lillifee prvotno napisa
ja sam iz istre, preko njemacke dosla u brela. muz je prihvatio posao u splitu i tako smo se mi odvazili na taj korak kad je ad imao samo 20 dana. ovako, super je to da nam je more pred nosom i da se mozemo kupat do mile volje, mozemo hodati bosi i u kupacima i pareu 4 mjeseca na godinu. zimi nikad nije jako hladno i bura je (meni osobno) zakon. djeca rastu puno bezbriznije i slobodnije. sve je nekako easy.
ali ja osobno za svaku stvar, ali bas svaku, moram sjesti u auto, sadrzaji koji se nude za djecu su jako, jako siromasni, a da i ne govorim o tome da mm i ja moramo vozit do splita ako zelimo bilo kakav drugi izlazak, a da nije odlazak na cugu. u medjuvremenu sam upoznala par krasnih zena koje su mi postale prijateljice i sa kojima se osjecam ugodno, ali, iako za sebe mislim da sam otvorena i komunikativna osoba, trebalo mi je jako puno vremena da stvorim neki kontakt. smetalo mi je to da je velika vecina znala tko sam i "cija sam", i da su mi iza ledja pricali koliko sam luda sa novorodjenim djetetom doci onamo, a da se nitko nije nasao i barem se predstavio i rekao bilo sto. posto smo sami dole, trebala sam neku zenu koja bi mi pomagala u kuci dok je ad bio beba (ami je tada imala 4, a milo 9 godina), mi nismo uspjeli naci nikog tko bi bar pokusao (ni novci ni vrijeme nisu igrali ulogu)....sto se tice posla, ja to mogu zaboravit, pogotovo ako se moja mama ili svekrva ne dosele k nama da netko bude tu kad klinci dodju iz skole/vrtica, jer vrtic radi do 13 sati, a u skoli nema cjelodnevnog boravka.
i nakon tri godine, nakon sto sam se pomirila s tim da nema izgleda da pocnem radit, da od skole/vrtice ne mogu ocekivat ono sto su imali u njemackoj i najvaznije, da ljudima treba dati (puno) vremena da te upoznaju.....i navikla se na sprehe tipa "LJUDI u dalmaciji na vole kad im ZENE prigovaraju", "tko ovo more platit" i naravno "izjava stoljeca" musko je sin, a zensko je dite....mislim da mozda ipak ne bi otisla.