kad trogodisnjak odrasta :)

[polfezna]

Druga varijanta je da mu ponudiš izbor npr želi li da pere plavom ili zelenom četkicom i

Ja sam sa ovom metodom imala samo losa iskustva. Rezultirala je kupovinom(odnosno, zeljom da ih kupi) valjda svih cetkica koje je bilo gde videla a zube je i dalje nerado prala. Za pranje kose smo isto kupili sve moguce sampone, sama ih je birala, imamo citavu kolekciju...nista nije vredelo, i sada kada je pocela da pere kosu, nema pojma koji joj sampon stavljam(zato ja uzivam u izboru da li cemo jagodu, mandarinu, princeze... ). Kod nas je kod pranja zuba upalilo objasnjavanje zbog cega je to bitno i skretanje paznje da decu koja imaju pokvarene zube. Ali ne pred samo pranje zuba vec u nekim "neutralnim" situacijama.
Kod samog cina pranja zuba, pomaze nam da u ustima trazimo ostatke hrane. Kao, "eno, skroz unutra komadica mesa od rucka"...a najzanimljivije joj je kada se nadje cak i neki ostatak dorucka koji je uspeo da se prikrije ceo dan .

[Tashunica]

ja sebi uzimam za pravo odlučiti o tome hoće li mi dijete biti čisto ili ne. u mom svijetu to je nešto najnormalnije.
tja, štaš ja očito nisam :coolaleternativa: mama kojoj dijete hoda sa dreadićima, nego očito jedna običnjakuša koja se usudi djetetu oprati kosu čak i kada ne želi.

jedna napomena - dijete mi ima 3 godine, ne obožava prati kosu, ne podnosi tuš niti blizu, a nikada još nije plakao za vrijeme pranja kose.
što bi jedna drugarica rekla, kakvi smo mi to roditelji ako ih ne znamo preveslati (pozdrav drugarce ).

[polfezna]

Tashunica, ja bih se sad mogla zgrazavati sto ti tvoje dete toliko peres i izlazes ga gomili hemikalija kroz sve te sampone i sapune(ako zelis, o tome mozemo otvoriti temu, imala bih podosta da pisem, premda sam i sama podlegla konzumentskom drustvu pa stosta koristim, iako svesna stetnosti ) ali to ne cinim, jer to je tvoje dete i na tebi je da odlucis kako i koliko ces ga prati.
Nemoj me pogresno shvatiti, i meni je higijena bitna, ali mislim da je ovde malo previse zgrazavanja na nepranje za koje bi realno bilo mnogo vise argumenata pozitivnih po detetovo zdravlje nego za pranje.

[spajalica]

odgajanje trogodisnjaka
meni se kad kad cini da je odgajanje bilo kojeg godisnjaka komplicirano.
sve meni lijepo izgleda u teoriji i na papiru, ali kad se treba stim suociti, meni se cini da sve teorije padaju u vodu ako nije sve idealno.
na neke ne bi, necu i sl. pokusavam razgovorom doci zasto. ali je probelm kao kod svih da u nedostatku vremena i zurbe i taj razgovor nestaje. kako se unervozim ja tako i klinci postaju nervozni. uglavnom uvijek je neki faktor koji kvari idilican zivom mene i mojih klinaca .

ono sto se sjecam da je oko 3,5 godine BC je postao prilicno nemoguc. a onda kao da je bura prosla i sve se stisalo i dobila sam jedno milo djete. sad govor faza je vec otrcan ali stvarno se sjecam perioda u kojem sam se pitala do kad i kad ce postati lakse. trajalo je neko vrijeme, pa je opet u nekoj fazi, ali ta s 3,5 godine mi je bila koma. znam da to nije odgovor na rijesavnje problema, ali eto ana m. se zalila ne svog grofa pa ispade da je i on u nekoj fazi koja se javlja oko 5 godina (i to cak ima i naziv mali pubertet)

a cijela rasprava da li kupati djecu ili ne, koliko cesto, pa nemam osjecaj da bilo koja skupina radi nesto ruzno. kao sto je neko gore rekao bitno je di je nasa familija fleksibilna. i da granice unutar obitaljei su jasne.
a sad mali tip u vezi pranja kose, moji su prali bez problema, ao nda je krenuo strah od pranja. pa scene koje sam ja rijesila da sam im kupila one naocale za bazen, pa sad kad peremo kosu s njima se zastitimo.

i svaki problem je rjesiv, samo treba osluhnuti djete.
i eto nas opet na pocetku to je u teoriji, ali kad se cijeli niz okolnosti slozi u praksi sve izgleda drugacije, na zalost.

[polfezna]

kakvi smo mi to roditelji ako ih ne znamo preveslati (

Obzirom da se nadjosmo na ovom topicu, pretpostavljam da svi imamo situacije u kojima ne znamo "preveslati" decu.

[Tashunica]

Tashunica, ja bih se sad mogla zgrazavati sto ti tvoje dete toliko peres i izlazes ga gomili hemikalija kroz sve te sampone i sapune(ako zelis, o tome mozemo otvoriti temu, imala bih podosta da pisem, premda sam i sama podlegla konzumentskom drustvu pa stosta koristim, iako svesna stetnosti ) ali to ne cinim, jer to je tvoje dete i na tebi je da odlucis kako i koliko ces ga prati.

fuj me bilo.

ako misliš da ja svoje dijete ribam non-stop varaš se, samo pričam o redovitom pranju kose.

[vissnja]

Tashunica lako je tebi da pričaš kad ti dete nikad nije urlalo kao da ga kolju, dok pokušavaš da mu opereš kosu. Ne verujem da je neko imao ovakav razgovor sa detetom: "mama ja ne bih prala kosu tri meseca" "ok"...

kakvi smo mi to roditelji ako ih ne znamo preveslati (pozdrav drugarce ).

ja očigledno, po ovom kriterijumu, nikakav

A sigurna sam da kad bismo analizirali naše roditeljstvo i sve što nam klinci smeju/ne smeju do u sitna crevca, da bih i ja našla gomilu stvari nad kojima bih mogla da se zgražavam do sutra.

[Tashunica]

A sigurna sam da kad bismo analizirali naše roditeljstvo i sve što nam klinci smeju/ne smeju do u sitna crevca, da bih i ja našla gomilu stvari nad kojima bih mogla da se zgražavam do sutra.

sigurno da bi, svi mi živimo različito i svatko bi našao nešto u našem životu što mu ne paše i to nije zabranjeno.

ja bih samo još molila da mi nađeš mjesto gdje sam se zgražala nad nepranjem kose.

[Mima]

Meni dijete urla kad se pere kosa, oduvijek, pa se kosa svejedno pere.
Probali smo kape, šiltove, čudesa, i ništa ne pomaže.
Kosu ne peremo tako često kao što bih je ja prala da Lea manje urla, ali ju peremo minimalno jednom tjedno po zimi, ljeti češće.
Ja sam recimo skužila da Lei smeta voda po licu, toga se boji i ponaša se kao da se guši, pa imam spreman mali ručnik i ona si njime briše lice kad joj paše dok peremo kosu.
Netko je napisao da nije toliko važno pranje koliko češljanje - e pa kod nas je situacija sa češćljanjem još gora nego sa pranjem - tako da je Lea većinom raščupana, ali ipak jednom dnevno počešljamo kosu.

I evo da citiram

pranje genitalija, zuba, rukica...to vec moze biti u rangu s as.

Kad dođe do pranja ruku ili genitalija ne vjerujem da će bilo tko od nas 'popustiti' dječjem odbijanju, i da će se navedeno prati bez obzira na prosvjede.

[sladjanaf]

Tashunica lako je tebi da pričaš kad ti dete nikad nije urlalo kao da ga kolju, dok pokušavaš da mu opereš kosu. Ne verujem da je neko imao ovakav razgovor sa detetom: "mama ja ne bih prala kosu tri meseca" "ok"...

pa moje je urlalo i vrištalo. vikalo "nemoj me, pusti me, boli me kosa kad mi to radiš..."
a kosu smo mu prali redovito jer mu je smrdila. moje dijete se, naime, znoji i njegova kosa zaista smrdi. a smrdila bi još i više da je redovito ne peremo.
ali smo redovitim pranjem kose iz faze vrištanja došli u fazu samostalnog tuširanja i pranja vlastite kose. sad to obožava raditi.

a nije mi jasna jedna stvar. iz vaših postova vidim da vam nije svejedno i da ste svašta pokušale napraviti da bi svojoj djeci uspjele oprati kosu i zube. znači da ustvari ne želite da vam djeca po tri mjeseca hodaju neoprane kose i prljavih zuba. ne razumijem zašto to sada želite prikazati kao nešto normalno, čak štoviše i poželjno jer se djeci vam kosa na kraju i "sama čisti", šamponi su zlo, itakodalje

[marta]

ali smo redovitim pranjem kose iz faze vrištanja došli u fazu samostalnog tuširanja i pranja vlastite kose. sad to obožava raditi.

Mi smo redovitim nepranjem dosli do istog rezultata.

[Tashunica]

Kosu ne peremo tako često kao što bih je ja prala da Lea manje urla, ali ju peremo minimalno jednom tjedno po zimi, ljeti češće.

i to je sasvim ok, mi peremo svaih 4-5 dana jer mu nakon toliko vremena kosa počme smrduckati. ljeti peremo češće.
nikad mu ne tuširam kosu, nego polijevam iz male zdjelice, glavu nagne prema natrag i ja drugom rukom prekrijem oči.
on stalno govori gotovo je, evo ga sad će - sam sebe hrabri ali zna da se mora.

[betty blue]

Kosu ne peremo tako često kao što bih je ja prala da Lea manje urla, ali ju peremo minimalno jednom tjedno po zimi, ljeti češće.

i to je sasvim ok, mi peremo svaih 4-5 dana jer mu nakon toliko vremena kosa počme smrduckati. ljeti peremo češće.
nikad mu ne tuširam kosu, nego polijevam iz male zdjelice, glavu nagne prema natrag i ja drugom rukom prekrijem oči.
on stalno govori gotovo je, evo ga sad će - sam sebe hrabri ali zna da se mora.

a joooj miš mali

[vissnja]

A sigurna sam da kad bismo analizirali naše roditeljstvo i sve što nam klinci smeju/ne smeju do u sitna crevca, da bih i ja našla gomilu stvari nad kojima bih mogla da se zgražavam do sutra.

sigurno da bi, svi mi živimo različito i svatko bi našao nešto u našem životu što mu ne paše i to nije zabranjeno.

ja bih samo još molila da mi nađeš mjesto gdje sam se zgražala nad nepranjem kose.

Taj zadnji pasus nije bio upućen direktno tebi već svim onim izbuljenim okicama i smajlićima koji padaju u nesvest.

[vissnja]

a nije mi jasna jedna stvar. iz vaših postova vidim da vam nije svejedno i da ste svašta pokušale napraviti da bi svojoj djeci uspjele oprati kosu i zube. znači da ustvari ne želite da vam djeca po tri mjeseca hodaju neoprane kose i prljavih zuba. ne razumijem zašto to sada želite prikazati kao nešto normalno, čak štoviše i poželjno jer se djeci vam kosa na kraju i "sama čisti", šamponi su zlo, itakodalje

uopšte ne želim da prikažem da je to najnormalnija stvar na svetu, ali me nervira da neko pada u nesvest zato što neću detetu na silu da operem kosu.
dakle: nikad nisam rekla da to treba svi da rade ili da je to normalno ali je meni n e p r i h v a t lj i v o da detetu perem kosu, zube, štagod na silu, dok urla, otima se, plače.... znači probam lepo, probam da je animiram, probam čak i da ucenjujem, obećam nagradu.... ali ako ne ide (a kod nas nekad ne ide) nema šanse da bih je polivala po glavi dok ona urla. iz jednostavnog razloga: kada bi meni to neko uradio.... ne znam, bila bih užasno razočarana, ljuta...

[Mima]

a da urla dok joj pereš genitalije?

[vissnja]

a da urla dok joj pereš genitalije?

ne bih joj prala.
našla bih neki način da joj obrišem dok npr leži na krevetu, gleda crtani, dok joj brišem guzu posle noše... ali na silu - ne.
zamisli da tebe neko dira po intimnim delovima tela na silu...

[marta]

A sta vi razmazujete po kosi kad vam je to ista kategorija ko pranje guzice?

[Mima]

Nije ista kategorija, ali mislim da svi radimo djeci nešto 'na silu' i jer se mora. Pri čemu ne mislim na upotrebu fizičke prisile, nego ne odustajemo unatoč prosvjedima jer smatramo da se neke stvari moraju obaviti, pa ih obavimo ovako ili onako.

[Anemona]

Kod mene je vjerojatno puno lakše jer je samo jedno dijete u pitanju, ali uglavnom sve bitne stvari postignemo dogovorom.
Kad se baš ne želi kupati (a to je rijetko), onda se dogovorimo da peremo samo noge i genitalije taj dan.
Inače, kupanje nastojim napraviti zanimljivim. Najnoviji dodatak za kupanje nam je crijevo od tuša. Onda pretačemo vodu kroz to crijevo. Pa ispuštamo vodu iz kadice kroz to crijevo,... (to je dobar trik kad ne želi izači iz kade - jedan kraj crijeva u kadicu, drugi u odvod i čekamo da voda ode).
Jedino što nam još ne ide kako bih ja htjela je pranje zubi. Peremo ih, ali ne toliko detaljno kako bih ja htjela, ali imamo lagani napredak.
Ako želi u jutro biti u piđami, pustim ga, ali kad izlazimo van, nema izbora, mora se presvuči. Obično je trik, ajde tata i ja idemo van, ti ideš ili ostaješ? Idem i jaaaaaaaa! Ajde, onda de prvo oblačimo.

[cvijeta73]

ja imam jedan drugi problem, moja M urla kad ju vadim iz kade. možda da je 2-3 mjeseca ostavim u kadi?

[Svimbalo]

Cvijeto

[cvijeta73]

je = ju

[vissnja]

ja imam jedan drugi problem, moja M urla kad ju vadim iz kade. možda da je 2-3 mjeseca ostavim u kadi?

samo joj povremeno dolivaj tople vode

[sladjanaf]

a nije mi jasna jedna stvar. iz vaših postova vidim da vam nije svejedno i da ste svašta pokušale napraviti da bi svojoj djeci uspjele oprati kosu i zube. znači da ustvari ne želite da vam djeca po tri mjeseca hodaju neoprane kose i prljavih zuba. ne razumijem zašto to sada želite prikazati kao nešto normalno, čak štoviše i poželjno jer se djeci vam kosa na kraju i "sama čisti", šamponi su zlo, itakodalje

uopšte ne želim da prikažem da je to najnormalnija stvar na svetu, ali me nervira da neko pada u nesvest zato što neću detetu na silu da operem kosu.
dakle: nikad nisam rekla da to treba svi da rade ili da je to normalno ali je meni n e p r i h v a t lj i v o da detetu perem kosu, zube, štagod na silu, dok urla, otima se, plače.... znači probam lepo, probam da je animiram, probam čak i da ucenjujem, obećam nagradu.... ali ako ne ide (a kod nas nekad ne ide) nema šanse da bih je polivala po glavi dok ona urla. iz jednostavnog razloga: kada bi meni to neko uradio.... ne znam, bila bih užasno razočarana, ljuta...

meni je neprihvatljivo da mi je dijete prljavo. jednako kao što mi je neprihvatljivo stalno uspoređivati sebe i dijete. dakle, nije to isto, koliko god tebi to tako izgleda. jer negdje granica mora postojati. ako djetetu moraš dati sirup koji ono ne voli. zamisliš li odmah sebe da ti netko gura sirup u grlo pa odustaneš jer ti to nije lijepa slika? a dijete stvarno mora popiti sirup i na lijep način ne ide.
ali dobro, nekome je neprihvatljivo da mu dijete urla dok ga tušira a drugome da mu je dijete zmazano i smrdljivo.
svatko ima svoje veselje

[Tashunica]

ja imam jedan drugi problem, moja M urla kad ju vadim iz kade. možda da je 2-3 mjeseca ostavim u kadi?

[vissnja]

ali dobro, nekome je neprihvatljivo da mu dijete urla dok ga tušira a drugome da mu je dijete zmazano i smrdljivo.
svatko ima svoje veselje

ovo je poenta svega, svako ima svoje granice (ne)prihvatljivog

[Mima]

Što sirup .. motoričke vježbe, inhaliranje, drenaža tj. lupkanje po leđima, baby haler, logopedske vježbe, a bilo je i gorih stvari, bolje da se ne sjećam - imali smo terapiju radi koje sam iskreno mislila da će mi socijalna služba zakucati na vrata. Lea sve to redom odbija, uporno i dosljedno. Mi smo došli na to da ona recimo nije dozvolila mjerenje temperature pod pazuhom kad je bolesna jer da ju to boli , i mi smo popuštali. Čišćenje nosa, kapanje u nos, to smo odavno prekrižili.
Najkorisniji savjet naše pedijatrice ever nam je bio da kupimo Operil u spreju.

[Mima]

ali dobro, nekome je neprihvatljivo da mu dijete urla dok ga tušira a drugome da mu je dijete zmazano i smrdljivo.
svatko ima svoje veselje

ovo je poenta svega, svako ima svoje granice (ne)prihvatljivog

Pa to i jest poanta, radi se o našim granicama prihatljivog a ne o dječjoj kompetenciji. Svatko će od nas 'prisiliti' dijete na ono što smatra neophodnim.

[AdioMare]

ali dobro, nekome je neprihvatljivo da mu dijete urla dok ga tušira a drugome da mu je dijete zmazano i smrdljivo.
svatko ima svoje veselje

ovo je poenta svega, svako ima svoje granice (ne)prihvatljivog

Pa to i jest poanta, radi se o našim granicama prihatljivog a ne o dječjoj kompetenciji. Svatko će od nas 'prisiliti' dijete na ono što smatra neophodnim.

ajme mima, nemoj tako
svakakvi se zaključci iz ovog tvoga mogu izlučiti!

kao na primjer da ni cvijeta, poput kćeri joj, ne zna izać ispod tuša

i još neki drugi (zaključci, jelte )

[Anita-AZ]

Kao prvo da kazem da sam (ma koliko to zločesto bilo) sretna što nisam sama u ovoj frustrirajućoj fazi s djetetom.

Imam različita mišljenja na ovu temu:
- Slazem se da treba procjeniti koja su nasa pravila i zahtjevi nevazni, a stvaraju obostranu frustraciju. Gdje su nečije granice, osobna je stvar i dok funkcionira (dugoročnije) - ja smatram da je to ok.
- S druge strane, izbjeći djetetovu frustraciju ponekad postaje jedini cilj koji roditelji imaju i priznajem, našli smo se i sami u toj situaciji jedno vrijeme. I nismo je rješili. Frustraciju nismo.
No, shvatili smo da će uvijek biti stvari koje dijete ne želi i da zapravo nije poanta u tome ŠTO je to, već je poanta da se dijete nauči nositi sa ograničenjima i zahtjevima ovog zivota i svijeta (i nasih tijela).
I to je možda jedna od najvažnijih životnih lekcija, za koju vjerujem, da i sami učimo dan, danas.

Tako da... povlačenje granica što je dopustivo, a što nije, možda i nije toliko važno, koliko je važno pomoći djetetu da barem shvati zašto se ljuti i pomoći mu da se odljuti, a ako je to neizvedivo, dopustiti mu da osjeća što osjeća, umjesto da negativne emocije djeteta počnu krojiti naše odluke. Najmanji je problem element manipulacije u tome, već je ključno u tome da dijete uči da se time kad se loše osjeća i ponaša - dolazi do rezultata, a to je u najmanju ruku bolno za njega. Dugoročno takoder.

Zato i ne znam rjesenje. Mislim da trebamo jasno znati sto nam je ok i nije i dopustiti odmah ono sto nam je ok (bez obzira sto drugi mislili o tome...), ali kad krene ona frustracija, u tom momentu je daleko vaznije shvatiti da sad uči nešto važnije od prljave kose, prljave majce koju želi opet nositi ili prevelike piđame koju je baka kupila, a on je želi nositi u vrtić kao trenirku...

Sve je to nebitno. Bitno je pomoći mu da shvati da su to neka ograničenja koja on moze prevladati. A ako ne moze, da je i to ok. A mi? Mi pritom znamo da je ovo najteži zadatak u životu koji smo dobili. Ne samo biti roditelj. Već biti čovjek. Čovjek koji uči o NEmogućnostima. Kako to ne bi bilo frustrirajuće? Naravno da je! Ali to nije razlog za bijeg od toga.

To je poanta svega što vidim u tome. A rješenja. Eh. Proširiti granice, očeličat živce i uvijek imati na umu DUGOROČN(ij)U korist/štetu od onoga sto odlučujemo upravo sad.

I za kraj.. grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr....

[majkamara]

Kao prvo da kazem da sam (ma koliko to zločesto bilo) sretna što nisam sama u ovoj frustrirajućoj fazi s djetetom.

Imam različita mišljenja na ovu temu:
- Slazem se da treba procjeniti koja su nasa pravila i zahtjevi nevazni, a stvaraju obostranu frustraciju. Gdje su nečije granice, osobna je stvar i dok funkcionira (dugoročnije) - ja smatram da je to ok.
- S druge strane, izbjeći djetetovu frustraciju ponekad postaje jedini cilj koji roditelji imaju i priznajem, našli smo se i sami u toj situaciji jedno vrijeme. I nismo je rješili. Frustraciju nismo.
No, shvatili smo da će uvijek biti stvari koje dijete ne želi i da zapravo nije poanta u tome ŠTO je to, već je poanta da se dijete nauči nositi sa ograničenjima i zahtjevima ovog zivota i svijeta (i nasih tijela).
I to je možda jedna od najvažnijih životnih lekcija, za koju vjerujem, da i sami učimo dan, danas.

Tako da... povlačenje granica što je dopustivo, a što nije, možda i nije toliko važno, koliko je važno pomoći djetetu da barem shvati zašto se ljuti i pomoći mu da se odljuti, a ako je to neizvedivo, dopustiti mu da osjeća što osjeća, umjesto da negativne emocije djeteta počnu krojiti naše odluke. Najmanji je problem element manipulacije u tome, već je ključno u tome da dijete uči da se time kad se loše osjeća i ponaša - dolazi do rezultata, a to je u najmanju ruku bolno za njega. Dugoročno takoder.

Zato i ne znam rjesenje. Mislim da trebamo jasno znati sto nam je ok i nije i dopustiti odmah ono sto nam je ok (bez obzira sto drugi mislili o tome...), ali kad krene ona frustracija, u tom momentu je daleko vaznije shvatiti da sad uči nešto važnije od prljave kose, prljave majce koju želi opet nositi ili prevelike piđame koju je baka kupila, a on je želi nositi u vrtić kao trenirku...

Sve je to nebitno. Bitno je pomoći mu da shvati da su to neka ograničenja koja on moze prevladati. A ako ne moze, da je i to ok. A mi? Mi pritom znamo da je ovo najteži zadatak u životu koji smo dobili. Ne samo biti roditelj. Već biti čovjek. Čovjek koji uči o NEmogućnostima. Kako to ne bi bilo frustrirajuće? Naravno da je! Ali to nije razlog za bijeg od toga.

To je poanta svega što vidim u tome. A rješenja. Eh. Proširiti granice, očeličat živce i uvijek imati na umu DUGOROČN(ij)U korist/štetu od onoga sto odlučujemo upravo sad.

I za kraj.. grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr....

XXX

[majkamara]

Anita,
Super si ovo vezbalizovala.
Da se date tako uči principu da postoje realna ograničenja u svetu oko njega ali pomažući mu da prevaziđe neprijatne emocije zbog ograničenja sada ulažemo u njegovu moć adaptibilnosti i fleksibilnosti i snage kasnije.

[betty blue]

Anita, super post

[Tashunica]

odličan post anita

[Svimbalo]

Anita

Jedino što mi se čini da većina npr. ne bi vidjela problem u dječjoj želji da u vrtić ide u prevelikoj pidžami. Ja bih

[Sirius Black]

uopšte ne želim da prikažem da je to najnormalnija stvar na svetu, ali me nervira da neko pada u nesvest zato što neću detetu na silu da operem kosu.
dakle: nikad nisam rekla da to treba svi da rade ili da je to normalno ali je meni n e p r i h v a t lj i v o da detetu perem kosu, zube, štagod na silu, dok urla, otima se, plače.... znači probam lepo, probam da je animiram, probam čak i da ucenjujem, obećam nagradu.... ali ako ne ide (a kod nas nekad ne ide) nema šanse da bih je polivala po glavi dok ona urla. iz jednostavnog razloga: kada bi meni to neko uradio.... ne znam, bila bih užasno razočarana, ljuta...

I ja bih isto bila, i vidim da i mala je i da se nekih stvari boji i ne paše joj, ali ipak neke stvari radimo na silu jer se mora kao npr. pranje kose. Peremo jednom tjedno jer joj nije prljava i sad je već to lakše prihvatila ali do prije mjesec dana se strašno bojala i trebali smo mm i ja to raditi skupa da ju uspijemo svladati.
I kod pedijatrice na cijepljenju s 9 mj. smo ju oboje držali da bi ju sestra mogla cijepiti, pedijatrica nije mogla vjerovati koliko se bori. Sad je već razumnija, ali smo se ranije morali oboje s njom boriti da joj izmjerimo temperaturu (s digitalnim toplomjerom u uhu, ostalo nema šanse), ili da očistimo nos, nokte sam joj rezala kad je spavala. Ne znam baš kak bi bilo da smo odustajali od svega kaj ona ne voli ili zbog čega urla. S vremenom je skužila da nije to tak strašno.

[Anemona]

Samo ću reči, kao dijete koje nije dalo prati kosu do osnovne škole, ne prati na silu.
Dijete se boji iz nekog razloga, treba pronači uzrok straha.

[Sirius Black]

Mi nismo trebali tražiti uzrok, sama je rekla da se boji da ju voda ne pošprica. Ako joj je koja kapljica došla na lice, pošizila je, to je bila faza kad nije htjela ni sjesti u kadu jer se bojala špricanja, pa je stajala u kadi a mi smo ju prali.
To je trajalo par mjeseci i prali smo ju na silu jer drukčije nije išlo. Sad je u fazi da se ne da van iz kade i obožava sjediti, mlatiti po vodi i špricati se po licu. Ni pranje kose više nije tak strašno, jedino je problem ako joj voda uđe u uši.

[ovca_i_janjad]

Samo ću reči, kao dijete koje nije dalo prati kosu do osnovne škole, ne prati na silu.
Dijete se boji iz nekog razloga, treba pronači uzrok straha.

Ili hraniti. A djeca moraju jesti. Ako bi ono što se mora trebalo obaviti na silu, onda bi i izbirljivog trogodišnjeg nejedača jednostavno trebalo nahraniti (pa makar i na silu). To mi je :/

Meni smisao svih učenja o učenju o nošenju s frustracijama, ograničenjima svijeta, tijela i života postaje nekako prazan ako od svojih trogodišnjaka, pa i onih manjih i većih, nismo u stanju primjećivati da otpor može ponekad biti smislen, jasan, s razlogom. Meni je za mene, za moj rast bilo važno to što sam primijetila da ponekad trebam redefinirati to što sam gonila, jer je postalo besmisleno. Da sam bila uporna i ne odustajala od tih važnih stvari ne bih dala ni svom tijelu mogućnost da se odlijepi od navika koje su se pokazale nezdrave po tijelo i ono unutra.

[Anita-AZ]

Ovca - slazem se s tim sto si rekla! Upravo zato nam je posao jos tezi! Procjeniti KAD je nesto zaista jače od djeteta (i njegovih hirovitih otpora, umora, isprobavanja...) i potiče iz nečeg manje banalnog od ovog u zagradi.

Zato je teško biti inteligentan roditelj. U svemu vidimo dvije strane, svaku situaciju promatramo sa različitih aspekata i lako se pogubiti u tome. Zato je moje pravilo načelno ono što sam napisala gore (jer dok nisam imala neko temeljno razmisljanje, kaos je vladao), plus dati šansu da napravim brzinsku reviziju procjene da li je ono što se meni čini banalno, zapravo iznimno važno (djetetu) i potiče iz nekog korijena u djetetu koji trebamo otkriti ili bar uvažiti.

Sveeee tooo..... pa zbrojimo umor roditelja koji ponekad jednostavno nema snage... i... uh... sto god učinili, ne mozemo ne pogrijesiti.

A da ja ne pisem postove u jutarnjim satima?

Ali ima jedna rečenica koja me tješi (slobodan prijevod): "Ljudski duh je jači od svega što mu se može dogoditi."

[vissnja]

Ovca je rekla baš ono što sam mislila, a nikako nisam uspela da kažem. Ja kod Nađe tačno razlikujem ta dva neću, neću sa razlogom i neću bez razloga. Kad se spremamo za napolje, a ona neće da se obuče, beži mi po stanu i smeje se, ja je uhvatim i obučem na silu, ali ona ne plače već samo negoduje, ali znam da joj je napolju lepo, da voli da ide i da je sve to samo zekanje.
Ali kad nije htela da pere kosu to je bila sasvim druga vrsta plača, videlo se da iza toga stvarno nešto stoji, kad smo jednom pokušali da joj pokvasimo glavu na silu toliko je plakala posle, mislim da je cela agonija trajala više od sat vremena. Izneli smo je iz kade a ona je samo ležala na krevetu i plakala, onako neutešno, nekako odraslo, ma baš je bila uplašena, povređena... Posle toga nije bilo šanse da joj ponovo uradim tako nešto.

[sofke]

pa to je ok, ako je dijete u agoniji zbog pranja kose, sigurno je da joj nećeš prati na silu..roditelj uglavnom osjeti kad se radi o otporu kojim se ispituju granice, a kad bi se moglo raditi o fobiji ili čemu već ozbiljnijem

neće je ubiti ne pranje kose koji tjedan..možeš je počešljati s mokrim češljem, ili krenuti polako da joj se razbije fobija..ak je dječja kompetentnost tako važna, onda ne razumijem slamanje djeteta zbog takvog nečeg kao što je pranje kose..nije to filozofija ak neće ne mora, nego ako se toliko boji onda neću

[pomikaki]

Ovca i Anemona imaju pravo kad kažu da treba pronaći uzrok tantruma... ni ja nemam svaki put živaca ili vremena, ili ne pogodim uvijek pravi put do rješenja, ali me često iznenadi kako se uspijemo jednostavno dogovoriti oko nečeg zbog čega smo imali natezanja i po par mjeseci.

[Mima]

Hm, stvarno se nadam da nitko ne govori o slamanju ili fizičkoj prisili.

[marta]

Hm, stvarno se nadam da nitko ne govori o slamanju ili fizičkoj prisili.

A koja bi to druga prisila bila za dijete koje urla i otima se kad mu pokusas prati kosu?

[Mima]

:shock: pa razgovor, uvjeravanje, nagovaranje, otkrivanje što djetetu smeta - mi smo došli do toga da Lei smeta voda po licu pa idemo na to da drži mali ručnik u ruci i briše se njime ili ga drži na licu kad joj dođe voda, ili se sama polijeva po glavi kako joj paše a ja završim tušem na par sekundi. Unatoč svemu tome ona ne voli i ne želi prati kosu, ali ju ne peremo tako da ju zavežemo pa udri tušem.

[Sirius Black]

Mima, ovo kaj pričaš možda pali kod starijeg djeteta, ali kod nas nije upalilo i fizička prisila je bilo jedino rješenje. Naravno, uvijek smo to pokušali odraditi da bude čim manje stresa, npr. ja sam ju zagrlila i nagnula nad umivaonik da joj mm polije nabrzinu glavu i opere a za to vrijeme sam ju ljubila i pjevušila na uho. Cijelo vrijeme je urlala ali je prestala iste sekunde kad smo bili gotovi i mislim da to nije "slamanje" i da neće imati traume od toga.

[pomikaki]

Mima, ovo kaj pričaš možda pali kod starijeg djeteta, ali kod nas nije upalilo i fizička prisila je bilo jedino rješenje. Naravno, uvijek smo to pokušali odraditi da bude čim manje stresa, npr. ja sam ju zagrlila i nagnula nad umivaonik da joj mm polije nabrzinu glavu i opere a za to vrijeme sam ju ljubila i pjevušila na uho. Cijelo vrijeme je urlala ali je prestala iste sekunde kad smo bili gotovi i mislim da to nije "slamanje" i da neće imati traume od toga.

ovako slično je bilo i kod nas ali smo nakon par takvih pokušaja okrenuli ploču i počeli pričati kako joj neće ništa biti, da moramo oprati kosu ali ćemo paziti da joj ne ide u lice, neka nagne glavu unazad i zatvori oči. Sad je pere nevoljko uz cviljenje i riječi "ne moraju mala djeca plakati (kad se pere kosa)" ...i u povećim razmacima . Ali u odnosu na ranije razdoblje je puno bolje.

[Anemona]

Inače mi ponekad koristimo trik kod pranja kose, iza normalno kosu polijem, a ovaj dio prema čelu, namačem mokrom tetra pelenom, tako da se ne cijedi na oči, onda našamponiram, pa ispirem na isti način.
Iza polijem, a prema čelu opet namačem tetra pelenu i prebrišem.