kad trogodisnjak odrasta :)

[Tashunica]

potpisat ću mimu, nikakve prisile nije nikada bilo, nego uvjeravanje i trikovi i uvijek sam ga uspjela preveslati.
"silu" sam koristila samo u jednoj situaciji, na srebrnjaku prilikom inhaliranja, trgao se, vrištao iako dobro zna što je inhalator i inhaliranje jer raste s tim, ali nešto mu je dodšlo i tako iz dana u dan. držala sam ga tako čvrsto da nije mogao mrdnuti i bila mi je potrebna životinjska snaga kao i njemu da se otima, ali drugog izbora nije bilo, jednostavno nije.
naravno da sam pokušala na sve mile i nemile načine prije ovoga od uvjeravanja, razgovora, mita i korupcije, ali ništa nije palilo.

[cvijeta73]

pa to je ok, ako je dijete u agoniji zbog pranja kose, sigurno je da joj nećeš prati na silu..roditelj uglavnom osjeti kad se radi o otporu kojim se ispituju granice, a kad bi se moglo raditi o fobiji ili čemu već ozbiljnijem

neće je ubiti ne pranje kose koji tjedan..možeš je počešljati s mokrim češljem, ili krenuti polako da joj se razbije fobija..ak je dječja kompetentnost tako važna, onda ne razumijem slamanje djeteta zbog takvog nečeg kao što je pranje kose..nije to filozofija ak neće ne mora, nego ako se toliko boji onda neću

sofke, potpis.

ne treba sad zabrijat na fobije i agonije. mislim da mikkin trogodišnjak, ako i većina njih, nema nikakve fobije i agonije, a ako i ima onda je samo jedna stvar u pitanju - il voda, il hrana, il nemam pojma. pa ćeš se tome ozbiljno posvetiti, tražit uzroke i sl.
al djeca urlaju (barem moja) il negoduju za sto i jednu stvar tijekom dana. i tu treba naći brzinsko rješenje. kod mene eto, neka od tih brzinskih rješenja uključuju i primjenu "sile". da ne bude zabune, ne mislim tu na udaranje ili neke horore. nego da napravim nešto što im trenutno nije po volji, bez obzira na njihov (ok, njen, J je već izvan te kategorije) protest koji zna biti i urlajući protest.

a ako se ima vremena, i volje, onda mi definitivno najbolje pali kad uključim mod dvorske lude. i nasmijavam ih.

[sofke]

zato bi roditelj trebao 'osjetiti' što je uobičajeno urlanje, a što zbilja narušava njihov prostor ili čega se iskreno boje

da je lako, nije

primjenim ja 'silu', ovisi o procjeni i situaciji..zadnje je da se bojala sanjki..pa ju je majka sapela, posjela na sanjke ispred sebe usprkos negodovanju, otimanju, vrištanju i slično, a nakon prvog spusta nismo se stali spuštati dva sata..u vodu je recimo uopće ne 'tjeram'..vode se jako i najiskrenije bojala

što se tiče stvari koje se moraju, još uvijek čekam savjet 'kako pojesti ručak'

[pomikaki]

Ili moj problem kako otići na spavanje prije 10h
Po stručnoj literaturi dijete od 2,5 g trebalo bi spavati puno ranije, ali kad ja to pokušam imam muku pola sata ili više (prvo se neće obući, još bi se igrala, o pranju zubi da ne pričam, a ako dospijemo do kreveta neće spavati i tako dalje), a ako čekam do nekih 21:30 da počnem s pripremama, nema problema, oko 22 krećemo u krevet i obe zaspemo ... pa ne znam da li je u ovom slučaju dijete kompetentno ili nije :/

[polfezna]

Anita, , super post! To su upravo moja razmisljanja koja ne umem da pretocim u reci. Uvek me u tvojim postovima fasciniralo kako lepo umes da objasnis sustinu .

I jedan ljubomorni za skretanje paznje na to da niste u frustrirajucoj fazi.

[Anita-AZ]

I jedan ljubomorni za skretanje paznje na to da niste u frustrirajucoj fazi.

O jesmo, jesmo. Samo sam ja pronašla način razmišljanja kojim čuvam svoje živce (a i svoj prozor i njegov život )

[split]

Evo jedne ideje. KAd ste u dućanu prepustite mu izbor sapuna, paste za zube, četkice.
Npr. nije htjela prat ruke. Onda smo išli kupit mali ručnik (mali na medu- samo njen) i kvačicu i objesili ga nisko na pločice da ga može dohvatit ,pa smo išli kupit sapun koji je sama izabrala (mirisali smo svaki). Pa onda nismo "prali ruke" nego smo pravili mjehuriće i pravili more u lavandinu (napunili ga vodom) itd.

Mislim da nevjerojatno osjete kad nas mogu "mantat", a kad su jasne granice i čvrtste granice ( NE i gotovo). I još mislim da im je to vrlo zabavna igra...

[laumi]

I jedan ljubomorni za skretanje paznje na to da niste u frustrirajucoj fazi.

O jesmo, jesmo. Samo sam ja pronašla način razmišljanja kojim čuvam svoje živce (a i svoj prozor i njegov život )

To je ono što meni treba, promijeniti način razmišljanja! Piši, molim te, o tome.

Imam svašta za napisati na ovu temu, ali sad nemam vremena. Javit ću se još kasnije.

[Ms. Mar]

Razumijem ova razmišljanja o izbijegavanju frustracije i slažem se da to nikako ne bi trebao biti vodič u našem odnosu prema djeci. Ali moram s vama podijeliti kako primjećujem da je tih frustracija ionako stvarno puno, bar kod mog dvogodišnjaka. On bi da nije snijeg, pa da nije kiša, pa da vani nije navečer mrak, pa danas čuje u haustoru neke zvukove i kaže: 'Stiže tata!', ja kažem: 'Nije, tata je još na poslu.' A on: 'Mama, molim te da je tata.' To su stvari na koje ja ne mogu utjecati. Pa onda sve one stvari koje mu ja ne dopuštam, a on bi htio. Ma danas ih je bilo barem 20 (ok, trenutno je u toj fazi da bi svašta nešto što ne smije, nije mu prvi put, nakon toga obično slijedi jedna lijepa faza i neki napredak). Pa hrpa stvari koje ja tražim od njega, a njemu se to baš ne bi. A da ne kažem koliko je frustracija što bi on nešto htio sam, a još ne može. Itekako se suočava sa ograničenjima vlastitog tijela. To su srećom uglavnom ograničenja koja će svladati. Ali morate primjetiti da je to prilično puno frustracija za jednu malu osobu. Prirodni zakoni će ga naučiti tim ograničenjima. A sigurno će se i naša kultura o tome dosta pobrinuti. Ne mogu se baš ovako iz prve sijetiti osobe koja ne poznaje ograničenja vlastitog tijela, ali zato ih poznajem previše koji ni ne slute vlastite mogućnosti.
Inače, ne mislim niti da je tromjesečno nepranje kose znak zanemarivanja djeteta, niti da je pranje kose na silu znak zlostavljanja. To su samo metode u nedostatku boljih. A ja vjerujem da postoje bolje. Ne želim dijete uvjeravati da se takve stvari moraju. To je čista laž. Eto, polfeznina curica je dokaz da se ne mora. Ja želim da on pere kosu ili zube zato što je to meni važno. A važno mi je da A) zubi budu oprani, lijepi i zdravi, B) on stječe higijenske navike i uči brinuti o svome tijelu i cijeniti ga, C) pri tome ne narušim njegovo dostojanstvo i D) se pri tome osjećamo koliko god je moguće dobro (jer veći dio dana prolazi u takvim nekakvim aktivnostima). Kad to ovako popišem vidim da je puno stvari u igri i zato nije ni čudno koliko truda ulažem u to (mogla bih nabrajati i nabrajati s čim smo sve radili male korake prema naprijed). Mogla sam jednostavno to raditi na silu pa bi nakon nekog vremena popustio, ali tada bih ostvarila samo točku A.

[polfezna]

Ms.Mar, kao da opisujes moju Mishicu pre koji mesec . Mi na moru a ona bi bas sad na skijanje...da, to sto se cuje u hodniku mora biti tata...Konkretno ovi primeri mislim da nisu frustracije vec hirovi.
Ono o nerviranju zato sto neke stvari jos nije u stanju uraditi sam...to vec mislim da se moze nazvati frustracija. To se ne moze izbeci, sastavni je deo odrastanja, ali sa puuuno strpljenja i razgovora se da olaksati i to smatram izuzetno bitnim. Na nama je da prepoznamo takve situacije i ne reagujemo isto kao na "hirove", sto mi je licno najtezi roditeljski zadatak. Cak mozda i ne to prepoznavanje, vec to sto kada mi nakon pola dana hirova naidje prava frustracija, ja vise nemam strpljenja i odreagujem isto kao i na obicno "izvoljevanje", a onda kada se "hladne glave " odaljim od svega, shvatim da sam pogresila. Ali tesim se kako i ja kao roditelj jos uvek odrastam i iz dana u dan sve vise napredujem .

[pomikaki]

Ja želim da on pere kosu ili zube zato što je to meni važno. A važno mi je da A) zubi budu oprani, lijepi i zdravi, B) on stječe higijenske navike i uči brinuti o svome tijelu i cijeniti ga, C) pri tome ne narušim njegovo dostojanstvo i D) se pri tome osjećamo koliko god je moguće dobro (jer veći dio dana prolazi u takvim nekakvim aktivnostima). Kad to ovako popišem vidim da je puno stvari u igri i zato nije ni čudno koliko truda ulažem u to

lijepo napisano

[ovca_i_janjad]

Razumijem ova razmišljanja o izbijegavanju frustracije i slažem se da to nikako ne bi trebao biti vodič u našem odnosu prema djeci. Ali moram s vama podijeliti kako primjećujem da je tih frustracija ionako stvarno puno, bar kod mog dvogodišnjaka. On bi da nije snijeg, pa da nije kiša, pa da vani nije navečer mrak, pa danas čuje u haustoru neke zvukove i kaže: 'Stiže tata!', ja kažem: 'Nije, tata je još na poslu.' A on: 'Mama, molim te da je tata.' To su stvari na koje ja ne mogu utjecati. Pa onda sve one stvari koje mu ja ne dopuštam, a on bi htio. Ma danas ih je bilo barem 20 (ok, trenutno je u toj fazi da bi svašta nešto što ne smije, nije mu prvi put, nakon toga obično slijedi jedna lijepa faza i neki napredak). Pa hrpa stvari koje ja tražim od njega, a njemu se to baš ne bi. A da ne kažem koliko je frustracija što bi on nešto htio sam, a još ne može. Itekako se suočava sa ograničenjima vlastitog tijela. To su srećom uglavnom ograničenja koja će svladati. Ali morate primjetiti da je to prilično puno frustracija za jednu malu osobu. Prirodni zakoni će ga naučiti tim ograničenjima. A sigurno će se i naša kultura o tome dosta pobrinuti. Ne mogu se baš ovako iz prve sijetiti osobe koja ne poznaje ograničenja vlastitog tijela, ali zato ih poznajem previše koji ni ne slute vlastite mogućnosti.
Inače, ne mislim niti da je tromjesečno nepranje kose znak zanemarivanja djeteta, niti da je pranje kose na silu znak zlostavljanja. To su samo metode u nedostatku boljih. A ja vjerujem da postoje bolje. Ne želim dijete uvjeravati da se takve stvari moraju. To je čista laž. Eto, polfeznina curica je dokaz da se ne mora. Ja želim da on pere kosu ili zube zato što je to meni važno. A važno mi je da A) zubi budu oprani, lijepi i zdravi, B) on stječe higijenske navike i uči brinuti o svome tijelu i cijeniti ga, C) pri tome ne narušim njegovo dostojanstvo i D) se pri tome osjećamo koliko god je moguće dobro (jer veći dio dana prolazi u takvim nekakvim aktivnostima). Kad to ovako popišem vidim da je puno stvari u igri i zato nije ni čudno koliko truda ulažem u to (mogla bih nabrajati i nabrajati s čim smo sve radili male korake prema naprijed). Mogla sam jednostavno to raditi na silu pa bi nakon nekog vremena popustio, ali tada bih ostvarila samo točku A.

Ovo mi se jako sviđa.

Bojim se da ni mi sami ne slutimo koje su sve mogućnosti naših roditeljskih tijela: da šaljemo dobru, radosnu, živu toplinu, da se šalimo, da ne shvaćamo ozbiljno svako odbijanje poslušnosti. Ja stalno imam osjećaj da kada dijete nije dovoljno uredno, poslušno, marljivo i strpljivo - da to doživljavamo kao da mi nismo to. Ako dijete nema baš najmirisniju kosu - da smo mi ti koji hodamo prljavi okolo. Nije tri dana, tri, tjedna ili tri mjeseca ne oprati tu nesretnu kosu djetetu i odrasloj osobi isto.

Kada se ja natežem sa svoje dvije, a podosta se natežem jer sam s njima preko čitavog dana, uvijek tantrumski slijed ide kada ja gunđavo ujutro počnem govoriti 'ne, ne, ne', 'moraš, moraš, moraš' i sl. One budu potpuno izgubljene, sluđene. Kada im se dam, kada se veselim njihovim željama (pa čak i ako se idemo penjati na stablo u dvije baletne suknjice), kad one promatraju mene kako se veselim vremenu provedenom s njima - jbt, nema nikakvih problema.

I u konačnici, moja djeca nisu ni prljava, ni divlja, ni zanemarena. Od svojih vršnjaka se možda malo razlikuju po tome što im odjeća zna biti od boje, ali kako vole skoknuti do tate u prizemlju, a on tamo slika, uvijek se nakelje u nešto što se još nije osušilo. Nekome bi to možda bilo nepojmljivo, ali nama je to dio života i mislim da puno više vrijedi to druženje i okruženje nego potpuno uredna odjeća.

Isto kao što mi puno više vrijedi vrijeme provedeno u igri, smijehu i divljanju, pa makar savršene higijenske navike pokupile usput, uz mene (a perem se, pa čak i lijepo oblačim ), bez prisile. Guzice su im uvijek oprane, ali za kosu ne marim toliko.

Ovo zadnje je više paradigmatski, a manje doslovno.

[Anita-AZ]

Kada se ja natežem sa svoje dvije, a podosta se natežem jer sam s njima preko čitavog dana, uvijek tantrumski slijed ide kada ja gunđavo ujutro počnem govoriti 'ne, ne, ne', 'moraš, moraš, moraš' i sl. One budu potpuno izgubljene, sluđene. Kada im se dam, kada se veselim njihovim željama (pa čak i ako se idemo penjati na stablo u dvije baletne suknjice), kad one promatraju mene kako se veselim vremenu provedenom s njima - jbt, nema nikakvih problema.

Da, da, da! Ovo je tako točno!

[meda]

Ms. Mar :klanj, klanj:

[lola_34]

"silu" sam koristila samo u jednoj situaciji, na srebrnjaku prilikom inhaliranja, trgao se, vrištao iako dobro zna što je inhalator i inhaliranje jer raste s tim, ali nešto mu je dodšlo i tako iz dana u dan. držala sam ga tako čvrsto da nije mogao mrdnuti i bila mi je potrebna životinjska snaga kao i njemu da se otima, ali drugog izbora nije bilo, jednostavno nije.

Mi smo 'silu' primijenjivali kad smo išli na čok-čok kod doktorice. Nos se morao očistiti, oni ga tad još nisu znali ispuhati, i kaj sad?
Nije mi bilo drago što su vrištali prilikom tog čišćenja nosa, držala sam im ruke uz tijelo , ali nakon čok-čoka, bilo je puuuuuno bolje pa mi nije bilo žao.

[Ms. Mar]

Drago mi je da nas ima koji isto mislimo na ovu temu. A ovo mi je jednostavno predivno:

ne slutimo koje su sve mogućnosti naših roditeljskih tijela: da šaljemo dobru, radosnu, živu toplinu, da se šalimo, da ne shvaćamo ozbiljno svako odbijanje poslušnosti.

Inače, prijavljujem već drugo pranje kose sa novom metodom - smijeh umijesto vrištanja (onog gore spomenutog koje je dio igre). Ovako je išlo: 'Meni se vrištanje baš ne sviđa, što misliš, što bi ti mogao umijesto vrištati na tri, četiri sad.' Kaže on: 'Možda smijati se?' Ideje na ovo 'što ti predlažeš i što bi mogao' me fasciniraju. Tko je skeptičan nek proba! Ne radi se o triku, radi se o učenju da sam razmišlja i traži riješenja, a nevjerojatno je da postoje situacije u kojima i dvogodišnjaku to tako dobro ide.
Jedna bitna stvar kod pranja kose - primjetila sam da mom B puno znači potpora na leđima kako bi se osjećao sigurno i lijepo nagnuo glavu, tako da mu voda uopće ne ide u po licu.

[mikka]

nama je zadnji put opet fino upalilo da si sam pere kosu a ja pomazem. onda se on zalijeva kanticom, a ja doradim ono sto on ne moze. i kad ispiremo pazimo na oci i tako. super :D

za zube sam mu pricala o karijesu, a i sad imam taktiku ako nece prati ok, ali umjesto standardnih prica za laku noc idu price o karijesu i vaznosti pranja zuba. no, dosad nam nije trebalo, svaki dan peremo. malo se natezemo ali ok.

[pomikaki]

za zube sam mu pricala o karijesu, a i sad imam taktiku ako nece prati ok, ali umjesto standardnih prica za laku noc idu price o karijesu i vaznosti pranja zuba.

ovo je baš opako

[Lutonjica]

kod nas za zube najčešće pali da im kao nakon pranja zubi blješte kao biseri, pa ja moram bježati po sobi i skrivam oči jer ne mogu gledati u toliku svjetlost