Današnji dan je zbilja poseban. Želim ga zapamtiti, pomislila sam kako moram zapisati što mi se događa. A onda mi sine kako to moram pokloniti svojim najdražim suborkama i forumašicama.
Pored svih naših strahova nismo ni svjesne u kakve smo se pustolovine upustile i kakve iz njih izlazimo. Ja sam se iznenadila, ugodno!
Sav napor postupka kao i neuspjeh sam brzo zaboravila zbog dijelova koji su za mene bili potpuno otkriće, prekrasno i vrijedno iskustvo. Kada su mi na transferu rekli koliko se stanica oplodilo, kako se one dijele i pitali želim li dati šansu i nekima koji bi još mogli postići viši stadij, osjetila sam svu uzvišenost trenutka sudjelovanja u stvaranju novog života. To mi je bilo prvi put! Nisam si umislila kako sam ja gospodar života ali bila sam prezahvalna što stojim tako blizu.
Kada smo dobili dvije blastice dodatno mi se otkrio čitav niz novih zaštitničkih osjećaja, neka nova vrsta odgovornosti.
Danas me preplavljuje osjećaj zahvalnosti i posebne sreće zbog doživljenog iskustva.
Osim toga nešto se silno pomaknulo i u mom odnosu prema MM. Svi ti dani tijekom postupka nisu u našem zajedništvu proticali previše idealno. Kao za peh okolni događaji su stalno doprinosili da MM ima sve manje vremena biti podrška, jedva se snalazio u kućnim obavezama, malo protestirao itd. Nakon što sam klasično odreagirala i opet sve po starom, danas mi je potpuno sve sjelo na svoje mjesto. Danas mi je sinulo, sve se povezalo i zato topic nosi naziv Prosvjetljenje! Sve sam mu oprostila, sve sam razumjela. To su bile kušnje za moj današnji zaključak! Da nije bilo pehova ne bi bilo ni zaključka! Nikad kao do sad nisam imala tako potpuno razumijevanje za te jadne muške koji jednostavno ne mogu (kao mi žene) raditi sto stvari odjednom (kućanske pogotovo), koji ne znaju pokazati osjećaje (prozvala sam ga „mister šjefild“). Na trenutak mi je bilo žao gledati ga u svim tim situacijama u kojima se nije snašao, siroti (bez obzira kako je meni bilo tad). Sad osjećam pravu nesebičnu ljubav!
Eto, tako sretno završava moja avantura IVF br.1.
I još nešto za kraj:
Dragi Bože, onaj dan kad sam išla po betu na radiju sam slušala kako „svi putevi bez tebe vode u propast“, bila sam zbunjena ali sad znam, ti si na mom putu i sada si me dočekao s buketom ruža!

S velikom ljubavi vam poklanja ovo svoje iskustvo.
Zbog vas teško podnosim kad me krenu tješiti
oni koji ne znaju zapravo o čemu pričaju.