stvar u tome sto sam navikla da se s njim lako dogovori, ili nesto drugo.. ali pitanje za vas je kako rjesavate te situacije? koje stvari bi ostavili njemu na odluku a za koje bi se zauzeli? biste li primjenili kakvu kaznu, ili nesto drugo za takve situacije, kad ignoriranje nije opcija (to je recimo kod oblacenja, ja moram ici, k. i ja smo na vratima obucene a on divlja u pidzami).

ajde, dajte mi ideje, prijedloge, hvala

[Nataša,Sarajevo]

"što se mene tiče možeš vani i u pidžami ali mislim da bi ti bilo malo hladnjikavo " i to pod uslovom da si spremna to i napraviti
Takve se stvari treniraju vikendom i pri neobaveznim izlascima ( bez rukavica nećeš moći da se grudvaš isl), a kad je jutarnja frka onda ... uh, imaš problem!
ja sam znala G reći "valjaj se popodne sad stvarno nemao vremena" ili "možeš se derati i oblačiti cipele istovremeno" (aj, ovo zvuči očajno ali je nama palilo :? )

za zube ..."nećeš prati? ok. ... pauza ... oblačenje pidžame .... a jel znaš šta se dešava noću dokt i spavaš? sve ono što nismo oprali gricka tvoje zubiće, bla, bla, ali ako nećeš, ne moraš, to su tvoji zubi, bla, bla"
Ovo je apsolutno UVIJEK palilo, a poslat ga u krevet bez opranih zuba bila je najteža kazna za njega, der'o bi se ko vo, AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA nisam opr'o zuuuuuuuuuuuubeeeeeeeeeeeeeee, he, he, taktika

[kajsa]

kod mojeg pomaže da najavim ranije neke radnje

npr. dok spremam večeru kažem mu da nakon večere mora obući piđamu i oprati zube, pa ću mu čitati priču prije spavanja.
onda dok jede večeru, još jednom utvrdimo gradivo

[vissnja]

A šta da ti kažem..... Ja sam Nađi pustila skoro sve, osim onog što se baš mora. Znači ako moramo da izađemo, tri put pitam, četvrti put uzmem i oblačim. I ona se dere i otima a i ja se derem i tako... Sad (posle više od godine natezanja) pali PONEKAD da joj kažem: možemo lepo ili na silu, znači ti dođeš i lepo se obučemo i izađemo napolje ili na silu te uhvatim, obučem, ti plačeš, ja se derem.... Onda obično malo razmisli pa kaže: ajmo lepo
Nekad se poslužim i malom nagradom: sko lepo sedneš u auto i daš da te vežemo bez frke, dobićeš sokić. Ovo je odvratno, ali pali, pa kad je baš frka primenim.

A inače za sve ovo što sam joj pustila... (pranje zuba, guzice, jelo svud po stanu...) mi se polako obija o glavu. Sad bih drugačije, ali i dalje ne znam kako drugačije.

Naravno i sve ovo već napisano - najavljivanje, objašnjavanje, priče o bakterijama, hladnoći, crvenom dupetu....

[Pliska]

Za oblačenje je i kod nas palilo to da bi mu rekla da ako se ne obuče, ide u vrtić u pidžami. Za neke druge stvari slično, a kad baš nebi ništa palilo onda bi mu jednostavno rekla "ma čuj, znaš i sam da će na kraju biti po mome pa ajmo pojednostaviti situaciju i dođi ovamo da ti (npr.) stavim čizme jer bolje ti je da sam dođeš nego ta te ja lovim pa na silu dovučem i stavim čizme Onda ću biti ljuta i umorna pa nema ni igranja, ni ljubljenja, ni maženja." To bi palilo uvijek.

Rekla bi da i dan danas pali

[Marion]

Kod nas su pomagale razne igre tipa "ko ce pre", za pranje zuba pesmice i slikovnice i "idemo da pokazemo tati kako ti se sijaju zubi", "jao vidim bubicu, brzo, brzo", nekad obrnutom logikom kad on "hoce da su mu prljavi zubi", daj da ti stavim jos bubica i trljaj misko, on se smeje sto je isterao svoje i prodje.

A onda izadje iz te faze (moj stariji jos pre dve-tri godine), a ja se jos cudim kako sad sve ide lepo i lako.

[puntica]

"što se mene tiče možeš vani i u pidžami ali mislim da bi ti bilo malo hladnjikavo " i to pod uslovom da si spremna to i napraviti

ja spremna ali bome i moja M. Zadnji put kad je izašla u pidžami usput je i susjedi pozvonila da joj pokaže kako se ipak može van u pidžami. jest da joj je bilo malo hladno, ali nije se žalila, dapače, bila je sretna :shock:

kažem joj da ako se ne obuće, npr. ja idem vani a ona će ostati sama doma. ona meni lijepo kaže Bok mama, dođi bužo. i nastavi se igrati. ja izađem i čekam ispred vrata da se počne derati mama dođi mama dođi. nakon 10 minuta čekanja i ne-dočekanja ulazim i vidim je kako se lijepo igra. pogleda me i kaže: oooo mama bužo došja

[lola_34]

ja spremna ali bome i moja M. Zadnji put kad je izašla u pidžami usput je i susjedi pozvonila da joj pokaže kako se ipak može van u pidžami. jest da joj je bilo malo hladno, ali nije se žalila, dapače, bila je sretna :shock:

Znači, ovo ne bum niti pokušavala sa svojima.

kažem joj da ako se ne obuće, npr. ja idem vani a ona će ostati sama doma. ona meni lijepo kaže Bok mama, dođi bužo. i nastavi se igrati. ja izađem i čekam ispred vrata da se počne derati mama dođi mama dođi. nakon 10 minuta čekanja i ne-dočekanja ulazim i vidim je kako se lijepo igra. pogleda me i kaže: oooo mama bužo došja

[domy]

Nama najbolje funkcioniraju ucjene.Jadno ali izbora ponekad nemaš.
Tipa spremi igračke tj. sobu.E sad on obično svašta smišlja ja mu kažem ako ti ne spremiš ja ću i to onda sve leti u smeće.
E sad nekako smo se uglavnom uspijeli dogovoriti oko svega ali ako baš nejde onda kažem ok još koj minut i to je to.
Ili prijetim crtićima kompom i ....

[Kosjenka]

Ja sam jedno jutro totalno sluđena rekla ok, možeš ostat doma sam sto se mene tiče samo ako te policija vidi ode ti s njima u dom, jer vas malene moraju čuvat odrasli, pa ti biraj.
Odvratno, znam, bila sam sluđena. Nisam imala namjeru niti se ikada prijetim policijom (sveki mu redovito priča da se mora vezat jer će policija naplatit kaznu ), al jednostavno izletilo je iz mene.
Odonda ide, di god kako god rogobori, ali ide i malog brata vuče za sobom.
A ovo ostalo, tu se natežemo..pogotovo oko spavanja.

[Joe]

nikola je isto sve kontra, skroz te razumijem, a bio je ekstra suradljiv.

sad ga silom obučem. a to ne voli. pa mu dođe ko kazna

znam da je faza, znam da će proći, ali bed mi je što nas to ograničava u aktivnostima. ali mantram, proći će, valjda prije lucijinog puberteta

[la_mama]

I moj je Nikola u kategorički "NE" fazi. Neće doći, neće jesti ručak, neće spavati, za izlazak vani se natežemo i dobro oznojimo (blaženo ljeto s malo robice). A kada dođe doma, onda neće ni doma, hoće ostati još vani.

Ono što hoće: jesti ćokodadu, duki, gledati crtiće ... ma sve šta mu baš i ne nudim kao opciju. Možda baš i zato Udovoljim mu (kada god mogu), kod čitanja slikovnica, igranja, maženja, pričanja, ...

Za oblačenje nemam milosti i obučem ga na brzaka, može protestirati i batrgati se do sutra. Pranje zubiju i kupanje također ide bez nekog dogovora. Spavanje i hranjenje - e tu nekada on dobije bitku. Jer ga ne mogu silom (kad ne ide već milom) natjerati da zaspe, kao ni da pojede ono što mu je u tanjuru.

Jel ih kupaš oboje u kadi ? Nama to pomogne, jer mu se interesantno kupati i natezati sa sekom.

[Mirtica]

Mi danas ne idemo van jer ja moram odmoriti živce. Nemam kruha, toalet papir je pri kraju, ali ne izlazim niti do dućana. Jer ne mogu više slušati to urlanje.
I ja sam starijeg pred par dana izvukla van samo u trenirci (obukla sam ga ispred ulaza jer mi je bilo malo prebrutalno da ga takvog ostavim). Par dana prije toga bio je bez cipela - obula mu ih nakon šetnje u kolicima da se bar malo prošeće. I ništa ne pali. I dalje divlja kad ga oblačim jer mu je to previše odjeće pa nema strpljenja. A kad dođu cipele na red, obično dobijem par udaraca nogom u glavu.
Mlađa se po defoltu dere čim ju spustim i dok se navlačim sa starijim, ona već poplavi.
Ja prvo prošećem malo, tek onda oblačim jaknu, a vani je snijeg. Toliko me izlude da se sva preznojim. I tako dva puta na dan
Zato danas štrajkam i odmaram dušu.

[Ifigenija]

Meni je najteži dio dana ulovit i obuć djecu da idemo van. Premorim se, a onda sam nadrki i svima je užasno, pa se pitam zašto smo uopće izlazili.
Mislim da do proljeća ne idemo nikamo.
Zašto bi samo medvjedi spavali zimski san?
I ja ću.
Amen.

[vissnja]

MM tvrdi da sam ja navukla upalu sinusa (nikad, do prošle zime nisam imala problem sa sinusima) jer se uvek preznojim dok se natežemo oko oblačenja i onda tako mokra izađem napolje.
Tako me teši ovo što čitam, mislila sam da je kod nas najgore

[sirius]

Ja sam takvu situaciju rješavala tako da sam čekala par godina da se on prestane(fizički) opirati oblačenju i izlascima.Oko šeste (godine) sam postigla da sad samo gunđa i oblači se sam...Od tada si pjevušim pjesmicu da ga ne čujem i skroz mi je dobro.

[Nataša,Sarajevo]

Ja prvo prošećem malo, tek onda oblačim jaknu

i ja ovako, zapravo većinu vremena napolju ja sam u džemperu.
a da ti ne kažem da kad krenemo nekud svi oblače samo donji dio gore svi u potkošuljama, rolke džemperi i jakne se oblače kad su cipele već zavezane i ulazna vrata otvorena

Puntica, mala ti je strašna.

[mikka]

Ja sam takvu situaciju rješavala tako da sam čekala par godina da se on prestane(fizički) opirati oblačenju i izlascima.Oko šeste (godine) sam postigla da sad samo gunđa i oblači se sam...Od tada si pjevušim pjesmicu da ga ne čujem i skroz mi je dobro.

a kaj si radila, ostajala doma?

ja ne kuzim kako vi uspijete obuci troipolgodisnjake na silu :shock: ovaj moj se batrga da nema mrkle sanse da mu obucem hlace, cak smo jednom probali ja i frend (znaci odrasli muskarac od 35 godina) da ga obucemo i nismo uspjeli :/ . ok, nisam bas primjenjivala krajnju silu jer mi je glupo da se oblacimo na taj nacin. s druge strane, ako ga uspijem obuci na silu on se opet skine

isto tako mi se ne cini ok prijeteti stvarima koje realno ne bi napravila--u stilu ja idem, ti ostani. ovo s izlaskom u pidzami jos nisam probala, a cini mi se ko ok ideja. pogotovo ako onako kulerski kazes, dobro, ajde kreni makar u pidzami , mislim da bi to bio solidan element iznenadenja.

danas smo ipak uspjeli oprati kosu 8) , i to cak bez prevelike frke. rekao je da hoce sam prati, a ja sam na kraju ponudila da mu pomognem i pristao je. skuzila sam da dosta pali taj pristup "jel mogu", tj. jel ti mogu pomoci, jel mogu uzeti malo ovoga.. da ga sve pitam

ma meni je to jos dosta nejasno, zato trazim vasa iskustva, skuzila sam da mi se lakse iskristalizira kako zelim da se ja ponasam u tricky situacijama kad cistam o istima na forumu. sta bi ja bez vas (sori, zanijela sam se ).

samo pucajte dalje, sto vise to bolje. mozda da pisete konkretne situacije i kako ste ih pozitivno rijesili, kao mi ovo s kosom danas.

[Nataša,Sarajevo]

Kako god okreneš ispadne lakše nama sa muškom djecom 8)

Moja kolegica ima curicu koja je znala izlaziti vani u raspar čarapama i cipelama i još tako nekim kreacijama da ti se zanebesa, preduga majica, prekratke pantole, čizme u sred ljeta, sandale zimi ili je dreeeeeeeeeeeeka da se nebo ruši

Doduše i moj G je dobar dio ljeta hodao u majici, šorcu i gumenim čizmama "bob graditelj"
Ja sam u ruksaku uvijek imala sandale, za slučaj da ga uspijem premuntati (što se naravno ni jednom nije desilo)
Meni to nije smetalo dok npr. mojoj mami nikako nije jasno kako ja to "tako puštam", da mi dijete izgleda ko cirkus na dvije noge.

A kako da ga ne pustim? Tako nešto možeš samo kad si mali, samo sad i nikad više, pa zašto ne iskoristiti priliku???? Šteta bi bilo

[Ifigenija]

I meni drago da nisam jedina. I dalje nemam rješenje i bojim se sutrašnjeg dana kad ću ih oblačiti, al mi je lakše kad znam da se i drugi s tim bore.

[sirius]

mikka,puno je teže dijete motivirati da nešto učini nego ga zaustaviti u lošem ponašanju.
Mi u teškim mladim godinama našeg sina najčešće nismo nigdje išli sa njim.Osim na obavezna mjesta(npr.vrtić),a i odlazak u isti je trebao određenu dozu psihičke pripreme.Npr.digli smo ga iz kreveta i na brzinu dok je pospan oblačili.Što se tiče kose nije ju prao mjesecima u nekoj fazi.Ne govorim tu o šamponu (jel to je nemoguća misija) nego o običnoj vodi.Povremeno se dogodila primjena sile za pranje ,ali to je bilo mučno za slušati.On se bacao i urlao iz sveg glasa"Upomoć,pomozite ljudiiiii!!!!".Čudim se da nam socijalana služba nikad nije došla na vrata.
Došla sam samo na ovu temu da te utješim da takve stvari prolaze,nemam baš konkretan savjet.
Možda da mu obećaš nekakvu nagradu kad se (pristane )obući?Nama to baš nije palilo, ali djeca su različita.

[ivy]

u fazi kada se nije dao oblačiti, mogla bih ga ipak obući samo dok gleda boba graditelja

ili ako mu daš u ruke da pije sok na slamčicu, imaš minutu fore da radiš s nogama što hoćeš - obući hlaće, cipele, čarape.. 8)

nokte i dan danas režemo po sistemu mita

[ivy]

ja vidim da je to faza koja je prolazna, a u njoj je najvažnije kako ću ja reagirati, jer to je ono što ostavlja posljedice, pa pokušavam razmišljati o tome na koji način sebe dovesti u delirij da mi ništa ne smeta i da sam vesela sretna i grlim dijete

[lasica]

omg :shock: kod nas je nešto slično počelo malo prije 2 i pol godine.ja mislila da to ode do treće,treće i pol.

[Ms. Mar]

trazim vasa iskustva, skuzila sam da mi se lakse iskristalizira kako zelim da se ja ponasam u tricky situacijama kad cistam o istima na forumu. samo pucajte dalje, sto vise to bolje. mozda da pisete konkretne situacije i kako ste ih pozitivno rijesili, kao mi ovo s kosom danas.

Meni isto koristi čitati o tome. I baš bi me veselilo da se ova tema nastavi sa primjerima pozitivnih riješenja konflikata.
Da pridonesem:
Općenito, jako puno situacija uspjevam riješiti kroz igru. Pranje zubiju, inače skoro pa nemoguće sad ide relativno dobro, nakon što smo uveli ludu četkicu pčelicu (električnu) koja ne zna prati zube pa krene prvo na čelo pa mi vičemo skupa 'ne, čelo, joj, joj šašava pčelica' pa slijedi osmijeh otvorenih usta pa se pčelica ispravi pa lijepo pere pa se onda opet malo zabuni pa dotakne obraz pa nogu... i stvarno ih fino operemo, na kraju uvijek još malo sam pere.
Pranje kose je MM uspio riješiti na neku ludu foru da skupa viču 'tri, četiri, sad' i onda B ima zadatak jako zavrištati kad se voda slijeva niz kosu. Sad svako malo traži da peremo kosu 'na tri, četiri, sad', a bila je valjda 3 tjedna netaknuta. Nije mi milo ovo vrištanje (moglo je i nešto bolje), ali je primjer kako se mučna situacija može okrenuti kroz igru.

Oblačenje za van - nije igra, ali je bilo učinkovito - nakon objašnjenja da je vani hladno i da ja ne mislim dopustiti da ide dok nije kak spada obučen, ponudila sam mu da izađe gol (izvoljevanje je počelo u toj fazi, srećom) na balkon da vidi kako je hladno, što je on sretan prihvatio i vrlo brzo se složio da bi bilo pametno da se dobro odjene. Srećom, nitko od prolaznika mi nije poslao socijalnu službu. Moram napomenuti da on stvarno nikad nije bolestan; da je podložniji možda ne bih riskirala. A ruka mu se neki dan smrzla i baš ga je bolila jer je skinuo rukavicu, sad ga samo na to podsjetim i nema šanse da ide bez njih. Mislim da je ovako hladno vrijeme idealno da dijeca sama shvate da se trebaju toplo odjenuti. Dovoljno je da rukom takne hladnu ogradu na balkonu i da se poželi obući.

O primjerima gdje sam luda i lupala bih glavom o zid neću, siguran sam da ću naći riješenje, a nadam se da će me i ovdje nešto inspirirati.

[Strobery Shortcake]

Ne znam, mrzila sam sebe kad bih se uhvatila u začaranom krugu ucjena, ili stalnog nuđenja protuusluga (tješila sam se da je to motivacija ) . Ali nije bilo drugog načina. I da, djete ne možeš obući na silu, bar ni moje koje bi se od huje opet skinulo (i više od onog u čemu je prije bilo :/ ) Nekad bi upalila jedna strategija, već slijedečeg je ista bila isfurana. Sad nam je pet, i još se smjenjuju faze afirmacije i negacije. Od rođenja brata sve opravdavam ljubomorom. Probali smo mi i kazne, i vikanje, bilo je i po guzi ali ništa od toga nije bilo efikasno.

[mikka]

SS, dobro da si spomenula po guzi, mozda se sad tema razbukta

ono sto sam jos primjetila je da je puno mirniji i suradljiviji kad smo sami (on, k. i ja) nego kad je netko s nama. pa cak i tata, kad je tu imamo frku i natezanje oko svega. bas se puno lakse dogovorimo kad smo solo.

uglavnom, uspjelo mi se malo sloziti u glavi kakva je situacija i sad mi je lakse, iako se iznerviram i sve bar nisam, ono, da nemam pojma sta cu. lakse i pustim neke stvari, sad kad mi je sve jasnije.

i ja bi dalje da se na ovoj temi pise o tome kako izlazite na kraj sa cudljivosti svoje djece.

odlicni su mi primjeri o tome kako se uspije prati kosa, zubi i oblaciti kroz salu i njihovo osobno iskustvo. pucajte i dalje.

[ovca_i_janjad]

Kad se sjetim oblačenja, meni se, majke mi, počne povraćati
Prvo sam se natezala s Nevom, pa s Nevom trudna do zuba, pa s Nevom uz vrišteću bebu, pa sad s Nevom i Zorom.

Vidim da se tu spominju pidžame - Neva je počela povremeno pristajati na oblačenje pidžame ove jeseni, s pune četiri godine. Do tada je noću golila guzicu, ni gaćice nije htjela.

Ja isto više ne znam kako, mada je bolje nego lani, ali pun mi je kufer oblačenja isključivo u stilu Drage iz Vlaka u snijegu - samo suknjicu na cvijeće (ljetnu) jer takvu nosi Draga, pa neće kaput jer Draga nije imala kaput nego dekicu, pa na sve to papučice za balet, šiške na nosu da ne znam kako hoda i kosa toliko zapetljana da nam ne gine opet odlazak pod vrtne škare (s običnima nismo mogli odrezati te dredove koliko su bili strašni).

I onda mame nabrajaju kako se urede kada idu van - samo maskara, ruž i rumenilo :shock:

Još nisam spomenula tuču, ovo je bilo samo oblačenje.

Što pomaže?

Odlaženje na omiljenja mjesta.
Mamljenje da moramo nahraniti mačke jer su gladne /tako lakše izađu/.
Dopuštanje da malo jurcaju gole po balkonu na ovih nula stupnjeva jer se tako smrznu da cvokoću, pa se lakše odluče oobući, a i malo se izdivljaju.

[Strobery Shortcake]

I ima još nešto što me u tom nateznju nervira. Stalno se igramo good cop-bad cop fazona :/ Prvo izvadi živce MM-u, onda "hooooooooće mamuuuuuuuuuuuuuuu", i obratno, mene ne voli, mrzi me i hoće "babuuuuuuuuuuuuuuuu", i onda se sa onim drugim fino dogovori za ono što bi se i sa prvim fino dogovorila da nije počelo naopako
Sad smo opet u nekoj freaky fazi, dok se oblači sve joj smeta i odmah počinje da plače, da joj spadaju pantole, pa nisu pantole nego štrample, pa nisu ni one nego gaćice, i nakon što sve promjenimo, vratimo se na staro i sve joj odgovara. Večeras smo krenuli na jedan rođenda, i za malo se nismo vratili, a tamo ni jednog trenutka nije spomenula da joj bilo šta od odjeće smeta :?

[vissnja]

Nama za pranje zuba i dalje pali ja tebi - ti meni.
Ali veeeeeeliki nam je problem pranje ruku - to neće nikako

Pranje kose: tata je vodio da gleda kod frizera kako se tamo pere kosa, pa sad bez problema zabaci glavu, operemo i lutki kosu i tako... Ja joj ljubim nosić kad zabaci glavu - to je smešno....

Oblačenje - muka živa. Najčešće upali pitanje: hoćeš lepo ili na silu? Uveče pre spavanja joj obučem pidžamu + čarape kad zaspi (ne pokriva se) i onda ujutru kad ustane tako ide po kući dok ne krenemo napolje. Znači nemamo klasično pidžamu, nego spava u odelu "za po kući" koje menjamo svaki dan. Tako izbegavamo dodatni stres oko oblačenja.

AS - mora da uđe sama u auto (što je po ovom vremenu grozno jer se ublatnjavi i pokvasi) i sama da namesti sve a ja samo da je zakopčam.

[kajsa]

moj je sada u fazi 'munjeviti jurić'.
on je najbrži.
pa kad ništa ne pali, onda izvučem taj as iz rukava.

tko će prvi oprati zube? - počne trčati u kupaonu
tko će prvi obuči piđamu, ti ili seka? - akcija oblačenja počinje odmah
tko će prije .... brojim do 3 - najsretniji je kad ne stignem uopće brojati ili kad nabrojim samo do 1, a on je bio brz kao munja

šteta što je ovo samo faza

[vještičica]

Nemamo još pune tri, ali smo blizu, pa da se priključim i ja:
pitam i postupim prema odgovoru - "ako hoćeš u šetnju do bake moraš se obući" - kad neće - ne idemo baki, nećeš jesti - poljubi pa ostavi, drugo nećeš dobiti
kad idemo odnekud, a neću dreku, podmićujem - "idemo kupiti kiflu"
kad prećizi, prijetim (i rijetko ispunim)
kad mi pukne film - naljutim se (iako uvijek upali, rijeko se zaista naljutim, zato rijetko i upali - fake ljutnja ne pali)
kad je hitno, upotrijebim silu (za oblačenje/obuvanje)
napad dreke van kuće rješavam tako što je ponesem prako ramena kao vreću, poslije malo nošenje i ignorisanja pristojno traži da siđe i idemo
kad nešto zabrlja odmjerim "kaznu" i držim(o) se toga - nema slatko ako nije jela, nema soka ako je uhvatim da namjerno proliva, nema Dore/Pokoja ako je taj dan bila nemoguća...
i tako... ide nekako

[Ms. Mar]

Prvo izvadi živce MM-u, onda "hooooooooće mamuuuuuuuuuuuuuuu", i obratno, mene ne voli, mrzi me i hoće "babuuuuuuuuuuuuuuuu"

Jednom sam B pokušala odjenuti na silu. Nikad više. On se toliko uvrijedio i počeo plakati tako da mi se činilo da ostaje bez zraka. Nije mi dao ni da ga nosim. Ma užas. A nakon toga je otišao do svog konjića i rekao: 'To je moja mama. Mama, nosi me.' Popeo se na konjića pa je konjića vukao po stanu da mu 'doda' ovo i ono, da se igra s njim, a mene narednih 15 min ignorirao totalno. Dakle, poslužiti može i konj, nemojmo misliti da smo nezamijenjive.

[Ms. Mar]

Sjetila sam se još nečeg što pomaže. Dati mu vremena. Jednom sam mu nakon opiranja rekla 'dobro, reci mi kad budeš spreman' i iznenadila se kad mi je rekao nakon 10 sec 'sad sam spreman'. Dobro je što sam ja bila spremna čekati. (Ne vjerujem da blefiranje pali). Nešto slično kao ovo kad je mikka pitala može li sad oprat kosu. Puno pomaže kad se ufuram u ono što on trenutno radi pa polako skrećem na ono što bih htjela. Parkiranje autića je popularan primjer za to - ajmo mu sad nać garažu i nek nas tu čeka.
vissnja, ovo sa ljubljenjem nosića je preslatko, probat ću nešto takvo pa se možda oslobodimo veselog vrištanja prije nego me susjedi to dođu lijepo zamolit.

[ninatomato]

kod nas je već neko vrijeme stvarno ok situacija što se tiče dogovaranja. ona ima skoro 3 godine.
imali smo do prije pol godine vrištanje zbog pranja kose, rezanje noktiju dok spava, bježanje po vani i slično. sve te stvari su se nekak jedna po jedna preko noći promijenile.

mi isto puno toga rješavamo kroz igrice, kod nje pali 'ko će prvi' i 'ona je velika cura, a ne mala beba kao braco'.
u zadnje vrijeme se često moramo igrati (po njenoj želji) da je ona mama, a ja mala beba. kad krene šiziti ili nekaj neće napraviti, onda joj se obratim glasićem male bebe: 'mama daj ovo ono' i odmah napravi.
nije htjela nositi zimsku jaknu nikako, pa smo na nju pometali bedževe i to je upalilo. ona si sama bira odjeću, ja velim koje odjevne predmete mora obući.
ako npr. mali spava, a ja moram skuhat ručak, pričam priče ili igram predstavu sa mrkvama da ju zabavim u kuhinji da ne probudi bracu.

kad niš drugo ne pali, onda primjenjujem glupe fore. npr. penjemo se po stubištu nas troje, ona hoda, a ja nosim sina i odjednom njoj se više ne da. onda velim 'sva uzbuđena' da je neka maca gore ili nešto drugo što joj je fora i eto je odmah kreće. glupo je, ali pali.
primjenjujemo i nagrade ako ništa drugo ne funkcionira.

ms.mar ovo s čekanjem i kod nas pali. nekad kaže još samo jednu priču i pili i pili. ali stvarno nakon te priče je spremna na suradnju.

zapravo dok sam ja kul i da mi se izmišljavat sve i svašta sve je ok.
ali nije uvijek tako nažalost.

[mikka]

mom je fora da trazi pricu, pa se dogovorimo za jednu, pa bi on jos jednu, pa ja necu, pa on krene ka tantrumu, ja se ponekad predomisljam, pa ajde jos jednu.. uglavnom ispituje mogucnosti. cesto mu dam da odigra jos jednu igru/slozi jos jedne kocke/odslusa jos jednu pricu, ali uz napominjanje da je to sad stvarno zadnje, i da je fer da se drzi dogovora.

iako, zadnjih dana je lakse, malo smo razgovarali, rekao je da "nece vise zezati mamu". samo da si sad ne skocim u usta, kao inace

[Anci]

super tema

sad si mislim kako je ustvari kod mene super što se one u tom odupiranju izmjenjuju
uvijek jedna zeza, a druga onako komentira- jel kako ja sve slušam?
da, ovaj put.

to oblačenje, ajme posebno sad, kad je zima- imaš masu robe za obući u rano jutro, pa spremiti skafandere ako će ići van u vrtiću

mm i ja imamo deal da on čeka vani u autu dok ja siđem s njih dvije. on, kao sve pripremi s autom, ja s njima jer nam je tako lakše.

neki put se obuku, tj. ja ih ujutro obučem savršeno, ko s reklame, a nekad baš gnjave.
mada, brzo se skuliraju kad im kažem da znaju dam oramo ići i da ne kužim što hoće sad kad znaju da svaki dan idemo... ono, oćeš se sad obući ili poslije plakanja

mada, mene više zeza ovo starije, nego mlađe.
mlađe ima tatu na piku

kosu peru ili same ili stave nešto preko očiju. češljanje ne vole, ali to se mora pa ne filozofiram previše.

ulazak u auto: prvo starija sjedne u svoju AS i digne noge na moje sjedalo i maloj napravi tunel i ona se onda provlači

[Lutonjica]

mislim da je najbitnija stvar razlučiti što vam je stvarno važno, a što zapravo nije, ali iz nekog razloga nam je nametnuto kao važno.

npr. meni uopće nije važno ide li mi dijete van u pidžami, rasparanim čarapama, nemogućim odjevnim kombinacijama ili čizmama usred ljeta. briga me što selo govori. nek se oblači kako hoće, to je jedan od načina da stekne odgovornost o vlastitom tijelu i oblačenju. išla je u vrtić u spavaćici, išla je u park u vilinskoj vjenčanici, išla je u šetnju našminkana kao mačka princeza (a nisu bile maškare...), ajme kad se sjetim kako je sve izlazila van.
a sad je izluđena kad joj nema nijedne sive majice u ormaru jer je obukla sive hlače, a uz to ide samo siva majica...i sive čarape...čekam samo da marte zatraži...

pranje kose - isto muka. nismo prali po mjesec dana. i šta sad. evo je, danas ju pere SVAKI DAN jer joj je fora polijevat se po glavi.

pranje zubiju, božemili, ako im se baš ne da, ne moraju svake večeri, nitko neće umrijeti.

ono što mi je važno: da se ne tuku, da se ne rugaju, da nikog ne omalovažavaju. da nikom ne dopuste da to njima radi. da slušaju sebe i svoje tijelo. da vjeruju u sebe i svoje sposobnosti.

oko ostalog se stvarno ne vrijedi živcirat.

i da vam se to ne bi učinilo previše popustljivo - svejedno mi dijete kaže da sam užasno prestroga i grozna, da neću ništa dobiti od djeda mraza jer joj ništa ne dam i zločesta sam, i da ide u dječji dom da je posvoji bolja mama.... pa ti vidi

[ovca_i_janjad]

Kako biste riješili problem koji ja trenutno imam s Nevinom kosom - toliko je zapetljana da te petljance (pola glave) više ne mogu odrezati obične škare. Ona ne dozvoljava češljanje nikakvo, pa čak ni dodirivanje kose. Želi duge pletenice. Nije stvar u tome kako izgleda jer je meni preslatka s tim dredovima, ali to se jednom mora srediti jer će je početi zatezati tjeme s vremenom. To znam jer smo prije dva mjeseca tako morali srediti desnu stranu glave (koju sada ima ošišanu nekako), a lijeva je sada dugačka i zapetljana. :/

Inače, Neva trenutno iscrtava obrve s nekakvom mojom sivom olovkom, pa nalikuje Madonni na početku karijere.

No, srećom je najgori dio iza nas - do valjda skoro tri godine se izrigavala od plača čim bi vidjela autosjedalicu, onako ljubičasta u licu od plača. Da ne pišem što je bilo dok smo se vozili. Sada kulira i pjeva unutra.

[Lutonjica]

mi smo rezali to što je bilo zapetljano - tete su mislile da si to zara sama reže dok ja ne gledam, a kad sam rekla da to ja radim ... :shock:

i stalno smo plele zgužvane pletenice

mislim da se zara počešljala jedno 5 puta u svojih 5 godina

onda se prije 6 mjeseci odlučila ošišat na 1 cm i sad ima kratku kosu i niš se ne petlja.

[polfezna]

Slazem se sa Lutonjicom oko odredjivanja prioriteta.
Mesecima smo se borili sa pranjem kose. Bila sam ocajna...i onda se zapitala zasto mi je to toliko bitno...i shvatila da joj nece biti nista ako ide prljava(stavise, tako prljavi vec 3 puta izbegosmo usi). Prala sam joj kosu svakih 2-3 meseca. To je bilo toliko retko da je jednostavno zaboravila da joj je to nesto strasno i jednog dana je nicim izazvana sama trazila da joj perem kosu. I odredila petak kao dan za pranje kose. Sada cak ona mene potseca kada treba da se pere.
Isto je bilo sa secenjem noktiju na nogama.

Kod nas najbolje pali njoj prepustiti da odluci. Svako jutro je pitam kada krecemo u vrtic a kako je njena mera vremena jedan crtac, odgovor je, za 2,3,4 crtaca(naravno, ujutro se gledaju samo najkraci moguci, u vrh glave petominutni crtaci ). Kada je tako pustim da odluci, stvarno se drzi dogovora(stalno joj objasnjavam kako je bitno drzati obecanje pa to shvata dosta ozbiljno).
Sto se oblacenja tice, imali smo prave drame. Islo je dotle da smo par puta obe plakale(ona od besa, ja od nemoci). Polako se situacija poboljsava. Ona smatra da su jakna, sal i kapa i pored minusa nepotrebni. Sada je pustim da izadje kako zeli i u roku od dva minuta mi smrznuta dodje da joj sve to ipak obucem posto joj je hladno.

Ono sto jos uvek nismo "savladali" je pranje ruku. To se obavlja po principu "hoces li milom ili silom?", na sta ona bira silu pa joj onda tako perem ruke(ako me ne izdaju misici). Sada se malo pomazemo Deda Mrazom(on sve vidi i ne donosi poklone deci koja ne peru ruke) ali ne mogu reci da nam mnogo pomaze. Cak je u jednoj epizodi besa izjavila kako nece poklone i pocepala pismo napisano Deda Mrazu .

[melange]

a edukativni crtići?

pranje ruku

pranje zubi

oblačenje kaputa

spremanje igračaka

ovaj je najbolji

za pranje ruku mi je palo na pamet da nabavite onaj tekući sapun što unutra ima delfina ili ribicu pa smislite oko toga neku priču.
isto i za dječje šampone, ima ih sa svakakvim likovima.

[Cubana]

Prala sam joj kosu svakih 2-3 meseca.
Isto je bilo sa secenjem noktiju na nogama.

Mislim da u svemu treba imati mjere, pa i u popuštanju djetetovim hirevima.

[polfezna]

Cubana, a koje su posledice nepranja kose? Mislim, sta je tu tako strasno?!

[betty blue]

Cubana, a koje su posledice nepranja kose? Mislim, sta je tu tako strasno?!

pa meni npr prljavština i bakterije padoše na pamet
uši (one baje) također
pa onda svrbež prljavog tjemena
pa onda prljavi dugački nokti češu to prljavo tjeme

i nemojte me sad uvjeravati da se djetetovo tjeme čisti samo od sebe ili da ne može biti prljavo jer vam nikad neću povjerovat

inače, meni to nije uopće simpatično kad dijete hoda prljave kose
i nije mi to neka mjera kompetentnosti djeteta
pranje kose mi spada u osnovnu higijenu
ispada da su djeca kompetentna biti djeca a roditelji nisu kompetentni biti roditelji

[dalmatinka]

betty
Pa valjda smo mi roditelji tu da im usađujemo higijenske navike.
Kod nas je to normalno , isto kao što jedemo , kao što idemo na wc , isto tako se i peremo , nema o tome rasprave.
To što ih puštate mjesecima da se ne peru je linija manjeg otpora , ili lijenost čak.

[maria71]

ispada da su djeca kompetentna biti djeca a roditelji nisu kompetentni biti roditelji

e to je to! svaka čast

[Tashunica]

betty

čisti nokti, uši, zubi, kosa = osnova osnove higijene.

[Lutonjica]

uši (one baje) također

poznato je da uši dolaze na čistu kosu, preporuča se prati kosu što rijeđe kad je "sezona" ušiju (gnjide se najlakše lijepe na čistu kosu, a uši lakše piju krv s čistog tjemena)

inače, smatram da djeca sve, pa i higijenske navike, uče prvenstveno gledajući nas odrasle, a ne kroz naše naredbe i forsiranje.
više na njih ima utjecaja to što gledaju mene kako perem zube i imam čiste nokte, nego da ih ja kroz suze i vrištanje tjeram da to rade.
već sam imala to priliku potvrditi : djeca me sama traže da im odrežem nokte kad postanu dugi/ prljavi, peru zube čim mene vide da to radim, redovito peru ruke (čak i previše za moj ukus LOL), zara je evo počela prati kosu skoro svaki dan...
bez da sam im to od najranijih dana "usađivala" kao "higijenske navike"

[betty blue]

Lut,
meni je potpuno nebitno na koji način se dijete nauči osnovnoj higijeni ( dok god se ona obavlja) to mi je stvar umjetničkog dojma
i nije me strah da ću svom djetetu uzet od osobnosti ili kompetentnosti ako mu pokušam usaditi higijenske navike

a što se tiče dobrobiti prljave kose, zbilja ne bih znala, sjećam se jedino da smo se i za vrijeme rata, kad nije bilo tekuće vode ipak prali bar jednom tjedno